Posljednji put Phoebe Philo, koju nazivaju 'Chanel svoje generacije', dala je službeni intervju prije deset godina. Dizajnerica, koji slovi za kraljicu minimalizma, nikada nije bila zainteresirana za pretjerano objašnjavanje svog rada.

'Većinu onoga što osjećam i većinu onoga što je vrijedno spomena kažem kroz ono što napravim', nedavno je izjavila. Iako je postala poznata po tome što je transformirala i Chloé i Celine, otišla je iz industrije prije gotovo sedam godina i gotovo nestala sa scene te praktički preko noći transformirana u mit – u nešto poput modnog jednoroga čiji je rad bio odgovor na pitanja za koja niste čak ni znali da ih imate.

Kad se vratila, krajem prošle godine, i to pod svojim imenom, učinila je to s nevjerojatno visokim očekivanjima i sažetom, samo online ponudom praktičnih komada namijenjenih onima koji točno znaju što žele od mode. Baš poput i same Phoebe, kako je nazivaju čak i oni koji je ne znaju, djelomično zbog njezine odjeće zbog koje misle da je poznaju. To je ujedno njezina supermoć, ali i prokletstvo.

Kritičarima i poznavateljima mode općenito se povratak Philo svidio. Gotovo je sve rasprodano u nekoliko sati. A onda je počelo prigovaranje. Bilo je preskupo. Naprimjer, prosječna cijena torbe bila je oko 4500 eura, a kolekcija je uključivala i kapute od 23 tisuće eura. Ništa se nije moglo isprobati, a opcija povrata nije postojala.

No sada, s novom kolekcijom na horizontu, sve snažnije u fokus dolazi definiranje brenda, ne toliko povratak dizajnerice, pa je to vjerojatno jedan od razloga zbog kojih je odlučila progovoriti i barem malo se otvoriti.

Nikada ne objašnjava

'Ne smatram da treba puno govoriti', kaže za NY Times 50-godišnja Philo o svom poslu, planovima i samoj sebi. 'Nisam baš za to. Osjećam da to jednostavno nije potrebno. U određenoj mjeri ili vam se sviđa ili ne. Ako mi netko ispriča priču, neće mi se zbog toga više svidjeti. To je kaput. To je par hlača. Cijenim tu razinu iskrenosti.'

Philo također kaže da 'ne skače uvijek na povratne informacije'. Uvijek se prirodno distancira i to smatra nekom vrstom samozaštite. 'To je zapravo nešto za što mislim da prakticiram od djetinjstva', dodaje.

Izrazito je privatna osoba te nikada nije bila na X-u, Instagramu, Facebooku ili TikToku. Iako živi blizu svojeg ureda sa suprugom Maxom Wigramom i njihovo troje djece – 19-godišnjom kćeri Mayom i dva mlađa sina - njezini domovi (ima još jedan u Britaniji) nikad nisu fotografirani.

Peter Miles, koji je radio s njom 10 godina u Celine i pomogao u stvaranju identiteta za brend Phoebe Philo, slaže se da dizajnerica ne voli publicitet ni razgovore o modi. 'Nikada nije htjela dati ljudima ono što žele', rekao je za NY Times. 'Ili, bolje rečeno, ona želi ugoditi, ali ne na način na koji to očekujete.'

No bujica iščekivanja i maštanja oko njezina povratka ipak ju je navela da otkrije svoje misli. 'Možda je postojalo očekivanje da sam mogla svima odmah pružiti sve', konačno je rekla. 'A to jednostavno nije moguće. Potrebno je vrijeme i trud da većina stvari dobije značenje. Za nešto se mora zalagati.'

Što Phoebe Philo predstavlja?

Nije, kako kaže, jedna od onih dizajnerica koje isprobavaju sve. Prilikom dizajniranja razmišlja o tome može li zamisliti da to nosi. Hoće li biti ugodno? Kakav je to doista osjećaj? Njezine kreacije su, kako mnogi ističu, odjeća za ženu koja ne želi biti seksualizirana, ali jednako tako ne želi negirati svoju seksualnost.

Sandra Hüller, njemačka glumica iz 'Anatomije pada', jedino je prepoznatljivo lice na novim slikama brenda, a one također prikazuju krupni plan golog trbuha s trudničkim strijama te nekoliko svjetlucavih stopala na fotografiji rezanoj na visini koljena, stoga su sve što vidite natikače s kožnim resama.

Philo na svoj rad gleda kao na kontinuiranu kolekciju i ne vjeruje u godišnja doba, zbog čega preferira riječ 'izdanje' i ta 'izdanja' dijeli na 'isporuke'. (Prva isporuka drugog izdanja sada je u prodaji, a druga isporuka planirana je za kraj ožujka.) A kada je ova terminologija predstavljena, s izjavom da je robna marka namjerno ostvarila manju potražnju od očekivane, široko je pogrešno protumačena kao iskalkulirana strategija ekstremnog potrošačkog FOMO-a.

Dizajnerica kaže da joj to zapravo nije bio cilj. Kako ističe, poanta je bila stvoriti osnovnu liniju podataka koji će joj pomoći da shvati koliko treba proizvesti da zadovolji svoje tržište, a da ne završi s gomilom stvari za likvidaciju, te time potaknuti kupce da polako, s vremenom, izgrade koherentnu garderobu. Zbog toga su zamoljeni da se prijave putem e-pošte kako bi bili obaviješteni o isporukama.

'Ne znam zašto mora postojati takav početak i kraj u našoj industriji', rekla je Philo. 'Ne znam zašto ne može biti kontinuirana', dodaje. No planirano zastarijevanje ono je što pokreće čitav modni posao. Stoga Philo zna da mora prodati proizvod. Nije naivna, a u svakom slučaju ona i suprug su većinski vlasnici tvrtke, tako da je njezin novac u pitanju. (LVMH, luksuzna grupa koja je bila njezin poslodavac u Celine, ima manjinski udio.)

'Još uvijek ne vjerujem da to mora biti tako', rekla je. 'I danas nosim odjeću koju nosim posljednjih 20 godina. Jedan od mojih najdražih pari hlača su one koje sam napravila za Chloé. Važni su mi ovi komadi. Ne želim ih se riješiti. Dakle ono što sada imamo skup je rada preko godinu dana i sve je povezano.'

Njezina djeca podržavaju ono što radi. 'Ali uopće nisu obožavatelji. Moja kći ima nekoliko mojih komada', otkriva.

Philo radi to na svoj način

Kad je napustila modu, nastupio je opći osjećaj žalosti, kao i tendencija da se to vidi kao optužnica protiv 'sustava' – moćne sile koja uništava kreativnost. Uostalom, ona je bila prva dizajnerica koja je uzela porodiljni dopust kad je bila u Chloé, a dok je radila u Celine, u backstageu je razmišljala o radostima bijega na selu. Činilo se da njoj moda treba manje nego što moda treba nju.

'Celine je bila divna', rekla je. 'Bilo je to nevjerojatno važno iskustvo u mom životu.' Ali željela je živjeti drugačijim životom. Prve godine bila je usred selidbe, pa se usredotočila na to. I družila se s obitelji te slala pozive lovcima na glave. (Ne želi imenovati brendove.) Razmišljala je o aktivizmu, neprofitnim organizacijama.

'Ubrzo sam shvatila da je posao ono što mi treba', rekla je, 'i mislim da sam imala osjećaj da će to biti nešto u modi', čak i ako je znala da se ne želi vratiti onome što je prije radila. U većini velikih kuća posao dizajnera završava na pisti. Oni ne nadziru oglasne kampanje ili prodaju ili pak dizajn trgovine. Htjela je imati prste u svemu tome. Čak i ako bi neovisnost i startup značili ne letjeti prvom klasom ili imati vozača te puno orhideja u uredu.

'U osnovi, to nije ono što me čini sretnom', kaže. To uključuje pečenje, galerije, jahanje, klubove, njezinu obitelj i prijatelje. Kako kaže, stalno 'hoda po žici' između razdoblja prekida rada i otkrivanja inspiracije.

Svjesna je toga da je uobičajena dizajnerska putanja pokrenuti brend od nule, pokazati što možete i zatim sklopiti dobar posao s podebljanim ugovorom. No, kako kaže, obrnut je - ipak - bio njezin odgovor na pitanja: Kako mogu raditi najbolje što mogu? Koji je moj potencijal?

Učinkovito pokušava ponovno obučiti ljude kako kupovati i kako razmišljati o onome što kupuju. Zbog toga je mnogi smatraju pionirkom.

Trgovina, revija – što je sljedeće?

'Mislim da su ljudi zamišljali da smo nekako tiho gradili golemu organizaciju, ali ja sam imala možda dva člana osoblja. Bavim se iznajmljivanjem prostora i kupnjom uredskog namještaja', kaže Philo te trenutno ima oko 100 zaposlenih.

Iako je o imenu brenda dugo razmišljala i u obzir su dolazile svakakve opcije, na kraju, kako kaže, 'bilo je nešto jednostavno u korištenju mog imena'.

Usprkos svim njezinim riječima o tome da ne obraća pozornost na priče o svom poslu, zna da se neke stvari moraju promijeniti. Tako u brendu rade na ujednačavanju politike povrata, nudeći više načina plaćanja i upozoravajući pretplatnike kada je komad koji im se sviđa ponovno dostupan na zalihi. Kako kolekcije budu punije, bit će veći i raspon cijena, a neki komadi su (relativno) pristupačniji. Iako se ona, zapravo, ne ispričava zbog cijena.

'Namjera je zapravo da se komadi zadrže neko vrijeme. Moraju biti dobro napravljeni i moraju biti dobro razmotreni. A to obično ima svoju cijenu', kaže.

Tijekom covida, koji se poklopio s njezinim planiranjem posla, kupovne navike su se promijenile na način za koji je smatrala da ide u njezinu korist jer je to značilo da može početi bez fizičke trgovine, ali ne namjerava tako i ostati. Do ljeta se nada otvoriti neku vrstu fizičkog prostora - možda privremenog, možda i ne - prvo u New Yorku, zatim u Londonu.

Možda će biti i revija, s vremenom. Ali upravo sada, rekla je, 'u današnjem svijetu, u kojem ima toliko mode, i toliko velike mode, podsjećam se da je većina velikih kuća započela s jednim ljudskim bićem koje je imalo ideju o tome što želi učiniti'.