Što ste slušali kao tinejdžerica? Tko vam je tada bio idol?
Bilo je tu svega, izbor glazbe je ovisio o tome na koju sam nogu ustala taj dan. Voljela sam slušati, a volim ih i danas No Doubt, Nirvanu Azru, Travis, Lennyja Kravitza, Madonnu... Nikad nisam zapravo imala idola kao idola, više su to bili neki ljudi koji su me inspirirali.

Kako ste izgledali kao tinejdžerica?
Hm, da ste me to tad pitali odgovor bi bio – nikako. Vjerojatno kao i većina tinejdžera, nisam bila zadovoljna svojim izgledom, posebno u ranijim godinama kada sam bila premršava. Stilski sam se dosta tražila i vrludala, no čini mi se da je to posve normalno za te godine.

Omiljeni film ili serija iz tog doba?
Obožavala sam gledati 'I to mi je neki život', 'Život na sjeveru', 'Seinfeld', 'Friends', a od filmova Kill Bill

Kako ste se slagali s roditeljima?
Bilo je uspona i padova, no sve u svemu imali smo dobar odnos. Ja sam oduvijek bila jako svoja i često (pre)tvrdoglava pa sam znala imati nesuglasica s mamom. Moji roditelji su srećom bili jako liberalni pa su dopuštali da sama donosim važnije odluke i naravno morala sam stajati iza tih odluka. Danas sam im zahvalna na tome, jer mi je pomoglo da se ranije osamostalim i lakše prolazim kroz život sama.

Omiljeni predmet
Bilo ih je više - biologija, povijest, hrvatski jezik, psihologija, povijest umjetnosti...

Najgori predmet
Kemija i ja smo oduvijek bili na suprotnim stranama.

Kakva ste bili učenica?
Čitavu osnovnu sam prošla s odličnim, a srednju s vrlo dobrim i odličnim uspjehom. Nikada nisam bila štreberica, ali sam uvijek imala osjećaj za odgovornost i potrebu za izvršavanje svojih obaveza. Istina, voljela sam se zabavljati sa svojim društvom, ponekad sam i zabušavala u školi, ali sam se uvijek na vrijeme vratila nazad u traku i ispravila loše ocjene ako ih je bilo. Već sam tada dosta putovala i radila, tako da često nije bilo lako, ali uspijevala sam nekako. Bitno je imati volju i nit vodilju. Roditelji su mi duboko usadili da je obrazovanje jako bitno, pa me je to valjda i vodilo naprijed.

Gdje ste izlazili?
Kako sam išla u gimnaziju u Trogiru, tamo sam i izlazila s društvom u lokalnim kafićima, a zadnji razred sam zbog obaveza morala završiti u Zagrebu. Tad sam već imala društvo tu, pa smo znali otići do Tvornice, Gapa, Hard Rocka Caffea, itd.

Najveći modni promašaj iz tog vremena kojeg se danas sramite?
To je definitivno ljubičasta faza. Nije da je se baš sramim, ali nije mi jasno što mi je bilo tada u glavi da to obučem. Vjerojatno jer su to svi nosili, pa sam se htjela i ja uklopiti. Uglavnom, bila sam od glave do pete u ljubičastom, u svim nijansama koje postoje (smijeh).

Prvo pijanstvo?
Dogodilo se to na kraju osnovne, točnije na samom kraju osmog razreda na ekskurziji. Bilo je jako zabavno, simpa i opušteno, jer sam bila okružena s dobrim frendovima koji su bili u istom stanju kao ja.

Najbolja uspomena iz teen perioda?
Najbolje uspomene definitivno vežem za ljude i događaje. Volim se sjećati situacija kada smo jedni drugima držali leđa u kriznim situacijama, kada smo bili složni i zajedno dijelili dobre i loše trenutke. To su stvari koje nosiš sa sobom kroz cijeli život.

Kako je izgledao prvi prekid i jeste li se dugo oporavljali?
Pretpostavljam da se on malo duže oporavljao jer sam ja bila ta koja je prekinula i to ne baš na lijep način. Naime, radilo se o dječjoj, platonskoj ljubavi na kraju osmog razreda i dogodilo se to da mi se jednostavno prestao sviđati. Kako sam bila izuzetno sramežljiva i bojala sam se da ću ga povrijediti, nisam znala kako da mu priopćim loše vijesti, pa sam učinila to preko zajedničkog prijatelja. Te stvari se nikako ne smiju rješavati na taj način, to sam tada naučila...

224542 ,224505,223949 ,224371
Kad ste se prvi put poljubili?
Bilo je to u sedmom razredu na jednom tulumu. Sjećam se da je bilo slatko, čudno i zbunjujuće.

Kakvi su vam se dečki tada sviđali?
Voljela sam tamne, pomalo opasne dečke.

Jeste li još u kontaktu s prijateljima iz srednje škole?
Naravno, to su mi i danas najčvršća prijateljstva.

Jeste li bježali sa satova?
Uvijek sam bila za akciju i pobunu. Imala sam dobre ocjene pa pokoji bijeg nije bio naročit problem. Posebno su mi bili dragi grupni bjegovi, jer trebali smo na neki način izraziti svoje stavove, je l', a i 'učinit' đir' po gradu.

Najveći problem koji Vas je tada mučio?
Hoće li profesor otvoriti dnevnik na moje ime i hoće li me simpatija primijetiti na hodniku. Blaženi teen dani! 

Što biste, da se vratite vremeplovom u teen dane, savjetovali mladoj Aniti?
Svakako bih joj savjetovala da bude sigurnija u sebe, da si više vjeruje i da nije kraj svijeta ako se ne sviđa nekom dečku.

Što se, po Vašem mišljenju, najviše promijenilo u odrastanju tinejdžera u usporedbi s Vašim tinejdžerskim danima? Je li danas teže biti tinejdžer?
Često čujem tvrdnje da je danas tinejdžerima teže, no ja se ne bih složila s tim. Mislim da je tinejdžerima uvijek bilo teško, prije dvjesto godina jednako kao i danas. Istina, danas su tinejdžeri suočeni s mnogim promjenama i pomalo zastrašujućom tehnologijom koja nas sve više otuđuje, no one promjene koje se događaju u nama su oduvijek iste. Okolina bi trebala imati razumijevanja i potporu za te mlade ljude kojima definitivno nije lako.

Jeste li imali problema s bullyingom vršnjaka? Što biste savjetovali mladima koji su izloženi vršnjačkom zlostavljanju?
To mi je toliko strano i strašno, ali da, klinci su najokrutniji. U mojoj okolini toga nije baš bilo, a i kad je bilo nekih sitnih nesuglasica i problema, ja sam ih rješavala sama, na svoj način. To možda i nije najbolje rješenje, svakako se treba obratiti roditeljima i razredniku te ozbiljno tome pristupiti. Nitko to ne bi trebao proživljavati. Po meni su roditelji ti koji su najodgovorniji, a ne mladi ljudi koji samo primjenjuju ono što im se servira kod kuće.

Vaša poruka tinejdžerima?
Budite svoji, vjerujte u vlastite sposobnosti, jer svatko je poseban na svoj način.