Hoćemo li pričati na engleskom ili na hrvatskom?
Možemo i na hrvatskom i engleskom, a bome i na talijanskom jer sam ga počeo učiti.

Bravo, nisi zaboravio hrvatski?
Ma nemoguće, često se vraćam u Hrvatsku da bih ga zaboravio.

Gledao si modu i na stranom, a sada na domaćem terenu, može li se to uspoređivati?
Sve je to tu negdje. Moramo biti ponosni na naše dizajnere jer mogu biti bok uz bok sa stranim. To sam vidio iz prve ruke i jako sam sretan i ponosan. Volio bih nekako hrvatske dizajnere dovest da se nađe njihova odjeća u Londonu.

Svi hvale tvoj novi styling, znaš li primati komplimente?
Ustvari sam shvatio da ne znam primati komplimente. Mislio sam da je to puno jednostavnije, a često se nađem u situaciji da ne znam što da kažem kad me netko hvali. Ali ne znam, valjda sam došao u neku fazu života kad sam trebao neke stvari promijeniti, a ja sam promijenio sve. Valjda se to vidi.

Kakav ti je londonski način života? Je li sve prebrzo?
Odgovara mi, ali je sve drukčije. Jako mi nedostaje Hrvatska. Jako, jako, jako. Zovem prijatelje stalno, i plačem im. Šalim se. Nije mi jednostavno u Londonu. Još uvijek nisam našao hranu koja mi je tamo fina, a ovdje imam sto jela koje obožavam.

To se vidi na tvojoj liniji?
U zadnje vrijeme da. Super mi je tamo. Sretan sam i zadovoljan tamo, ali dom je ipak dom. Znaš kako se kaže: svuda pođi, ali kući dođi. To će uvijek tako biti.

Što trenutačno radiš?
Imam svoju agenticu i agenciju koja mi pronalazi poslove. Što se tiče posla sam sretan i zadovoljan. Nastojim ne zakazivati u Hrvatskoj kad imam nešto, sjednem na avion i dođem. U početku u Londonu sam bio zbunjen, dok nisam shvatio da je to prevelik grad i preveliko tržište da bih ja sam tražio poslove. Sad to rade neki drugi ljudi za mene, i ide mi.