Hrvatska, s obzirom na sve stariju populaciju, bilježi porast učestalosti demencije, posebice Alzheimerove bolesti. Procjenjuje se da oko 100.000 ljudi u Hrvatskoj živi s demencijom, a očekuje se da će se taj broj znatno povećati kako stanovništvo države sve više stari, o čemu je za tportal govorio dr. Filip Đerke, specijalizant neurologije s Klinike za neurologiju KBC-a Dubrava
Demencija je pošast modernog doba i jedan od glavnih uzroka invalidnosti među starijim osobama diljem svijeta, s fizičkim, psihološkim, socijalnim i ekonomskim utjecajima na osobe koje boluju od nje, ali i njihove obitelji, njegovatelje, pa u konačnici i na cjelokupno društvo.
U Hrvatskoj je demencija, pa tako i Alzheimerova bolest, vodeći uzrok smrti starijih osoba. Prema riječima dr. Filipa Đerkea, procjenjuje se da se oko 40 posto slučajeva demencije može spriječiti promjenama načina života i okoliša.
vezane vijesti
Kako objašnjava liječnik, Alzheimerova bolest progresivni je poremećaj mozga koji na kraju dovodi do Alzheimerove demencije, stadija obilježenog ozbiljnim gubitkom pamćenja i kognitivnim oštećenjem.
'Alzheimerova demencija je specifična vrsta demencije uzrokovana Alzheimerovom bolešću, a sama demencija širok je pojam za kognitivni pad koji može biti posljedica raznih uzroka, poput vaskularne ili Parkinsonove bolesti. Ukratko, Alzheimerova demencija je jedna vrsta demencije, čiji je uzrok Alzheimerova bolest, a demencija obuhvaća više oblika i uzroka kognitivnog pada', pojasnio je dr. Đerke.
Demencija je, dodaje, sindrom obilježen progresivnim opadanjem kognitivnih funkcija, uključujući pamćenje, rasuđivanje, jezik i sposobnost rješavanja problema, što oboljelima ometa svakodnevni život.
'Posljedica je oštećenje moždanih stanica koje utječu na područja odgovorna za razmišljanje, ponašanje i emocije. S vremenom se osobe s demencijom mogu boriti s orijentacijom, promjenama raspoloženja, zbunjenošću i poteškoćama u obavljanju svakodnevnih zadataka. Kod demencije mozak prolazi kroz strukturne promjene, a jedna od njih je stanjivanje moždane kore te gubitak neurona, što remeti komunikaciju između moždanih stanica. Nakupljanje abnormalnih proteina, poput beta-amiloidnog plaka i tau proteina, uobičajeno je, osobito kod Alzheimerove demencije, što dovodi do daljnjeg oštećenja stanica i upale. Navedene promjene oštećuju područja odgovorna za pamćenje, rasuđivanje i ponašanje, postupno utječući na svakodnevne funkcije i osobnost. Stanje je nažalost progresivno, što znači da se simptomi s vremenom pogoršavaju, iako stopa progresije uvelike varira među pojedincima i vrstama demencije', kaže dr. Đerke.
Kako prevenirati demenciju
Za prevenciju demencije, objašnjava on, ključno je održavanje zdravog načina života.
'Redovita tjelesna vježba poboljšava protok krvi u mozgu, što podržava kognitivno zdravlje. Uravnotežena prehrana, osobito ona bogata voćem, povrćem, cjelovitim žitaricama i zdravim masnoćama, pomaže smanjiti rizik od demencije podupirući rad mozga. Uključivanje u mentalno stimulirajuće aktivnosti, poput čitanja, učenja novih vještina ili rješavanja zagonetki, jača kognitivnu otpornost. Upravljanje stresom, dovoljno sna i ostanak u društvu također su važni za održavanje cjelokupnog zdravlja mozga', dodaje dr. Đerke.
Kad se pak radi o optimalnoj prehrani koja bi nas zaštitila od demencije, ne postoji jednoznačan savjet koji bi se mogao dati.
Koji su prvi simptomi demencije?
Prema riječima dr. Đerkea, važno je naglasiti da sam gubitak pamćenja nije odmah znak demencije jer ona podrazumijeva puno širi spektar simptoma.
'Jedan od ranih znakova je gubitak pamćenja, osobito poteškoće pri prisjećanju nedavnih događaja ili informacija. Češće gubljenje u vremenskoj i prostornoj orijentaciji, primjerice osjećaj zbunjenosti u poznatom prostoru poput vlastitog stana, može biti jedan od simptoma. Poteškoće s izražavanjem, teže pronalaženje prave riječi, promjene raspoloženja ili osobnosti, poput povećane razdražljivosti ili apatije, neki su od ranih simptoma. Rani stadij kognitivnog oštećenja naziva se blagi spoznajni poremećaj. On podrazumijeva blag, ali primjetan i mjerljiv gubitak kognitivnih sposobnosti, a on je veći od očekivanog tijekom normalnog starenja, ali nije dovoljno ozbiljan da značajno ometa svakodnevni život. To može biti rani stadij kognitivnog oštećenja i ponekad dovodi do demencije', upozorava on.
'Tu nema univerzalnog odgovora, ali mladi ljudi trebaju znati da rano stvaranje zdravih prehrambenih navika može zaštititi dugoročno zdravlje mozga. Usredotočite se na uravnoteženu prehranu s puno voća, povrća, nemasnih proteina i cjelovitih žitarica. Ograničite slatka pića i visoko prerađenu hranu te ostanite hidrirani. Odrasli bi trebali dati prednost mediteranskoj prehrani, bogatoj lisnatim povrćem, bobičastim voćem, orašastim plodovima, ribom i zdravim masnoćama poput maslinovog ulja, što se povezuje s manjim rizikom od demencije. Smanjenje crvenog mesa, zasićenih masti i rafiniranih šećera također može pomoći. Također, umjeren unos alkohola, jer je prekomjerno pijenje faktor rizika za kognitivni pad. Starijim osobama neophodna je hrana bogata hranjivim tvarima jer starija tijela slabije apsorbiraju hranjive tvari. Uključite hranu bogatu omega-3 kiselinama, poput srdela i oraha, koje podržavaju kognitivnu funkciju. Razine vitamina B12 i D treba pratiti i po potrebi uzimati dodatke. Održavanje hidratacije i redoviti obroci također su ključni za održavanje zdravlja mozga u starijoj dobi', kaže dr. Đerke.
Ove prehrambene navike, objašnjava on, ključne su jer osiguravaju bitne hranjive tvari koje podupiru zdravlje mozga, smanjuju upalu i štite od kognitivnog pada. Usvajanjem ovih navika pojedinci mogu značajno smanjiti rizik od demencije i poboljšati opću dobrobit u svim životnim razdobljima.
Tko je u većem riziku od demencije
Dodaje i da su određene skupine u većem riziku od demencije.
'Rizik se povećava s godinama, posebno za osobe starije od 65 godina, a genetika također igra ulogu, pri čemu su osjetljiviji oni koji imaju obiteljsku povijest demencije. Osim toga, pojedinci sa stanjima kao što su hipertenzija, šećerna bolest, debljina, depresija i oni s poviješću traumatskih ozljeda mozga izloženi su većem riziku. Čimbenici načina života, kao što su pušenje, prekomjerna konzumacija alkohola, tjelesna neaktivnost i loša prehrana, povećavaju vjerojatnost obolijevanja od demencije. Niska razina obrazovanja također je povezana s većim rizikom', kaže liječnik.
Demencija se, dodaje, najčešće dijagnosticira kod osoba starijih od 65 godina, a rizik se udvostručuje otprilike svakih pet godina nakon te dobi.
Što je 'brain fitness' i na koji način funkcionira?
Brain fitness za prevenciju demencije uključuje održavanje mozga aktivnim i zdravim mentalnim, fizičkim i društvenim aktivnostima.
'Kognitivne vježbe poput zagonetki i učenja novih vještina jačaju neuronske veze, a redovita tjelesna vježba podržava protok krvi, ali djeluje i na razini neurotransmitera. Ranije spomenuta prehrana igra ulogu u smanjenju rizika od demencije. Društveni angažman i dobar san ključni su za održavanje kognitivne otpornosti i smanjenje stresa. Nikada nije prekasno i nikada nije prerano da se započne s prevencijom demencije. Brain fitness aktivnosti možete provoditi na svakodnevnoj razini.
Najjednostavnije rečeno, cilj je svaki dan napraviti nešto novo ili drugačije. Primjerice drugim putem otići na posao, naučiti neki novi recept, naučiti čestitati rođendan na španjolskom ili, primjerice, probati hodati unatrag... Naizgled jednostavne aktivnosti izbacuju nas iz naše zone komfora i tako jačaju plastičnost mozga. Bitna komponenta brain fitnessa je društveno povezivanje - nemojte se zatvarati u stanove i kuće, već druženjem i interakcijom s drugima ostanite uključeni u aktivnosti zajednice. Sve ove aktivnosti zajedno stvaraju životni stil koji podržava zdravlje mozga i može pomoći odgoditi ili spriječiti kognitivni pad', savjetuje dr. Đerke.
'Alzheimerova bolest, najčešći oblik demencije, osobito je česta kod ljudi u dobi od 75 godina i starijih. Iako se demencija s ranim početkom može pojaviti kod osoba od 30-ih ili 40-ih godina, ona je iznimno rijetka u usporedbi sa slučajevima u starijih odraslih osoba. Hrvatska, s obzirom na sve stariju populaciju, bilježi porast učestalosti demencije, posebice Alzheimerove bolesti. Procjenjuje se da oko 100.000 ljudi u Hrvatskoj živi s demencijom, a očekuje se da će se taj broj znatno povećati kako stanovništvo sve više stari. Njezina prevalencija među osobama u dobi od 65 godina i starijima je otprilike 10-12 posto, pri čemu se bilježi znatno veći udio žena. Otprilike 1300 ljudi godišnje umre zbog uzroka povezanih s demencijom, što obično uključuje komplikacije poput infekcija, pothranjenosti i nepokretnosti u uznapredovalim stadijima. Zbog toga je demencija trenutno na šestom mjestu uzroka smrtnosti u zemlji, osobito među osobama u dobi od 75 godina i starijima', rekao je liječnik.
Tko je dr. Filip Đerke
Specijalizant neurologije s Klinike za neurologiju Kliničke bolnice Dubrava, u svom kliničkom radu, pod mentorstvom profesora Silvija Bašića i akademkinje Vide Demarin, poseban interes pokazuje za demenciju i druge kognitivne bolesti. Tijekom studija medicine u Zagrebu za svoj je rad i rezultate dobio dvije Dekanove i dvije Rektorove nagrade. Uz klinički rad, doktor Đerke aktivan je na znanstveno-istraživačkom polju te je rezultate svojih istraživanja prezentirao na preko 20 međunarodnih konferencija i kongresa. Autor je niza stručnih članaka, od kojih je većina citirana u međunarodnim bazama. Osim navedenog, autor je više poglavlja u stručnim knjigama i udžbenicima iz područja neurologije na hrvatskom i engleskom jeziku.
Život s Alzheimerovom bolešću, naglašava on, uključuje uspostavljanje rutina, pojednostavljivanje zadataka i fokusiranje na aktivnosti koje donose radost, a pritom su prioritet fizičko, mentalno i emocionalno zdravlje.
'Članovi obitelji mogu podržati oboljelu osobu pružanjem strpljive, suosjećajne skrbi, pomaganjem u svakodnevnim aktivnostima i poticanjem društvenog angažmana kako bi se smanjila izolacija. Stvaranje sigurnog okruženja, kao što je označavanje predmeta ili uklanjanje opasnosti, može pomoći u smanjenju zabune i spriječiti nezgode. Članovi obitelji također se mogu educirati o bolesti kako bi bolje razumjeli promjene u ponašanju i povezati se s grupama podrške za vodstvo i ohrabrenje. Osim toga, bitno je poduprijeti neovisnost osobe što je više moguće kako bi se održao njezin osjećaj dostojanstva i svrhe', zaključio je.
