Bijeli ljiljan jedna je od najpopularnijih ukrasnih biljaka koje će bez sumnje svakom vrtu dati poseban šarm
Riječ je o efektnoj biljci koja će uljepšati svaki vrt, dvorište ili balkon zbog svojih krupnih bijelih cvjetova.
vezane vijesti
Snježnobijela boja i divan miris bijele ljiljane čini vrlo poželjnim ukrasom u mnogim vrtovima i dvorištima, a osim toga ova biljka ima i brojna ljekovita svojstva. Pelud iz cvjetova tako se koristi za liječenje epilepsije, a eterično ulje je djelotvorno za liječenje čireva, upalnih gnojnih rana, modrica, te u kozmetici i parfumeriji.
Ulje cvjetova u maslinovu ulju tradicionalni je lijek za tretman kožnih problema kao što su osipi, lišajevi, ekcemi, psorijaza, tamne mrlja na koži...
Ako se poželjeli u svom vrtu uzgojiti ovu biljku koje mogu narasti do 120 centimetara, vodite računa da imaju dovoljno svjetla.
Lukovice bijelog ljiljana (lat. Lilium candidum) biljke poznate i pod nazivom ljiljan Djevice Marije sade se najidealnije sredinom ljeta, no nije nužno, a cvjetovi se pojavljuju u lipnju.
Savjet uzgajivača je da se vodi računa o tome da na istom mjestu bijeli ljiljan ne smije rasti duže od 4-5 godina. Nakon cvatnje, nadzemni dio biljke se suši prilično brzo - tada se biljka može ponovno posaditi i usput je umnožiti.
Lukovice bijelog ljiljana kopaju se krajem srpnja, blago osuše (sprječavaju da se korijenje osuši), zatim odvajaju adventne lukovice, koje se sadi na novo mjesto. Prilikom odvajanja pustolovnih lukovica mora se paziti da se korijenje ne otkine.
Lukovice se najkasnije sade do sredine kolovoza, a dubina ne smije biti veća od 3 do 5 centimetara, a biljke kasnije otpuštaju rozetu lišća koja preživljava zimu iste godine.
