Osnovati svoj posao mnogima je san, a Zadranka Doriana Miletić učinila je to sa samo 22 godine. Pet godina kasnije poduzetna i kreativna Doriana sinonim je za minimalističke torbice, košulje, ručnike i šalove u Hrvatskoj. Njezina Piccola prvi je brend personaliziranih modnih dodataka u našim krajevima.

Domaći dizajn i kvalitetu koja je postignuta ručnim radom te izborom najfinijih materijala na tržištu prepoznale su već brojne poznate dame, a svakodnevno ovoj perspektivnoj mladoj poduzetnici stižu upiti iz inozemstva. Neke suradnje već je ostvarila, a nove tek planira. Posla ima kao u priči i ne želi se ni zbog stanja s koronom, već dodatno ulaže u svoj projekt, u koji duboko vjeruje.

Doriana nam je otkrila kako je biti mladi poduzetnik u Hrvatskoj, kako se snalazila na početku karijere, što joj je najveći vjetar u leđa i kako zamišlja svoju budućnost.

Pokrenuli ste prvi personalizirani brend modnih dodataka i odjeće u Hrvatskoj. Kako ste i kada došli na ideju o ovakvom poslovnom pothvatu?

Sve se dogodilo vrlo spontano i slučajno, kako se to i inače odigra u životu. Živjela sam nekoliko godina u Italiji i radila za jednog od vrlo visoko pozicioniranih ljudi u modi generalno, a posebno u toj zemlji. Uz njega i stil života koji oni vode sinula mi je ideja o brendu, a svakako sam bila inspirirana talijanskim otocima, stilom i generalno cijelim tim mediteranskim duhom, s druge strane oduvijek sam bila esteta i znala sam da će mi takav brend kao što je Piccola biti izvrsna kombinacija onog što volim. Također sam razmišljala o tome na koji način što bolje približiti proizvod kupcu, a gdje ćeš bolje od inicijala koji prezentiraju upravo njega samog.

Relativno mladi bacili ste se u poduzetničke vode - je li vas na tom putu okolina podržavala i ohrabrivala ili ste nailazili na prepreke koje su vas ponekad znale poljuljati?

Pa lagala bih kada bih rekla da je uvijek sve išlo glatko i da sam svaku svoju ideju s lakoćom realizirala i dobivala apsolutnu potporu okoline. Biti poduzetnik s 21, 22 godine nije lako jer vas, kao i generalno u Hrvatskoj, ponekad znaju gušiti birokracija i sporost državnih i ostalih službi. Za taj dio bilo mi je potrebno puno strpljenja i volje i ponekad mi je to zaista otežavalo kreativni rad, ali zapravo moja sreća je u tome što zaista radim ono što obožavam, tako da mi se čini da zapravo i ne radim. Zvuči kao obična floskula, ali zaista je tako.

Započeli ste s pletenim cekerima za plažu, a ubrzo su vaše torbe poharale jadranske plaže. Imponira li vam kada vidite da neke poznate osobe nose vaš dizajn?

Hahaha, uvijek mi bude pomalo neugodno kada odgovaram na ovakva pitanja jer sam po prirodi, iako možda to tako ne djeluje, dosta introvertirana i ne doživljavam samu sebe nekom pokretačicom trendova ili influencericom. Radim onako od srca i bez puno razmišljanja, pa čak mislim da je u tome tajna mog uspjeha. Bit ću vam iskrena, od svega me najviše veseli kada dođem na zagrebačku špicu ili na neke od naših prekrasnih jadranskih plaža pa, onako usput, vidim cure i žene s nekim od proizvoda Piccola. To su trenuci u kojima stvarno budem ponosna na samu sebe, a u isti mah, način na koji to moje klijentice kombiniraju dodatno me inspirira za daljnji rad.

Kako ste osmislili ime svog brenda? Postoji li neka priča iza tog imena?

Moj djed ili, kako ga ja od milja zovem, dida porijeklom je Talijan i cijelo djetinjstvo zvao me piccola (tal. mala), 'moja piccola Doriana', a s njim sam zaista cijeloga života imala odnos u onom bajkovitom smislu dida i unuke i zapravo smatram da za moj brend nije moglo postojati bolje ime nego Piccola. Sjećam se kad bi me čuvao, a nas dvoje gledali bismo moju najdražu seriju 'Capri'. E to mi je serija djetinjstva, a svako putovanje u Italiju s roditeljima sam obožavala te upijala sve njihovo, pa mi je zato ta zemlja tako draga.

U ponudi, osim cekera za plažu, imate kvalitetne kožne torbice s mogućnošću personalizacije. Koliko zapravo traje izrada takve torbice i tko sve stoji iza finalnog proizvoda?

Tako je, imamo kožne torbice, a i na modelu Sali su kožni detalji. Izbacili smo i kožne novčanike. Uskoro će za zimu biti nešto jako cool i radujemo se što će to ugledati svjetlo dana. Uglavnom, baziramo se na prirodnim materijalima i to mi je jako bitno. Nakon toga dolazi kvalitetna, ručna izrada koju obožavam, a bez naših dobrih i educiranih majstora ne bih mogla. Za svaki personalizirani proizvod treba 15-ak radnih dana da se izradi. Jako pazimo na detalje i sve mora biti savršeno od izrade do finalnog pakiranja. U timu nas ima više, svatko od nas radi svoj posao i upotpunjujemo jedni druge.

Što smatrate najizazovnijim u samostalnom poslu, a što najvećom prednosti?

Uvijek pri odgovaranju na ovakva pitanja osjećam veliku odgovornost prema mladim ženama, budućim poduzetnicama, jer želim iskreno odgovoriti, a opet ih ne destimulirati. Najizazovnija mi je svakako već spomenuta hrvatska birokracija i to što smatram da država ne potiče dovoljno mlade poduzetnike, kao ni poduzetnike generalno, nego im čak često otežava, te smatram da će morati doći do nekih ozbiljnijih promjena u skorije vrijeme. S druge strane, najveća prednost mog posla je u slobodi. Mogu raditi praktički s bilo kojeg mjesta na svijetu, sama si krojiti svoje radno i slobodno vrijeme te naći inspiraciju u bilo čemu što me okružuje.

Jeste li se školovali za ovu vrstu posla ili vas je ljubav prema modi jednostavno odvela u tom smjeru?

Ne bih htjela da mlade žene smatraju da se u ovom poslu može uspjeti jedino nekim formalnim obrazovanjem. Dakako, ono neće odmoći, ali svakako ne mislim da je nužno. Jesam se školovala u tom smjeru i planiram tako i nastaviti, najvjerojatnije u Firenci, ali smatram da su ljubav, kreativnost i posvećenost zaista dovoljni da bi se vrhunski radio ovakav posao.

Što vas u poslu tjera naprijed?

Znate što me tjera naprijed? Pomalo je i smiješno i možda prebanalno, ali tjera me osjećaj da se zaista ne bih bunila da mi svakodnevica do kraja života izgleda kao danas. Nisam netko tko će se opterećivati nekim velikim snovima jer smatram da će me u jednom trenutku to samo početi gušiti. Naravno, trebamo svakodnevno sanjati, biti svojevrsni vizionari i idealisti, ali uvijek i doživljavati pad kao let. Tu neopterećenost ne bih nikada željela izgubiti.

Jeste li već imali upite za neke inozemne suradnje?

Imala sam. Neke sam već i realizirala, kao što je širenje brenda na tržište Dubaija, a neki još čekaju svoju realizaciju u skorije vrijeme. Vrlo često primam upite iz inozemstva, što iz našeg bliskog susjedstva, što iz nekih daljih krajeva, i mogu vam reći da se svakom od njih razveselim kao da je prvi.

Prema vašim kolekcijama koje pratimo posljednje tri godine, reklo bi se da preferirate minimalistički stil. Kakvi ste po pitanju mode privatno? Osmišljavate li torbice kakve biste i sami rado nosili ili ipak više slušate želje i potrebe tržišta?

Uvjeravam vas da je svaki proizvod Piccola upravo ono što bih ja osobno nosila te kombinacija nekih mojih osobnih pretenzija i afiniteta. Kao i u poslu, u svakodnevnom životu njegujem minimalizam i bezvremenski stil u maniri Jil Sander, modne kuća Celine i Ann Demeulemeester. Ako bih morala izabrati neke modne uzore, to bi bili oni.

Imate li već nekih planova za budućnost? Planirate li, osim torbica, šalova, košulja i ručnika, proširiti svoju ponudu?

Meni vam je svako jutro u glavi neka nova ideja, neka nova priča. To mi zaista dolazi samo od sebe, ne trebam se posebno ni truditi. Realizaciju mi je pomalo otežala ova situacija s globalnim lockdownom, ali ne predajem se i nastavljam dalje. Spremam dosta toga novog i ne mogu dočekati da sve ugleda svjetlo dana.