Blagdani su i počela je sezona zabava i izlazaka pa bi bilo dobro da provjerimo jednu od najstarijih pretpostavki u muško-ženskim stereotipima koja glasi da žena može doći do seksa kad god poželi, a muškarci su osuđeni čekati dok ženska seksualna fantazija ne padne na njih.

Prije svega, to nije univerzalna istina. Postoje žene koje su tražile seks i bile glatko odbijene. Postoje i muškarci koji dobiju seks brzo i s vrlo malo truda.

Drugo, ne samo da takvi stereotipi ne pomažu muškarcima (po kojem oni uvijek žele seks, jer ih na to tjeraju biologija i testosteroni), nego su također udarac u samopoštovanje svake žene koja je ikada bila odbijena. Tvrdnja da žene mogu dobiti seks samo ako zapucketaju prstima izvor je trajnog razočaranja žena i temelj neostvarive reputacije u muškaraca.

Što kaže znanost?
U eksperimentu profesora socijalne psihologije Russella Clarka sa Sveučilišta u Floridi studenti, koje je navodio Clark, prilazili su nasumce odabranim pripadnicima drugog spola i postavljali isto pitanje: 'Primijetio/la sam te na kampusu. Mislim da si privlačan/na. Bi li išao/la sa mnom u krevet večeras?'

Nijedna žena nije pristala, ali je 'da' reklo čak 75 posto muškaraca. Clark vjeruje da je razlog evolucijski: žene su evolucijom postale selektivnije prilikom biranja partnera. Drugi tvrde da se radi o socijalno naučenom ponašanju po kojem su žene naučene da ne izgledaju 'lako' te da su razvile veću averziju prema riziku. Naime, svojim bi se pristankom dovele do potencijalne opasnosti. Vjerojatno je riječ o kombinaciji tih čimbenika.

Pretpostavimo da svaka žena može izabrati koga želi imati u krevetu i može ga s malo napora zavesti i ući u svoju seksualnu utopiju. Pa to baš i ne ide tako. Znamo da želimo različite vrste seksa. Vi možda želite grubo i brzo, a neka druga žena želi s više nježnosti. Činjenica da su nam sklonosti različite, očita je i u svakoj ljudskoj interakciji.

Ovaj je eksperiment ponovljen nekoliko puta nakon originala. Možete vidjeti zabavne primjere toga na YouTubeu, a budući da nema nikakvih dramatičnih promjena u društvenim normama kad je seks u pitanju, za očekivati je da bi rezultati biti slični i danas.

No to nije osobito iznenađujuće. Eksperiment nudi vrlo specifičnu vrstu seksa. Ona je, s pravom ili ne, povezana s muškom fantazijom o neobaveznom (vjerojatno, jednokratnom) seksu s nepoznatom ženom.

To nam ne govori ništa o razini ženske seksualne želje niti jesu li žene zaista u povlaštenu položaju kada je riječ o spolnosti. Naime, svaki pokušaj da se izvuku zaključci o ženskim spolnim potrebama na temelju seksualne ponude koju je definirala muška fantazija samo je dobar primjer povlastica koje muškarci dobivaju na bilo kojem polju.

Neki ljudi vole seks više, neki manje. Vas pali jedno, drugima je uzbudljivije nešto drugo. Postoje stotine različitih stvari zbog kojih nekada kažemo 'da', a nekoj drugoj osobi 'ne'.

Ali bez obzira na to utječe li na naše seksualne interakcije društvo, biologija, anegdota ili obična usamljenost, nepotrebno je i nepošteno reći ženama da su privilegirane samo zato što mogu ući u bar i doći do neobavezna seksa. Puno je zanimljivije pitati zašto pokušavamo definirati želju cijele jedne vrste pomoću ove jedne ograničene mogućnosti.