Nema osobe koja ne voli primati pohvale, mišljenja su autori knjige Ne mari za male stvari za tinejdžere koji smatraju da je život manje stresan ako imate pozitivan stav.

Nervira te što tvoja frendica ima nove kul čizme na kojima joj jako zavidiš pa se praviš da ih ne primjećuješ? Ili tvoj kolega iz razreda je najbolje napisao test iz fizike a ti si zelena od zavisti umjesto da mu čestitaš na uspjehu? Prijateljica ima novu frizuru koja joj zbilja odlično stoji, a ti samo hladno prokomentiraš: A, imaš novu zurku? Prepoznaješ li se možda u ovim rečenicama? Prisjeti se svih ljubaznih ljudi koje poznaš? Što im je svima zajedničko – nisu štedljivi na pohvalama!

Naime, ljudi vrlo često griješe i ustručavaju se hvaliti druge. Mnogi nisu skloni dijeljenju pohvala, a Richard i Kris Carlson u svojoj knjizi zaključuju kako za to postoji nekoliko razloga. Kao prvo mnogi su ljudi sramežljivi i neugodno im je dijeliti pohvale, dok drugi pak smatraju da 'ljude ne treba hvaliti' ili da već znaju da su super. No puno ljudi nije svjesno koliko je bitno imati pozitivan stav te pohvaliti nekoga, naravno, ako je riječ o nečemu što zaslužuje iskrene komplimente.

Većina ljudi smatra da ne dobiva ni približno dovoljno pohvala te bi uvijek mogli (i željeli) dobiti ih više. Npr. ako nekome udijeliš iskrenu pohvalu (a npr. ne poznate se jako dugo) nemoj se začuditi ako ta osoba odmah stvori mišljenja da si ti simpatična i ugodna osoba.

Autori ove knjige zaključuju da je moć pohvale zbilja vrlo velika. Dijeljenje pohvala jedna je od neopipljivih stvari u životu. Ne postoji način da točno izmjerimo koliko neka pohvala čini dobro – no mi znamo da čini puno toga dobroga i da, sve dok je iskrena, nema loših strana. Dakle, kad je zaslužena i realna, pohvala je dobrodošla. A što ih više dijelite, bolje ćete se i osjećati.

(Iz knjige Richard i Kris Carlson: 'Ne mari za male stvari za tinejdžere', Algoritam).