Naime prijašnjih godina mnogi su za propast brakova, uništene karijere i stanjivanje bračnih računa uzrokovanih nevjerom krivili seksualnu ovisnost. Za nekontrolirano seksualno ponašanje optuživali su kemijski disbalans u mozgu. No studija sa Sveučilišta u Kaliforniji tvrdi suprotno: nema znanstvenih dokaza koji legitimno mogu klasificirati seksualnu ovisnost kao poremećaj.

Istraživači su proučavali moždane aktivnosti 52 ljudi koji su izjavili da imaju problema u kontroliranju seksualnih nagona. Kako bi našli poveznicu između kemijske reakcije u mozgu i ovisnosti, ispitanicima su pokazivali slike koje izazivaju različite emocije. Između ostalog pokazivali su im fotografije osakaćenih tijela, ljudi na skijanju i naravno ljudi koji imaju seksualne odnose.

Godinama su mnogi znanstvenici vjerovali da se seksualnim ovisnicima mijenja kemijski sastav u mozgu. Stimuliran seksualno eksplicitnim slikama, mozak bi im trebao drugačije reagirati, slično kao ovisnicima o kokainu.

No nakon što su proučili i usporedili podatke nisu pronašli nikakvu vezu između moždanih aktivnosti i pretjerano naglašene seksualnosti. Ustanovljeno je jedino da imaju veći libido.

Od 3 do 5 posto američke populacije, odnosno devet milijuna ljudi povezuje se s konstantnim seksualnim podražajima koje često prakticiraju, poput masturbacije, prostitucije, cyberseksa, višestrukih seksualnih afera i to sve unatoč negativnim posljedicama. Određeni broj stručnjaka, seksualnih terapeuta, smatra to poremećajem i pokušava izliječiti pacijente koji zatraže njihovu pomoć. Jedan od seksualnih terapeuta, Robert Weiss, tvrdi da ta ovisnost postoji i treba se liječiti. 'Samo zato što se neki mogu kontrolirati ne znači da to svi mogu', argument je Roberta Weissa.