Pridajete li mnogo pažnje uređenju svog doma, vjerujemo kako će uratci Gordane Ćosić podignuti svaku prostoriju, a bit će i primjer odličnog hrvatskog dizajna. Smjele kombinacije boja, maštovitost i razigranost glavne su odlike njezinih rasvjetnih tijela koje su stekle svoje poklonike u Hrvatskoj i regiji. Gita sjenila dolaze u različitim dimenzijama, od malih pa sve do onih velikih dimenzija preko 50 cm promjera koja se koriste kao sjenila za lustere, a mogu se naručiti i pogledati na Facebook stranici. Njen brend je posebniji od drugih, jer nije često da kreativci izrađuju sjenila za lampe, dok je u svijetu ovaj trend veoma rasprostranjen. Gordana nam je ispričala kako je sve krenulo i još mnoge zanimljivosti vezane uz svoj jedinstveni brend.

Zašto lampe kao sredstvo izražavanja?

Lampe, sasvim slučajno. Zapravo su me uvijek zanimali interijeri i njihovo uređenje. Redovno sam kupovala razne časopise domaće i strane o uređenju interijera i uživala listajući ih. Ljubiteljica sam 'prirodnijih' interijera, onako kako ja kažem toplih, domaćih, volim prirodne materijale kod uređenja i ne volim hladne i futurističke interijere. Volim kombinacije raznih stilova i naravno, kombinacije boja. Definitivno sam mišljenja da bojama interijeru dajemo energiju i punimo pozitivom one koji borave u njemu, a posebno mi za oko zapinju detalji.

Tako sam i ja, kod uređenja svoga stana htjela nabaviti lampu koja će biti onako malo posebnija, drugačija. Znam da je trebala biti obavezno s nekakvim posebnim sjenilom, drugačija. Bež, bijela i sl. nisu dolazile u obzir. No, kako to nisam mogla pronaći, odlučila sam sama pokušati nešto smisliti i tako sam zapravo odškrinula vrata lamparskog svijeta.

Tko stoji iza Gite?

Iza brenda sam ja, u svojoj radionici, točnije prostoriji u stanu koju sam 'otela' od ostatka obitelji i u kojoj je uvijek kreativni nered, puna je žica, folije, kutija, ljepljive trake, tkanina pa često osjetim i grižnju savjesti zbog toga, no sva je sreća da me djeca i suprug podržavaju pa mi sve opraštaju. Oni mi ujedno, svatko na svoj način, pomažu bilo fizički samim radom ili sugestijom pri odluci koju tkaninu naručiti, kako obojati postolje i slično. Budući da oboje djece studiraju u područjima koja su meni u ovome poslu izuzetno važna, marketing i informatika, očekujem uskoro puno veći angažman i pomoć u tome dijelu. (smijeh) Osim što radim lampe i sjenila, zaposlena sam u jednoj firmi u odjelu financija/računovodstva tako da mi je, nakon napornog dana provedenog u uredu, pravi užitak doći kući i nastaviti s izradom lampi i sjenila. Tu se zapravo odmaram, punim svoje baterije, odgovaram na pitanja kupaca, dogovaramo se oko dezena, dajem im svoje prijedloge, sugestije, slušam njihove prijedloge, jednostavno radim ono što volim.

Otkrijte nam kako je nastala prva Gita lampa, ako nije tajna? Jeste li je ostavili sebi kao uspomenu ili je i ona prodana?

Prva lampa, zapravo, prvo sam sjenilo izradila tada kada nisam mogla pronaći sjenilo za sebe pa sam se sama upustila u 'preuređenje' svoje postojeće lampe i počela raditi na sjenilu. Sve sam rastavila pa ponovo sastavljala, bilo je tu i viška dijelova. No baš kompletnu prvu lampu sam izradila i poklonila nećakinji za useljenje i ona je još uvijek kod nje živa i zdrava, svijetli i baš mi je prije par dana poslala njezinu sliku da mi pokaže da je još na životu.

Pretpostavljam da je ime Gita nastalo iz priče Ivane B. Mažuranić - Šegrt Hlapić?

Da, kada sam kao osnovnoškolka za lektiru dobila Šegrta Hlapića, odmah sam zavoljela tu priču, a posebno mjesto u mojoj mašti dobila je Gita. Tu sam djevojčicu zamišljala kao umiljatu, vedru djevojčicu koja je uvijek veselo skakutala u svojim raznobojnim, šarenim haljinicama. Stoga sam, kada su me za jedan sajam nazvai i tražili ime pod kojim ću se pojaviti, kao iz topa viknula: Gita! I evo, ostala je Gita.

Kako je i Ivana Brlić Mažuranić veliki dio svoga života provela u Slavonskom Brodu, odakle sam i ja, a znam da je i Hlapića napisala boraveći na svome ljetnikovcu u Brodu, cijela je priča dobila svoj pravi smisao, tako sam objedinila moje dvije velike ljubavi – jednu iz djetinjstva i ovu današnju, lamparsku.

Koliko treba vremena za izradu jedne lampe, sjenila?

Sve zavisi koliko je zahtjevno sjenilo koje radim. Za poneka je dovoljno nekoliko sati, a za pojedina i nekoliko dana. Sama izrada iziskuje puno strpljenja i preciznosti, radnje se nadograđuju jedna na drugu tako kada nešto lijepite, morate sačekati da se dovoljno osuši da prođe određeno vrijeme pa nastaviti sa slijedećom radnjom i tako redom. No meni je to smirenje i opuštanje, a kada nešto pođe po zlu, kada ne ide kako bih htjela (a ima i toga ) tada sve ostavim i čekam da se smirim. Tek potpuno smirena i sabrana krećem dalje. Drvena postolja opet iziskuju svoj tretman, tako ih moram dobro izbrusiti, pa odrediti koju boju želim, bojati, pa brusiti, pa bojati, brusiti, brisati. To je opet postupak koji također traje od nekoliko sati do nekoliko dana. I tu postoje faze preko kojih se ne može dalje, nego se mora zvršiti svaka faza pojedinačno pa tek onda nastaviti dalje.

Radite li po narudžbi i kakve sve materijale koristite? Vidjela sam da čak imate i 'dlakavi', trendi animal print u ponudi.

Princip rada je takav da nabavljam tkanine i izrađujem sjenila prema osobnom odabiru pa kupci mogu pogledati što to nudim i izabrati nešto iz ponude. No, radim i po narudžbi, tako da se uvijek možemo dogovoriti kakva boja, dimenzije i dr. Zapravo, to i je moj cilj i smisao, da si kupci mogu odabrati što žele i urediti svoj prostor baš onako kako su zamislili.

Važno je samo krenuti na vrijeme tako da imamo dovoljno za cijeli proces izrade, a da kupac bude zadovoljan. U izradi sjenila najviše koristim lanene tkanine, mješavinu lana i pamuka, deblji pamuk i sl. Da, nedavno sam nabavila i tkanine životinjskog uzorka s imitacijom dlake. Jako su atraktivne i zanimljive.

Vaši uratci oduševljavaju osvajaju diljem Hrvatske. Kakav je osjećaj kada znate da vaš rad krasi brojne domove?

Jako sam ponosna na to! Baš ponosna i sretna. Izuzetno me raduje kada mi se kupci jave, a posebno sam radosna kada sam opravdala njihova očekivanja. Ja uvijek glasno prokometiram svaki ostavljeni 'osvrt' mojih kupaca, uvijek radosno uzviknem: 'Evo komentara' i još uvijek se, suznih očiju, radujem svakoj riječi kupca. Svjesna sam itekako da ponekad viđeno na slici ne mora biti baš ono što kupac očekuje u paketu, da se možda može i razočarati, no zato se uvijek prije same narudžbe dobro dogovaramo, a na kraju uvijek postoji i mogućnost izbora ukoliko kupac nije zadovoljan proizvodom. Ovaj posao zaista radim s ljubavlju i niti jedno sjenilo ili lampa nije napravljeno samo da ih ima više ili onako tek uz put, svakome je posvećeno jednako vremena i s jednakom pažnjom je rađeno.

Prva asocijacija na vaše lampe je luksuz, barem onaj vizualan koji daje svakom prostoru. Tko su najčešći kupci i odakle se najviše javljaju?

Kada sam kretala u ovu avanturu, ili točnije, kada sam shvatila da su moja sjenila i lampe zanimljive i drugim ljudima, htjela sam da ona budu dostupna svima. Da one budu za svakoga. Zato pri dogovoru s kupcem uvijek nastojim maksimalno izaći u susret i pronaći rješenje za njegove želje i uokviriti se u njegov budžet. U Hrvatskoj mi se najviše javljaju kupci s područja Istre i Kvarnera, Zagreba, Dalmacije iako ih ima i iz ostalih krajeva.

U kojoj je mjeri teško boriti se s industrijskom produkcijom? Je li u hrvatskim uvjetima uopće moguće parirati velikim distributerima gotovo unikatnim proizvodom?

Borba s industrijskom produkcijom je gotovo unaprijed izgubljena bitka, nemoguće je parirati velikim distributerima, no ja se oslanjam na kupce koji znaju cijeniti i prepoznaju ono što ja radim. Mi se već toliko „osjetimo“ da vrlo često na sajmu mogu već sa nekoliko metara udaljenosti prepoznati ljude koji će zastati na mome štandu.

Nadalje, u svome radu vidim i tu prednost što kupcima mogu ponuditi proizvod točno onakav kakav je zamislio. To je nešto što velike industrije ne mogu dati. Oni većinom imaju serijsku proizvodnju koja se može pronaći svuda oko nas i nije zanimljiva onima koji žele biti drugačiji. Meni preostaje težak zadatak, a to je doći i prodrijeti do baš tih ljudi, onih koji žele imati drugačije.

Što biste dali kao savjet svima onima koji se i sami žele upustiti u malu proizvodnju i osnovati svoj brend?

Moj savjet je da budu ustrajni u onome što vole i što žele raditi, da se 'naoružaju' velikom upornošću i tragaju i traže nova tržišta, kupce kojih zasigurno mora biti za njihove proizvode. Neka budu otvoreni i koriste Internet, taj prozor u svijet koji nam je omogućio da prodremo do ljudi širom svijeta. Pomoću njega sam i sama stekla brojne prijatelje koji se bave istim poslom kao i ja, koji su mi pomogli svojim savjetima i preporukama. Na trenutak ti se učini da si sam na svijetu s nekim od problema, a onda, bude ti lakše kada vidiš da na iste probleme nailazi i proizvođač u Njemačkoj, Britaniji, Americi ili Africi. Često smo probleme rješavali zajedno i to je taj moj 'prozor u svijet' koji ja obožavam.

Što je po vama najvažniji aspekt procesa izrade na i u čemu najviše uživate?

Osobno, za mene je najvažniji aspekt, a ujedno i najveća trauma, odabir tkanine. Tu ostanem danima, tu se prisjetim što su mi kupci poželjeli, što su sugerirali, koju boju, koji dezen, hoće li biti više cvjetića, hoće li biti nešto šarenije, nešto umjerenije. Ma pitanja je bezbroj!

Najviše uživam kada uzmem novu tkaninu i zavrtim sjenilo. Kada je gotovo, nema većeg zadovoljstva staviti ga na postolje i uključiti u struju. Udaljim se tada nekoliko koraka i gledam, gledam. Divim se. Možda sam subjektivna, ali uvijek me iznova oduševi kada izradim sjenilo. To je nešto što se ne može opisati.

Koliko pravo osvjetljenje doprinosi umjetničkom doživljaju prostora?

Moje je mišljenje da pravo osvjetljenje igra veliku ulogu u doživljaju prostora, pa i u umjetničkom smislu. Uređenje prostora puno govori o vlasniku i ljudima koji žive u njemu, a tako je i sa odabirom osvjetljenja. Mislim da ono daje onaj zadnji, završni, hrvatski rečeno- tač – svakom prostoru. Iz toga se razloga kod nas većinom ljudi još uvijek odlučuju za smirenije, neutralnije tonove kao što je bež, bijela, zlatna boja jer razmišljaju da tu ne mogu pogriješiti, no mišljenja sam da sjenilo u dezenima kakva ja radim mogu biti dio svakog prostora jer su tkanine prirodne, a pomno odabrani dezen ima osim funkcionalne i dekorativnu, možemo reći i umjetničku ulogu u prostoru.

U čemu još uživate, osim kreativnog rada, čime se još bavite pored izradi vaših divnih rasvjetnih tijela?

Volim se opuštati u prirodi i putovati, hodati. Članica sam planinarskog društva u mome gradu i jako me vesele naša višesatna hodanja i izleti s ruksakom na leđima i gojzericama (koje su dva broja veće) na nogama, druženja uz grah, domaću slaninu i kobasicu, pjesmu i smijeh koji me uvijek iznova pune energijom.

Kakvi su vam budući ciljev i planovi?

Željela bih usavršiti još nekoliko načina izrade sjenila, htjela bih raditi i neke od tradicionalnih oblika i na tome trenutno radim. U ovome poslu, kao i uostalom u svakome, potrebno je stalno raditi na svome usavršavanju, a mene to još uvijek raduje i jako veseli. U planu imam i sudjelovanja na nekim od većih sajmova na koja me pozivaju i koja se održavaju u našem susjedstvu. Za to bih trebala dodatna financijska sredstva tako da bih htjela sudjelovati i na nekim od natječaja za dodjelu financijske potpore kako bih si mogla nabaviti i dodatnu opremu i pohađati dodatna osobljavanjima koja mi se nude, a koja su izvan Hrvatske. No vidjet ćemo. Bez obzira na ishod, ja još uvijek uživam u ovome što radim, pa dok je tako, bit će i mojih lampi i sjenila.