Kada si otkrio svoju ljubav prema glazbi?
Kad mi je otac prvi put pustio Rolling Stones još kao klincu... Trebalo mi je neko vrijeme da se pronađem i da shvatim kako se glazbom zaista želim baviti, tako da sam u međuvremenu bio u školskim zborovima, išao na satove klavira, i u 7. razredu sam zajedno sa svojim bratićima Šimom i Franom Jurlinom napokon osnovao bend u kojem sam i danas. Uz pjevanje sam počeo svirati gitaru i pisati pjesme.

Kako ti se danas čini iskustvo iz showa 'Hrvatska traži zvijezdu'? Je li ti to pomoglo ili odmoglo? Jesi li ostao s kim u kontaktu od kandidata?
'HTZ' mi je ostao u jako lijepom sjećanju i mislim da je dosta pozitivno utjecao na moju karijeru, iako neki kažu da poslije 'HTZ-a' ostane neka stigma, za koju ja mislim da se izgubi kad pokažeš da priča tu nije završena. Dobio sam ugovor s izdavačkom kućom i izdao album, što je u normalnim okolnostima puno teže ostvariti. Mnogo sam naučio o tom poslu i upoznao divne ljude. Priznajem da se ne čujem s ostalim prijateljima iz showa koliko bih volio, jer ipak smo živjeli u istoj kući dva mjeseca. Čini mi se da su svi kandidati otišli na svoju stranu i vratili se svojim životima, ali uvijek je lijepo čuti ili vidjeti se s njima.

Tvoji uzori u glazbenom svijetu?
Popis je ogroman. Većinom su to velikani rocka poput Bon Jovija, Whitesnakea, Deep Purplea, Jimija Henrixa...

Kakav je položaj rock glazbe kod nas? Postoji li zanimanje publike? Uočavaš li neke promjene?
Trenutačno vrijeme za rock 'n' roll u Hrvatskoj nije baš bajno, iako postoji određeni broj ljudi koji su zaista predani toj glazbi. Problem je što taj žanr nije dovoljno eksponiran, a primjer toga je što trenutačno u Hrvatskoj ima možda jedna TV emisija koja se bavi rock glazbom. Na radiju je sve više glazbe koja je izgubila smisao i imamo tržište manje od predgrađa New Yorka. U zadnje vrijeme ipak primjećujem mali pomak prvenstveno u povratku starijih bendova na scenu, primjerice Goran Bare & Majke i Opća opasnost, pojavi nekih novih kao Zoran Mišić i Dino Jelusić, ali i na padu popularnosti 'klasičnih' cajki. Zanimanje publike vjerojatno postoji, ali se rocka sve manje i manje čuje.

Može li se kod nas dobro živjeti kao roker?
Mislim da je to jako teško postići, ali nije nemoguće. Veliki broj rock glazbenika ima i neke poslove sa strane, upravo zbog toga što žanru nedostaje publike i afirmiranosti. Ali znam dosta ljudi koji nisu poznati ni ništa slično i sasvim pristojno žive od svirke. Ali opet i svakodnevno svirati je strašno naporno.

Kad bi mogao nastupiti kao predizvođač nekome, tko bi to bio od slavnih glazbenika?
Bon Jovi ili U2.

Predstavi nam svoj bend i novi album 'Neki drugi svijet'? Što očekuješ od albuma?
Moj bend se sastoji od pet članova: tri Jurline, braća Šime Jurlina (gitara) i Fran Jurlina (bubnjevi) i ja, njihov bratić (vokal i akustična gitara), zatim prijatelj još od osnovne škole - Petar Štrok (gitara) i najnoviji član, basist Dino Jurić. Album 'Neki drugi svijet' proizvod je višegodišnjeg rada na pjesmama i njihova snimanja, za koji sam napisao sve tekstove i većinu glazbe, a Petar Štrok je napisao glazbu za dvije pjesme. Sve su pjesme iskrene i nadam se da će publika to i prepoznati. Također je zanimljivo kako su pjesme na albumu veoma raznolike i mislim da si svatko može pronaći nešto što mu se sviđa. Ne mislim da ćemo ovim albumom promijeniti svijet, ali smo jako ponosni na ostvarenje svog sna i to je jedan dobar početak glazbene karijere. Imam neke zanimljive ideje za nastupe, pa se nadam da ćemo ubrzo složiti i koncertnu promociju da album uživo predstavimo ljudima.

Je li te slava promijenila? Jesi li na račun popularnosti zaradio dodatne bodove kod djevojaka?
Mislim da me 'slava' nije promijenila. Moj uži krug prijatelja ostao je isti i ništa znatno se nije promijenilo. Definitivno me više ljudi prepoznaje, naravno, tu mislim i na cure, ali nikad nisam iskorištavao te bodove, to mi je bezveze.

Najluđe iskustvo s fanovima?
Meni je najluđi bio kaos koji je nastajao kad bismo se spustili s neke pozornice poslije koncerta. Svi se međusobno 'ubijaju' da prvi dobiju tvoj potpis, nekad su čak znali srušiti ogradu ispred pozornice i odgurati zaštitare... Nikad to nisam razumio, jer bih uvijek ostao dok svi ne dobiju fotku ili autogram.

Što trenutačno slušaš? Jesi li bio na nekom zanimljivom koncertu ili planiraš odlazak na neki?
U zadnje vrijeme dosta slušam The Black Crowes i Soundgarden. Zadnji veliki koncert na kojem sam bio je koncert Bon Jovija na Maksimiru (skoro smo mu bili i predgrupa), a volim tu i tamo otići i na svirku u neki kafić ili klub. Trenutačno se veselim koncertu Marka Knopflera u Areni Zagreb.

Što te opušta? Imaš li neke hobije?
Većinom se opuštam uz akustičnu gitaru, volim druženja s prijateljima i jako volim pogledati dobar film. Hobi mi je čišćenje stana budući da živim sam (smijeh).

Kakve te cure mogu osvojiti? Moraju li i one dijeliti tvoj glazbeni ukus? Bi li bio u vezi s djevojkom koja sluša na primjer cajke?
Volim jednostavne i prirodne djevojke bez fasade na licu. Ne moraju nužno biti rokerice, ali moraju imati sluha. Ni u snu ne bih mogao biti u vezi s djevojkom koja sluša cajke.

Podržava li obitelj tvoju glazbenu karijeru? Čime bi se bavio da nisi glazbenik?
Obitelj mi je najveća podrška u svemu što radim, a uz glazbu studiram sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i nadam se da ću se u životu moći i time baviti.

Kakav si bio kao tinejdžer? Kako si izgledao, što si slušao?
Bio sam okorjeli roker. U srednjoj školi sam jedno vrijeme imao i dugu kosu, ali slušao sam većinom istu glazbu koju slušam i danas, samo sam proširio vidike i shvatio da glazba ne mora biti žestoka da bi bila moćna.

Tvoj moto koji te vodi u životu?
Što si radio jučer, to si danas. Ono što radiš danas, to ćeš biti sutra.