Stres, tjeskoba, anksioznost i loše raspoloženje najgori su neprijatelji u krevetu. Kada smo pod jakim stresom ili silno anksiozni, prirodno nam seks nije na pameti.

Zašto? Seks sa stresom i strahom osim prvog slova dijeli vrlo malo. I tijekom seksa i tijekom straha ubrzavaju se rad srca i disanje, povisuje krvni tlak, sužavaju zjenice, krv ide prema ekstremitetima. Iako i seks i strah imaju funkciju opstanka (bilo da se reproduciramo, bilo spasimo od opasnosti), u pozadini uzbuđenja zbog straha i onog seksualnog sasvim su različiti i međusobno isključujući procesi.

Jednom kad smo izloženi nekom stresu ili situaciji koju vidimo kao opasnu, aktivira se alarm za preživljavanje i oči su nam uprte u prijetnju. Tek kada prođe opasnost, taj se sustav gasi i moguće je pokrenuti onaj drugi, odgovoran za seksualno uzbuđenje.

Zato muškarcima koji imaju problema s erekcijom govorim da je strah od toga da će je izgubiti - proročanstvo koje samo sebe ispunjava. Svaki peti mladić prije prvog seksa strahuje da će izgubiti erekciju (a s njom i tko zna što još). Gotovo svaki deseti i doživi te teškoće koje je toliko očekivao.

Doživljaj opasnosti da penis neće biti dovoljno čvrst za penetraciju aktivira reakciju straha koja dovodi do smanjenja ili gubitka seksualnog uzbuđenja, što se najbolje vidi u slabljenju ili gubitku čvrstoće penisa.

Problemi sa seksualnim uzbuđenjem mogu potaknuti druge seksualne teškoće, poput problema s postizanjem orgazma ili boli pri penetraciji, a kada stres i anksioznost postanu kronični, nerijetko možemo očekivati probleme gubitka interesa, tj. želje za seksom.

No s pravom me neki pitaju ako strah i stres ometaju seks, zašto ne vrijedi obrnuto, tj. mogu li se stres i anksioznost 'liječiti' seksom? Odgovor je uglavnom - ne.

Napravljeni smo tako da strah ima prednost nad seksom. Jedno od tumačenja, i to evolucijsko, kaže da dok su ljudi živjeli u špiljama i savanama reprodukcija bi imala smisla samo ako ih za to vrijeme nikakva zvjer ne bi napala i ubila. Kada se za vrijeme seksa ne bi obazirali na znakove opasnosti, mogli bi nastradati pa im je uzalud to što su se pokušali razmnožiti. Ti mehanizmi i danas djeluju pa je dobro raditi na smanjivanju stresa i anksioznosti da bismo imali što bolji seks.

No netočno bi bilo reći da se stres i tjeskoba ne mogu ublažiti seksom, osobito kvalitetnim. Istraživanja pokazuju da osim užitka relativno čest razlog za seks ili masturbiranje jest opuštanje i rješavanje stresa, frustracija ili smanjivanje napetosti. Upuštati se u seks upravo radi umirivanja i dolaska u stanje opuštenosti sasvim je normalno. Sjetite se da to nerijetko radimo i s hranom, utješimo se, udovoljimo si i popravimo raspoloženje nekom finom slasticom.

Za manji broj ljudi seks ima funkciju regulacije intenzivnijih stanja tjeskobe, ali i drugih neugodnih emocija. Neki muškarci i žene koji su mi se javili bili su iznimno zabrinuti za svoje seksualno ponašanje i to zato što su zbog stresa, frustracija, sniženog raspoloženja i anksioznosti pribjegavali masturbiranju ili seksu s drugima i imali su osjećaj da to ne mogu kontrolirati.

Nekada su to radili iza zaključanih vrata na poslu, nekada u kupaonici nakon njegovanja kronično bolesnog člana obitelji, nekada bi inzistirali na seksu prije stresnog dana na poslu, a nekada nizali česte seksualne odnose s različitim osobama. Njima je to bio način smanjivanja anksioznosti i napetosti ili podizanja raspoloženja. I ništa od navedenog ne mora biti problem sve dok to nije jedini način regulacije emocija ili dok ne ugrožava funkcioniranje.