Svaki put kada izlaze na teren stavljaju glavu u torbu kako bi spasili te pomogli i ljudima i životinjama. No osim svoje glave, u torbama nose kvalitetne izvore prijeko potrebne energije. Mediklorijane? Čudomiksov napitak? Špinat?

Neovisno o tome jesu li visokogorski penjači, ronioci, alpinisti, speleolozi ili skijaši, kao i svima koji doživljavaju teške fizičke napore, prehrana je jedan od ključnih čimbenika.

Visokogorski penjači i alpinisti

U čemu je, dovraga, razlika? Ukratko, visokogorski penjači se, kako im i ime govori, penju na visoka gorja. Pri tome se kreću više ili manje prohodnim stazama. Donja visinska granica da bismo nekoga nazvali visokogorskim penjačem je 2000 metara nadmorske visine. Ovo je dosta zanimljivo za nas u Hrvatskoj jer nemamo nijedan toliko visok vrh, no, ne brinite, ako se popnete na Dinaru (1831 m), mislimo da svejedno spadate u tu kategoriju.

Penjači su oni koje vidimo kako uporno svladavaju naporne uspone, najčešće uz pomoć štapova za hodanje. Zamislite scenu iz 'Gospodara prstenova' kada se družina penje na Karadras, samo našim junacima opasnost predstavljaju realne opasnosti, poput oluja, lavina i odrona, više nego Sarumanov glas u zraku.

Alpinisti su razina više. Doslovno. Osnovna razlika u odnosu na visokogorske penjače u tome je što alpinisti, da bi došli do svog cilja, ne koriste staze i planinarske putove, nego se, onako jednostavno rečeno, veru po stijenama. Penju se kao prilijepljeni za njih u svim smjerovima.

Rekli bismo da visokogorski penjači stoje s dvije noge čvrsto na zemlji, a alpinisti vise s ekipom sa stijena, pri tome koristeći sve udove kako bi se održavali.

Obje discipline zahtijevaju iznimnu količinu energije. Upravo zato namirnice bogate energijom igraju krucijalnu ulogu u njihovu životu. Hrana koju nose penjači i alpinisti mora sadržavati velik udio energije koja se otpušta prilikom napora kojima su izloženi, ali isto tako mora biti praktična i nekvarljiva. Zato su među njima popularne namirnice poput kakaova maslaca, orašastih plodova, visokoproteinskih pločica, a ima tu i naših tradicionalnih aduta - dalmatinskog pršuta i špeka. Osim što 'imaju muda', vidimo i da znaju što valja.

Penjačima i alpinistima, ali samo lokacijski, bliski su skijaši. Ti skijaši na svoje skijalište ne nose lonce sarme poput nas, rekreativaca. Oni također unose jako velike količine energije iz praktičnih i kvalitetnih namirnica kako bi izdržali napore koje im priprema planina. O koliko se energije radi? Prosječan unos prosječnog muškaraca je 2500 kalorija, a profesionalni cross-country skijaši u sebe unesu i do 8000 kalorija. To je odokativni ekvivalent 40 kuglica sladoleda ili kilogramu i pol fine sušene kobasice. Za razliku od nas, koji bismo možda toliko kobasice i pojeli, a onda nastavili sjediti uz čašu gemišta, njima to ne predstavlja problem za liniju jer većinu toga potroše prilikom aktivnosti.

Speleolozi se spuštaju u unutrašnjost Zemlje, često vrlo neprivlačnim i klaustrofobičnim putovima.

Oni također troše velike količine energije te se moraju pripremiti na mogućnost da će biti pod zemljom i duže nego što su planirali. Popularne namirnice u podzemnim avanturama su maslac od kikirikija, po uzoru na prekoatlantske kolege, a i naše baranjske kobasice. Nije loše ponijeti ni komad zrelog varaždinskog sira iz već spomenutih razloga – bogat je mastima i proteinima, a može se praktično prenositi i konzumirati u ne baš praktičnim uvjetima.

Spasilački ronioci su posebno utrenirani pojedinci koji se bave ronjenjem s bocama, tzv. scuba divingom. Europski sustav CMAS prepoznaje tri stupnja vještine ronjenja: jedna zvjezdica – pojedinac je sposoban i obučen roniti, dvije zvjezdice – ronilac je utreniran spašavati druge i tri zvjezdice – ronilac može voditi grupu.

Hranjenje pod vodom nije preporučljivo. Osim što biste jeli mokru hranu, a tko to želi osim ako na jelovniku nije juha, postoji velika opasnost da ona, zbog očite fizike, s vodom nekontrolirano zaluta u dišni kanal. Svako pravilo ima svoju iznimku pa je jedan od ronilaca uspio u ovom poduhvatu:

U ovome trenutku slijedi ona - ne pokušavajte ovo doma. Iako vjerujemo da niste animirana spužva koja više izgleda kao sir i ne živite pod vodom, upozorenje je ozbiljno i vrijedi za svaku podvodnu situaciju u kojoj se nalazite ili ćete se naći u njoj.

Kao i prilikom svih fizički vrlo zahtjevnih poslova, prehrana igra ključnu ulogu. Kada ne rone, ronioci unose velike količine energije kroz masti i kompleksne ugljikohidrate kako bi tijelo nakupilo snagu za napor. Na dan ronjenja preporučljivo je također jesti laganu hranu.

Svi koji se izlažu teškim fizičkim naporima izbjegavaju rafinirane ugljikohidrate u svojoj prehrani pa se tako okreću kvalitetnim namirnicama, orašastim plodovima i voću te domaćim suhomesnatim proizvodima. U nepoznatim i opasnim okruženjima uvijek se lijepo prisjetiti okusa zavičaja, iz kojeg ovi naši junaci crpe inspiraciju za svoje fantastične poduhvate.

I za kraj, zapamtite: 'Pamet u glavu, kartu u ruke, ruksak na leđa, okuse zavičaja u trbuščić i pravac u planine.'