Što ste slušali kao tinejdžerica?
Sade! Imala sam 14 godina kad je izdala prvi album i bila sam fascinirana njezinom glazbom, izgledom, svime...
Otkrila sam je zahvaljujući jednoj divnoj profesorici engleskog. Tada nije bilo MTV-ja, barem nama nije bio dostupan. U to vrijeme nismo imali toliko puno informacija kao mladi danas, posebno mi u manjim sredinama jer sam tad živjela s bakom u selu pored Koprivnice. Ali odmalena sam imala averziju prema bilo kakvom šundu i kiču… Slušala sam i Prljavo kazalište još dok je bio s njima Davorin Bogović, a prije nego što sam postala tinejdžerica, voljela sam Nove fosile. U teen godinama sam otkrivala Erica Claptona, Rolling Stonese, upoznavala sam se s klasicima rock i pop glazbe… Voljela sam i pop: slušala sam i Duran Duran, Kajagoogoo, a otkrila sam tad talijansku glazbu, posebno Erosa Ramazzottija. Zaljubila sam se u njega kad sam ga vidjela na San Remu. Uvijek mi se sviđala glazba s puno emocija, a glazbeni ukus mi se nije puno promijenio do danas.

Kako ste tada izgledali?
Uvijek sam bila kao neka šminkerica. Imala sam fazu buntovništva pa sam se sa 13 godina ošišala skroz na kratko. U teen godinama imala sam kraću kosu, kasnije mi je bilo žao što sam se ošišala. Trebalo mi je četiri-pet godina da naraste. Ošišala sam se iz čistog bunta, valjda kako bih baki dokazala nešto (smijeh)… Čak me je i frizerka pokušala odgovoriti, ali nisam se dala.

Kakva ste bili učenica?
Bila sam uvijek odlična učenica, voljela sam učiti sve predmete, a imala sam još jako puno dodatnih aktivnosti. Svirala sam pjevala, glumila... Zbilja sam voljela ići u školu. Ta ljubav je ostala i danas jer sam upisala fakultet u svojoj 42. godini. Išla sam uvijek u zahtjevne škole gdje su bili najbolji učenici, tu nije bilo ni markiranja ni lošeg utjecaja…

Gdje ste tada izlazili?
Budući da sam živjela na selu, baka je bila stroga, pa nije baš bilo izlaženja. U Zagreb sam došla u 3. srednje pa sa tek u 4. razredu počela izlaziti. Tada zapravo nije ni bilo toliko mjesta za izlaske. Moji vršnjaci nisu toliko izlazili kao tinejdžeri danas. Mi bismo subotom otišli u Saloon, na Opatovinu u nekoliko tad 'in' kafića, a kasnije je došao The Best. Bili su popularni i Kulušić i Lapidarij - dakle, samo urbana mjesta. U to vrijeme nije bilo turbo folka ili narodnjaka - svugdje se puštala moderna strana glazba. Turbo folk ili narodnjaci tada su bili zbilja marginalizirani.

Najveći modni promašaj iz tog vremena?
Pa, evo, u jednoj fazi sam čak voljela tigraste uzorke. Imala su tu i tamo takav komad odjeće, ne previše. Ali to mi je danas zbilja grozno!

Prvo pijanstvo?
Ma ja vam do 30. godine uopće nisam konzumirala alkohol! Tako da nemam tu što reći. No danas popijem čašu vina, jer sam naučila uživati u njemu, ali ne pretjerujem nikada. Čim osjetim da nisam lucidna, počnem piti vodu i prestanem s vinom. Nikad nisam neumjerena, a mislim i da je ružno vidjeti pijanu ženu. I u 20-ima sam nisam puno tulumarila - bila ozbiljna i fokusirana na posao. Osim toga, nisam htjela iznevjeriti roditelje koji su mi ukazali povjerenje da živim sama u Zagrebu. Više ludujem danas u 40-ima nego u 20-ima…

Kad ste se prvi put poljubili?
Negdje sa 15 godina i bilo je zbilja grozno. Dvoje djece koje ne znaju što rade, što dodati… Nije mi ostalo u lijepom sjećanju.

247956,246578,250437,250317
Kakvi su vam se tada dečki sviđali?
Ma nije mi se nitko sviđao. Bila sam jako nedodirljiva. Tada sam bila platonski zaljubljena u jednog Dražena... Bio je jako lijep. Tada su mi se sviđali lijepi dečki. Ali nema tu nekih pravila, jer zaljubljujete se u kompletnu osobu. Sad kad malo razmislim, čini mi se da ipak naginjem dečkima sa svjetlijim očima, valjda jer su moje smeđe. Voljeli su me dosta i visoki dečki. Kasnije su mi se sviđali opasni dečki (u 90-ima je to bilo in), ali uvidjela sam da to baš i nije dobro (smijeh).

Što biste samoj sebi savjetovali da se vratite u teen godine?
U životu morate prvo naučiti da ne trebate previše planirati i da ništa nije vječno. Ja sam uvijek išla za svojim snovima što bih i mladima savjetovala. Nemojte dopustiti da vam drugi nešto nameću. Nemojte se bojati ići za svojim ciljem. U današnje doba je jako bitno obrazovati se, jer to nas obogaćuje. Važno je pronaći nešto što ćete raditi sa strašću. Još ako možete živjeti od toga, nema ljepše stvari. Potrebno je što više učiti i samostalno istraživati, jer samo tako možete formirati svoje mišljenje.

Je li danas teže biti tinejdžer?
Mislim da je uvijek teško biti tinejdžer. Mi smo imali manje slobode, ali to možda i nije bilo tako loše. Smatram da sve kreće od kuće. Ako se roditelji bave svojom djecom, onda nema problema. Mladi bi htjeli danas sve odmah i sada, a jedna stara poslovica kaže nema prečice do istinske sreće. Za sve što vrijedi u životu, čovjek se treba pomučiti. Ne treba se bojati života, a greške nas uče. I iz tih teških životnih situacija mi izlazimo bogatiji i jači. Mladi odrastaju danas u sasvim drugačijim uvjetima, no ipak treba što više uživati u nekim univerzalnim stvarima poput umjetnosti ili književnosti, jer one nas obogaćuju, a manje konzumirati nekvalitetne sadržaje kakvi se, nažalost, najviše nude.