Razlozi njihovog izostanka s modne pozornice su različiti - neki su bili povezani s pandemijom, poput povlačenja Marca Jacobsa s piste; drugi su bili uzrokovani smrću, kao što je bio slučaj u modnoj kući Alaïa. Za brend poput Balenciage povratak na modni kalendar predstavlja strateški potez koji ujedinjuje vrijeme i viziju dok se kod Jean-Paula Gaultiera radilo o istraživanju novih granica kroz novi model suradnje, piše Vogue.

Balenciaga

Prije 53 godine Cristóbal Balenciaga zauvijek je zatvorio vrata svog salona visoke mode. Dizajner kojeg je Christian Dior nazvao 'majstorom nad majstorima' bio je pravi umjetnik čije se tkanine, inovativni novi tekstili i krojevi koriste još i danas. Zapravo, jako puno toga što smatramo couture modom iz sredine prošlog stoljeća potječe upravo od Balenciage. Ova modna kuća mirovala je sve dok nije došla pod vodstvo današnjeg konglomerata poznatog pod imenom Kering, a Nicolas Ghesquière udahnuo joj je život i vratio u modne vode u kojima uspješno plovi već 15 godina.

Posljednjih šest godina brend je bio pod vodstvom Demne Gvasalije i on ga je pretvorio u robnu marku vrijednu milijardu dolara uzdižući tenisice, dukserice, pa čak i crocsice u statusne simbole vrijedne liste čekanja. No do sada nitko nije pokušao oživjeti couture mode, što je i razumljivo jer on predstavlja jedno od najvećih modnih nasljeđa. No sve se promijenilo prošlog srpnja, kada je Gvasalia predstavio prvu Balenciaginu kolekciju visoke mode od 1968. I dok je sam dizajner tu odluku objasnio 'modnim pozivom i svojom kreativnom dužnošću', mnoge je zanimao razlog ponovnog pokretanja visoke mode u današnjem modnom okruženju u kojem trenutno zadovoljstvo i ekonomija često imaju prednost nad ručno rađenim, unikatnim kreacijama.

Međutim Gvasalia smatra da je to sada presudno. 'Couture je najviša razina dizajniranja odjeće - nije samo relevantna u današnjoj industriji kojom vlada masovna proizvodnja, već je neophodna za opstanak i razvoj suvremene mode', rekao je.

Gvasalijine prezentacije u vrijeme pandemije u potpunosti su iskoristile digitalni format; nedavne revije uključuju igru ​​virtualne stvarnosti, uglađeni glazbeni video i dubinsku manipulaciju. Za svoj debi visoke mode čekao je povratak javnih revija, a za postavljanje scene rekonstruirao je Balenciagin salon smješten na Aveniji George V s nadrealnom točnošću - tepisi su bili umrljani, namještaj izgreban, a boje izblijedjele, kao da je to mjesto ostalo netaknuto otkako je Cristóbal zatvorio trgovinu. Gvasalia je čak nazvao kolekciju 'Balenciaga 50th Couture', signalizirajući time svoju namjeru da nastavi tamo gdje je stao modni majstor, a jedini zvukovi koji su za vrijeme revije nadglasavali potpunu tišinu bili su koraci modela, šuštanje tkanine te zveckanje nakita i ukrasa.

Sama revija bila je u znaku 'cristóbalizma': zakukuljeni kaputi, pročišćene linije, Watteau oblikovana leđa, krojevi u obliku pješčanog sata te ovratnici odmaknuti od tijela kako bi se vizualno produljio vrat. Međutim sve je to bilo puno više od pukog hommagea ili slijepe reprodukcije - Gvasalia je kolekciji dao svoj pečat i učinio je modernom.

Za uspjeh je bila ključna energija koja je izgledala kao da je crpljena na gradskim ulicama, ista energija koju je tako dobro zabilježio kada je osnovao modni brend Vetements. Svaki predmet iz kolekcije dorađen je do detalja te predstavlja svoju najbolju verziju. Tako se elegantni komadi isprepliću s balonerima, majicama i kućnim haljinama krojenim od najluksuznijih materijala. Gvasalia je također odlučio da njegova moda treba biti 'bespolna' pa je tako pokazao mnoge iste komade na muškim i na ženskim modelima. U skladu s time je izjavio: 'Couture je iznad trendova, mode i industrijskog dizajna. To je bezvremenski i čisti izraz zanata i arhitekture siluete koja korisniku daje najjači pojam elegancije i sofisticiranosti.'

Alaïa

Nakon smrti Azzedine Alaïe prije četiri godine tvrtka Richemont podulje je razmišljala o imenovanju novog kreativnog direktora. Umjesto brzog traženja zamjene, odlučili su ponovno predstaviti arhivske komade i realizirati neobjavljene uzorke koje je pokojni dizajner ostavio iza sebe. Ta odluka je imala smisla jer to mjesto doista nije bilo moguće samo tako popuniti, a i sam Alaïa nikada nije bio tip osobe koja je požurivala posao; nikada se nije slijepo držao pravila i vremenskih okvira te je predstavljao kolekcije tek kada je sam mislio da su spremne. Kada su dizajneri kao kreativni direktori postali pravilo, Alaïa je bio iznimka – on je bio pravi dizajner koji je sam izrezivao i izrađivao uzorke.

Njegov dizajn vrlo brzo je postao prepoznat u svijetu, a prepoznavali su ga i oni koji mu nisu znali ime. Naime Alaïa se ne oglašava, a upravo njemu možemo zahvaliti na neprestanoj popularnosti bodycon haljina te oblika koji laskaju figuri. Njegovo je djelo proslavilo žensku siluetu kroz majstorsko oblikovane tkanine koje su senzualnost postavile ispred i u središte, pritom nikada ne skrećući u vulgarnost, a svakako valja istaknuti njegove nenadmašne manipulacije pletivom i kožom.

Kako i dolikuje samom brendu, dizajner koji je izabran da stane na čelo Alaïe nije bio neko veliko i zvučno ime. Pieter Mulier zanat je izbrusio kao desna ruka Rafa Simonsa u Jil Sanderu, Dioru i Calvin Kleinu, a imenovanje kreativnim direktorom modne kuće Alaïa predstavlja njegov prvi dolazak na čelo nekog brenda. Svoju debitantsku kolekciju predstavio je tijekom posljednjeg tjedna Haute Couture Fashion Weeka u srpnju i to nekonformističkim potezom koji bi pokojnog dizajnera učinio ponosnim – Muiler je hrabro spojio i pomiješao konfekcijske komade i couture kreacije. Vrlo je jasno i uočljivo to da je Mulier preuzeo poziciju s puno poštovanja, bez želje za ometanjem nekih ustaljenih zakona, što je inače rijetkost u natjecateljskom svijetu dizajnera. Čak je i samu reviju održao vani, ispred kuće u kojoj je Alaïa živio i radio.

Sama kolekcija ponovila je najupečatljivije Alaïine krojeve i modele – haljine koje djeluju poput druge kože, pojaseve s korzetom, elegantne suknjice, kapuljače i metalne okove na mekim tkaninama. Ono što je Mulier donio osjećaj je svježine – njegove kreacije sportskom lakoćom se kreću i pristaju uz tijelo, no odjeća mu je daleko od sportske. Iako je Mulier posudio određene elemente iz sporta, poput kratkih hlača i bodija, njegov konačni rezultat uvijek je glamurozan i ​​senzualan. Svojom prvom kolekcijom dokazao je da za uspjeh nije nužno pokušati nadmašiti ili zasjeniti dostignuća brenda; kada su temelji tako veliki, na njima se samo treba graditi, ništa više.

Marc Jacobs

Pandemija je teško pogodila sve modne prijestolnice, no možda nijedna nije tako teško osjetila posljedice kao New York. Marc Jacobs, glavni showman američke mode, tradicionalno je svojom revijom zatvarao New York Fashion Week. Čak i nakon 2017. godine, kada je odustao od raskošne scenografije, njegova je odjeća imala prizvuk spektakla i fantazija. No pravi spektakl dogodio se u veljači 2020. godine; dok je pandemija bjesnjela svijetom, Jacobs je donio odluku da se na neko vrijeme povuče s modnih pista. Od tada je usmjerio pažnju na lansiranje Heavena, sekundarne linije ulične odjeće.

Kada je cijepljenje zaživjelo u SAD-u, Jacobs se odlučio vratiti na pistu. 'Dok se svijet nastavlja mijenjati nezamislivom brzinom, moja ljubav prema modi i želja za stvaranjem i dijeljenjem kolekcija na ovaj način još uvijek traje', rekao je o svom povratku na pistu. Revija održana u lipnju bila je potpuno izvan svih modnih kalendara, no jasno je pokazala što smo propuštali.

'Odluka o pauziranju omogućila nam je da usporimo i razmislimo, preispitamo, ponovno procijenimo i temeljito popišemo što funkcionira, što ne radi, što volimo, od čega smo spremni odustati, a što ima vrijednost, važnost i smisao', dodao je Jacobs. Kolekciju je prikazao kao ljubavno pismo modi, koja vijuga i putuje kroz razne točke modne povijesti kako bi stigla u njezino samo središte s njegovim snažnim potpisom.

Kolekcija je nešto najbliže coutureu što je Marc Jacobs ikada bio te je neopterećeno posuđivao zakukuljene i omotane oblike s vrhunca visoke mode iz sredine stoljeća i kombinirao ih s odjećom iz svemirskog doba, uz to sve dodavši američku sportsku i suvremenu uličnu odjeću. Jacobs je također udvostručio slojevitost. Tako je kolekcija sadržavala niz kapuljača, šalova, kapi i maski, a pratili su ih zakukuljeni kaputi, stole od umjetnog krzna, voluminozne jakne te haljine nošene preko pletiva, hlača, bodija.

Kako bi dočarao slojevitu priču, Jacobs je organizirao reviju tako da modeli na pistu izađu dva puta – prvi put odjeveni od glave do pete i zakukuljeni, a drugi put 'ogoljeni', neopterećeni svim slojevima kako bi otkrili odjeću koja se skrivala ispod. Bio je to odličan prezentacijski trik, ali i primjer toga da se Jacobs odlično snalazi u svim oblicima, dokazujući zašto je neprikosnoveni kralj američke mode.

Jean-Paul Gaultier

Jean-Paul Gaultier zaista je jedan od najvećih živućih dizajnera u povijesti, a dodijeljen mu je nadimak enfant terrible jer nikada ne može igrati po uvriježenim modnim pravilima. Mnogo prije nego što su inkluzivnost i fluidnost spolova postali popularne riječi dizajner je već usmjeravao pažnju na supkulture, uzdižući marginalizirane zajednice i razbijajući rodne konvencije na svojim razuzdanim pistama. Najavio je umirovljenje 2020. godine, ali je ostavio otvorena vrata da njegova couture marka živi kroz sezonske suradnje s dizajnerima po njegovom izboru. Prva takva suradnja bila je u srpnju s Chitose Abe iz Sacaija.

Premda je ta suradnja na prvu djelovala malo neobično i neočekivano, pomniji pogled na opus oba dizajnera otkriva popriličnu podudarnost i sličnost. Abe je jedna od pionirki kolažiranog i hibridnog dizajna te nerijetko miješa različite kulture i pravila odijevanja - u njezinim rukama bankarska jakna prelazi u bomber jaknu military stila dok se košulja haljina lako može spojiti s ogrtačem. Gaultier i Abe također dijele fascinaciju poigravanjem konvencijama, a oboje uživaju u dobroj subverziji uniformi i arhetipova.

Odmah na početku uhvatila se u koštac s nedvojbeno najpoznatijim Gaultierovim potpisom: stožastim grudnjakom koji je spojila s grudnjakom na prugama. To je ponovila i na zadnjoj kreaciji – kobaltnoplavom kombinezonu. U međuvremenu je preuzela i druge Gaultierove potpise, poput odijela s prugama, mantila, vojnih uniformi, bretonskih džempera i kompleta od tartana. 'Jedna stvar koju je Jean-Paul rekao, to je da 'dizajniranje mora biti slobodno', i zaista mi je dao potpunu slobodu da dizajniram ovu kolekciju', rekla je Abe. Ono što je učinila s tom slobodom bila je dekonstrukcija tih kreacija, a zatim njihovo ponovno sastavljanje na vrlo grafički, neposredan, vrlo svoj način.

Mogućnosti koje pruža atelje visoke mode omogućile su Abe da se 'potpuno otkači'. 'Za brend Sacai dizajniram s određenom složenošću, a također proizvodimo ono što je isključivo naručeno pa mi rad na visokoj modi nije bio tako nepoznat. Međutim postojale su tehnike i detalji poput ručnog vezenja i korištenja određenih ukrasa koje se ne rade za konfekciju', rekla je Abe te je u potpunosti iskoristila te tehnike. Mora se priznati, Gaultier je dosta toga stavio na kocku kada je predao ključeve svog dizajnerskog studija s toliko slobode, no krajnji rezultat pokazuje da se to na kraju i više nego isplatilo.