Svake godine vlada Uzbekistana prisilno mobilizira više od milijun djece, učitelja, studenata, profesora, liječnika, medicinskih sestara, zaposlenika u privatnim tvrtkama, javnim službama, čak i ministarstvima, nekih 16 posto građana, za rad na poljima pamuka. Od seljaka se traži da na svim poljima uzgajaju pamuk, a lokalne vlasti organiziraju radnu snagu za sadnju, čupanje korova i berbu.

Ropstvo u 21. stoljeću?

U vrijeme berbe djeca starija od devet godina 'opravdano' izostaju iz škole, a odrasli uzimaju 'dobrovoljni godišnji odmor', ali za rad ne dobivaju nikakvu naknadu. Tko odbije doći na radnu akciju, prijeti mu izgon iz škole i sa sveučilišta u glavnom gradu Taškentu, a zaposlenicima gubitak radnog mjesta, plaće i socijalnih naknada, izvještavaju brojne međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava. U pokrajini Angren roditeljima je rečeno da će zbog nedolaska njihova djeteta plaćati kaznu u visini 110 dolara ili se neće moći upisati u srednju školu. Djeca se šalju na rad i na polja vrlo udaljena od glavnih putova, a vlasti ne dozvoljavaju nadzor Međunarodne organizacije rada (ILO).

Ropstvo u 21. stoljeću? I to zato da bi netko, kao Amerikanci, godišnje u prosjeku kupio, odjenuo i bacio 64 komada odjeće ili ukupno 20 milijardi različitih krpica, a gdje su ostale zemlje?

Ako ste i sami ovih dana kupili kakvu pamučnu majicu ili pidžamu, možda je baš ona istkana od pamuka ubranog malim dječjim rukama, uvezenog iz Uzbekistana. Uzbekistan je svjetski uzgajivač ove kulture i najveći među 15 zemalja bivših sovjetskih republika. Na njemu počiva privreda zemlje smještene u središnjoj Aziji između Kazahstana, Kirgistana, Tadžikistana i Turkmenistana i pamuk je njihov glavni izvozni adut, pa unatoč međunarodnom pritisku da prekine s prisilnim radom, vlada je i ove godine na taj način ispunila željenu kvotu proizvodnje koja joj osigurava nekih milijardu dolara godišnjeg prihoda. Za finoću pamuka važno je kako se bere jer stroj nikada ne može kao ljudska ruka, tako fino, bez trnja i otpada pobrati bijele, mekane plodove. Rad je usto ionako besplatan, a vlasti ne mare što Anti-Slavery International uvjete opisuje kao 'užasne'.

Anti-Slavery International je međunarodna neprofitna organizacije za borbu protiv ropstva, najstarija organizacija za zaštitu ljudskih prava, sa sjedištem u Velikoj Britaniji, gdje je i osnovana još 1839. Vršeći u svojoj 'pamučnoj kampanji' pritisak na modnu industriju da bojkotira uvoz pamuka iz Uzbekistana i kupovanje robe od dobavljača koji ga koriste, sada je uvjerila i H&M da, osim općenite osude dječjeg rada, potpiše i mnogo čvršća obećanja. Iz H&M-a poručuju da će se držati politike bojkota i obećavaju da će do 2020. koristiti pamuk uzgojen što prirodnijim putem i provjerenog porijekla.

Vladavina lanaca brze mode

Nakon najvećeg globalnog modnog lanca, španjolskog Inditexa u kojem je Zara jedan od osam brandova, švedski H&M je drugi po veličini u svijetu tzv. fast-fashiona ili lanaca brze mode koji gutaju nepregledne količine pamuka. Ono što je u gastronomiji McDonaldsov hamburger, u modi su to Zara, H&M i američki Gap koji uspjeh grade na trendu jeftine trendi robe, a zaradu na kvantiteti, a ne na ekskluzivnosti. Iako su Amerikanci kraljevi brze potrošnje, dva najveća gutača pamuka s desetinama tisuća zaposlenih i tisućama trgovina rasutih svijetom dolaze iz stare Europe.

U svojoj 'pamučnoj kampanji' Anti-Slavery International je u akciji započetoj još 2007, na poziv lokalnih organizacija za zaštitu ljudskih prava, nagovorio stotinjak tekstilnih i modnih kuća, od Guccija do Wal-Marta, da se obvežu na bojkot uvoza iz Uzbekistana dok vlada ne ukine ropski rad i ne dozvoli Međunarodnoj organizaciji rada nadzor i provjeru. Ali najveći su najsporiji, pa je to Inditex, odnosno Zara učinila tek nedavno, nakon što je globalna grupa Walk Free za borbu protiv ropstva putem društvenih mreža lansirala kampanju protiv prisilnog rada.

Organizacije za zaštitu ljudskih prava nadziru i tokove pamuka u još jednom europskom potrošačkom divu, Ikei, čija glasnogovornica Josefin Thorell kaže kako čine sve što je u njihovoj moći, ali tvrdi da ni njima ni mnogim modnim lancima to nije jednostavno budući da dobar dio uzbekistanskog pamuka završava u Kini ili Bangladešu, otkuda se dalje prerađuje ili distribuira. Stoga Ikea od svojih dobavljača traži da, umjesto u Bangladešu, sirovinu kupuju u Indiji.

I studenti s Oxforda ovoga su ljeta uputili apel modnim kućama i kupcima da 'osjete tugu u svojoj odjeći' jer je u nju utkan prisilan rad dječjih ruku i ruku njihovih kolega, studenata sveučilišta u Taškentu. Prošlog ljeta Anti-Slavery International je organizirao peticiju sa 13.000 potpisa uglednih ličnosti i organizacija, tražeći od Europskog parlamenta da ne izglasaju zakon koji bi omogućio Uzbekistanu uvoz pamuka u zemlje EU-a po nižim cijenama. Peticija je uspjela jer zakon ipak nije prošao.

A prošle godine na njujorškom Tjednu mode u posljednji je trenutak otkazan nastup Gulnare Karimove, s njezinom etno kolekcijom Guli. Najstarija kći uzbekistanskog predsjednika Islama Karimova je veleposlanica u Španjolskoj, poslovna žena, pjevačica i modna kreatorica, sve u jednom. Još godinu ranije njujorški je tisak njezin nastup na istom modnom sajmu dočekao s pohvalama, a sada su se od njezina nastupa ograđivali sponzori New York Fashion Weeka. Da bi pokazala visoku svijest, dobro potkožena Karimova sudjeluje u kojekakvim dobrotvornim akcijama i novcem potpomaže borbu protiv AIDS-a. Ali ni riječi o malodobnom roblju u svojoj zemlji. No Njezina Ekselencija dr. Gulnara Karimova ide dalje, barem na domaćem terenu, pa je na gala predstavljanje nove kolekcije branda Guli u taškentskom hotelu Ichan-Qala ovoga listopada pozvala i slavne goste, među kojima je glavni bio bradati Halit Ergenc iliti Sulejman Veličanstveni. Nitko nije pitao je li svoje modele izradila od domaćeg pamuka.