Što ste slušali kao tinejdžerica? Tko vam je tada bio idol?
Beatlese, Beatlese i Beatlese. John Lennon, naravno.

Kako ste izgledali kao tinejdžerica?
Isto kao sad, samo dosta mlađe.

Omiljeni film ili serija iz tog doba?
'Kum' i 'Twin Peaks'.

Kako ste se slagali s roditeljima?
Promjenjivo. Ali nije bilo velikih drama i nesporazuma, samo uobičajena bundžijanja.

Omiljeni predmet?
Engleski.

Najgori predmet
Kemija, fizika, matematika, biologija.

Kakav ste bili učenik?
Vrlo dobar.

Gdje ste izlazili?
Muvala sam se po Splitu i nekoliko omiljenih kafića.

Najveći modni promašaj iz tog vremena kojeg se danas sramite?
Nisam se nikad nešto naročito kitila pa nisam ni naročito pretjerivala. U tom području nemam sjećanja o sramu.

Prvo pijanstvo?
Sa šesnaest. Juice-votka. Katastrofa! Dan danas to piće ne mogu ni primirisati.

Najbolja uspomena iz teen perioda?
Ima ih nekoliko, ali bolje da ih zadržim za sebe.

Kako je izgledao prvi prekid i jeste li se dugo oporavljali?
Dotični se spetljao s drugom djevojkom preda mnom. Prilično šokovito. Patila sam neko vrijeme, a onda mi je to što je izveo bilo toliko bezveze da sam se skroz odljubila.

Kad ste se prvi put poljubili?
S četrnaest. Vrlo nespretno.

Kakvi su vam se dečki tada sviđali?
Svakakvi. Nisam imala nikakav tip, ako na to mislite.

Jeste li još u kontaktu s prijateljima iz srednje škole?
Da! S nekoliko starih prijateljica. Ostale smo jako povezane. Ne viđamo se prečesto, ali nikad nismo izgubile kontakt.

236569,235747,235963,235905
Jeste li bježali sa satova?
O, da.

Što biste, da se vratite vremeplovom u teen dane, savjetovali mladoj Mariji?
Da ima puno više povjerenja u ono što vidi i osjeća. I da to slijedi.

Što se, po vašem mišljenju, najviše promijenilo u odrastanju tinejdžera u usporedbi s vašim tinejdžerskim danima? Je li danas teže biti tinejdžer?
Mislim da jest. Danas je luđe, bučnije, puno je više nervoze, nemira, pritiska, previše je interneta, fejsa, općenito virtualnog. Mi smo bili izvan sebe, ali mi se čini da su mladi danas u još težoj situaciji. Vrlo su dezorijentirani i imam osjećaj da se većina njih nema kome obratiti, snalaze se kako znaju i umiju, a to često ima zastrašujuće posljedice.

Jeste li imali problema s bullyingom vršnjaka? Što biste savjetovali mladima koji su izloženi vršnjačkom zlostavljanju?
Ja nikad. Ne bih se usudila davati velike savjete, to su vrlo teške situacije. Možda samo to da se ne zatvaraju u sebe s uvjerenjem da su žrtve, već da pokušaju naći osobu od povjerenja i traže pomoć. Ali lako je to reći. Ponekad zaista nema nikog na vidiku i mlada osoba prolazi kroz ogromnu patnju. U toj patnji mislim da je ključno da se ne identificira s mržnjom okoline. To što je netko agresivni idiot nije dokaz da zlostavljana osoba nije vrijedna. Ali i to je lako reći. Osjetljivoj djeci koju netko maltretira teško je zaključiti da je život i lijep i da za njih ima mjesta. Za taj će se pristup morati sami za sebe izboriti.

Vaša poruka tinejdžerima?
Ne volim poručivati. Ono što vidim kao važno iz vlastitog iskustva jest da je nezdravo kreirati sliku sebe prema vanjskim uzorima. Sve pršti od informacija, fotografija, zvijezda, filmova, glazbe, stilova, poruka što i kako i potrebna je ogromna inteligencija da se vidi da to nema veze sa životom. Da svatko ima svoj put, svoje interese, talente, potrebe i potencijal. Za mene je jedino zdravo to istraživati, slijediti i poštovati, koliko god zahtjevno bilo u svijetu koji diktira 'pravila' i poručuje da trebaš biti 'netko' (štogod to značilo). Zaista nije lako, ali je moguće.