Kada je riječ zrelosti, lubenice i dinje nemaju vanjskih znakova koji otkrivaju jesu li zrele jer prilično variraju u veličini i njihova vanjska kora ne mijenja izgled, stoga je poprilično teško podrediti kada su zrele. Iako većina smatra kako je najbolji način provjere zrelosti kucnuti prstima po površini dinje i lubenice, prema pisanju food52.com, prilikom iduće kupnje dinju ili lubenicu okrenite naopako, a ako je kora koja je bila u dodiru sa zemljom velika, žuta i prljava, postoji velika mogućnost da je lubenica ili dinja dulje vremena rasla te da je posve zrela.

Lubenica
Dokazi o sadnji lubenica pronađeni su u dolini Nila i to iz vremena starih Egipćana pa su tako u grobnici kralja Tutankamona pronađene sjemenke lubenice. Stoljećima kasnije lubenice su se proširile u sve dijelove svijeta. No lubenicu kakvu poznajemo uzgojio je Charles Fredric Andrus 1954. Nazvana 'Charleston Gray', takva lubenica bila je uzgajana zbog veličine, oblika (radi lakšeg transporta), crnih sjemenki te neuobičajeno ružičastog mesa. Iako se još mogu pronaći vrste lubenica koje imaju meso nešto tamnije zelene ili pak svijetlozelene boje, ili pak vanjsku koru s prugicama te meso narančaste ili bijele boje, gotovo sve lubenice potječu od Charleston Graya.
Sjemenke lubenice nalaze u samome mesu, a mogu varirati od onih bijelih pa sve do crnih jer njihova boja ovisi o stupnju zrelosti – crne sjemenke spremne su za sadnju te uzgoj novih lubenica.

Dinja Honeydew
S blijedo zelenim ili pak bijelim mesom te glatkom, voštano žuto-bijelom površinom, honeydew dinja ima brojne podvrste. Njezine najčešće sorte većinom potječu sa juga Francuske. Kako dozrijevaju, dinje honeydews postaju prepune šećera zbog kojega čak mogu postati ljepljive, a šećer ponekad počne izbijati i na površinu, što je zapravo dobar znak. Za razliku od meke strukture lubenice ili bogatog okusa obične dinje, meso dinje honeydew je svježe i pomalo hrskavo.

Dinja
Dinje su prvi put kultivirane u Iranu prije nekoliki tisuća godina. Ime Cantaloupe, kako se naziva na engleskom jeziku, najvjerojatnije je dobila prema talijanskoj papinskoj županiji Cantalupo na području koje je uvezena u Europu. Dobra dinja morala bi imati snažno izražen tropski miris, a njezino sočno meso najbolje je kada je na rubu prezrelosti.

Sjemenke dinje i honeydew vezane su zajedno u sredini voćke te se lako mogu ukloniti žlicom. Sjemenke dinje su, kao i bundevine sjemenke, jestive – mogu se tostirati i poslužiti kao ukusna grickalica ili pak koristiti u brojnim jelima.