Valjda je to u ljudskoj prirodi da se voli pohvaliti nekim lijepim događajem u životu. I treba se pohvaliti. A jedan od tih životnih događaja za koje volimo da ih svi znaju svakako su i putovanja. Nekad bismo prijateljima uz kavu obznanili gdje idemo, sad tome služe društvene mreže. Publika je veća, ali ne uvijek i dobronamjerna.
Neki od čestih 'alata' kojima se pritom služimo su i fotografije hotela u kojima ćemo odsjesti, gradova koje ćemo posjetiti, putnih karata, pa i karata za ukrcaj u avion, boarding passova. E, tu treba stati: to je dokument kojega nikad ne treba javno dijeliti.
vezane vijesti
Razlog je jednostavan; boarding sadrži mnoštvo osjetljivih informacija s kojima treba pažljivo postupati. Čak i ako nikad u životu niste letjeli avionom, vjerojatno znate čemu taj komad papira ili slika na ekranu pametnog telefona služi, i što sadrži. Očiti sadržaj je ime i prezime putnika, broj leta, broj sjedala. Sve to jasno je ispisano na karti. No, sada dolazi onaj nešto skriveniji dio, mnogo dragocjeniji znatiželjnim i ne tako dobrohotnim očima.
Sve se krije u barkodu, ili QR kodu. U njemu su sadržani, recimo, podaci o vašem statusu frekventnog letača, kontaktne informacije putnika i mnoštvo drugih kojima se neku osobu može identificirati. Ti podaci variraju od jedne do druge zrakoplovne tvrtke, ali uvijek treba pretpostavljati da će kod koji se može skenirati skrivati podatke o vama, i vašem putovanju.
Recimo, u barkodu mogu biti spremljeni podaci o putovnici ili osobnoj iskaznici, ovisno koji od ta dva dokumenta ste koristili prilikom čekiranja (a morate ih pokazati ako se želite ukrcati). Ako takvu kartu objavite na društvenim mrežama, kod može lako biti skeniran, i sva vaša privatnost je širom otvorena svakome koga zanima. Dapače, stručnjaci za sigurnost upozoravaju da treba paziti i na koji način boardinge bacamo u smeće, jer ih u kanti - osim ako ih pokidamo - svatko može naći i poslužiti se podacima koje inače ne želimo dijeliti.
Sve to zvuči sasvim logično, ali ljudi često zaboravljaju ovakve mjere opreza, čak i kad im priroda posla nalaže drukčije. Jedan od najbizarnijih primjera jest onaj bivšeg australskog premijera Tonyja Abbotta. On je na Instagramu objavio fotografiju boardinga kojeg je imao za let domaće kompanije Qantas. Srećom po Abbotta, nijedan haker nije se poslužio tom slikom, premda je ona skrivala prilično privatne podatke poput premijerovog telefonskog broja i broja njegove putovnice. Dapače, barkod je provalio neki dobroćudniji informatički stručnjak, i onda su mu trebali mjeseci da uvjeri premijerov tim da nije neki čudak koji bi malo čavrljao s političarem, nego da ih ih želi upozoriti da budu oprezniji.
Da je bilo drukčije, premijer bi bio u potencijalno velikoj nevolji. Neke kompanije koriste boarding kao glavni 'ulaz' u putnikov račun, a tamo je mnoštvo osobnih podataka. Stoga prijete svakojake opasnosti, pa i krađa identiteta. I otud, opet, sasvim jednostavan savjet: ne pokazujte boarding cijelom svijetu. A ako nekim slučajem dođete u situaciju da koristite papirnati boarding, znajte da često nije dovoljno samo 'frknuti' ga u najbližu kantu za smeće, ma koliko vam to zvučalo paranoično.
Korištenje boardinga kao dijela aplikacije zrakoplovne tvrtke je praktičnije, ali bar jednako izloženo. Aplikacije su, naime, sigurnosna noćna mora jer su često povezane s lociranjem korisnika, pa onome tko ih provali otkrivaju vašu lokaciju u realnom vremenu. Jedno od rješenja, po preporuci sigurnosnih stručnjaka, jest da snimite ekran s QR kodom i koristite ga kao fotografiju, a ne paljenjem aplikacije.
