Nakon što je prije više od dvadeset godina izašla njegova prva, ubrzo i iznimno popularna knjiga 'Formule ljubavi', nakon koje su uslijedile i brojne druge na tu temu, autor knjige i psihoterapeut dr. Zoran Milivojević, stručnjak za ljubav i ljubavne veze, predstavit će 25. travnja u zagrebačkom kinu Europa svoju novu knjigu 'O ludoriji zaljubljivanja'.

O ljubavi piše iz pozicije psihoterapeuta koji se svakodnevno susreće s problemima ljubavnih parova, pa tako i njegova najnovija knjiga govori o individualnim i društvenim problemima koji su proizišli iz toga što ljubav nerijetko miješamo sa zaljubljenošću. Sve o misteriju ljubavi i problemima s kojima se parovi susreću te o tome kako biramo idealnog partnera, otkrio je za tportal poznati stručnjak za ljubav dr. Zoran Milivojević.

Kako spojiti srce i mozak

Milivojević tvrdi da je zaljubljivanje u jednu ruku narcisoidno jer osoba ne voli drugoga zato što je on takav, već zato što kod nje izaziva blaženo stanje, a taj osjećaj zaljubljenosti iliti 'mentalne opijenosti' vrlo često je kratkoročan.

Osim pogrešnog poistovjećivanja zaljubljenosti i ljubavi, pogrešno je i društveno uvriježeno shvaćanje da zaljubljenost s vremenom prelazi u pravu ljubav. Zoran Milivojević oštro negira to stajalište, a u svojoj novoj knjizi dekonstruira koncept zaljubljenosti te nudi rješenja i načine prevladavanja zaljubljivanja i biranja tako da se spoje i srce i mozak.

'Danas ljudi smatraju da je zaljubljenost vrsta ljubavi. Većina vjeruje da je zaljubljenost ona najsnažnija ljubav koja se pojavljuje na početku, a koja vremenom prelazi u ljubav. To je krivo, zato što su zaljubljenost i ljubav po svojim psihološkim procesima različite emocije, tako da jedna ne može preći u drugu. U osnovi zaljubljivanja je proces idealizacije. Idealno je onako kako je zamišljeno, a ta ideja je ideja odnosa u kojem su dvoje ljudi koji se vole stalno sretni samo zato što se vole. Kada bi zaista postojali idealni partneri, to bi bilo u redu, ali nažalost ne postoje', izjavio je za tportal psihoterapeut Milivojević koji dodaje da je zaljubljenost stoga put k razočaranju, a ne ljubavi te su veze zasnovane zaljubljenosti nestabilne.

Daljnja sudbina veze je različita. Odnos se ili prekida ili se partnera pokušava natjerati da bude onakav kakav je bio na početku, dok drugi vezu nastavljaju zato što je partner, takav kakav je, prihvatljiv.

'Statistički gledano, osoba koja je sada u vezi je više puta bila zaljubljena u neke prethodne partnere, pa takve veze nisu uspjele. Zato je zaljubljivanje kao model biranja partnera neučinkovit, ali mi, unatoč tome, obično mislimo da se moramo zaljubiti te da ne postoje drugi načini', tvrdi Milivojević.

Ljubav je, s druge strane, osjećaj emocionalne povezanosti s drugom osobom, a priroda takve povezanosti je trajna i stabilna. Da bismo nekoga voljeli, dr. Milivojević objašnjava da tu osobu moramo poznavati i prihvatiti onakvu kakva ona u stvarnosti jest. Zbog toga su veze iz ljubavi veze s osobama koje su 'dovoljno dobre', koje nam odgovaraju, stabilne i trajne.

Kriza obitelji dovodi do krize društva

Kolektivno gledano, većina ljudi partnera odabire zaljubljivanjem u tu osobu, zbog čega se najčešće događa da odaberemo pogrešnu osobu za sebe. Od tud kreću razni problemi u vezi i nestabilni odnosi poput prevara, razvoda, ostajanja u nesretnim ili nezadovoljavajućim odnosima, pa čak i nezadovoljstva onim odnosima koji su zapravo sasvim u redu.

'Kada imate puno pojedinaca koji na ovaj ili onaj način pate zbog pogrešnog biranja partnera, onda to postaje kolektivni ili društveni problem. Mi smo društvo koje u brak stupa iz ljubavi ili zbog ljubavi, a kako je ta 'ljubav' zapravo zaljubljenost, naši su brakovi nestabilni, nezadovoljavajući te dolazi do razvoda kojih je puno. Zato je na kraju tog procesa obitelj ta koja je destabilizirana i u kroničnoj krizi. Obzirom da je obitelj jedna od osnovnih ćelija društva, onda je i društvo u krizi, a sve to zato što smo kolektivno počeli vjerovati da je ljubav ta koja će nam donijeti vječnu sreću', tvrdi psihoterapeut.

Stabilna veza ne znači dosadnu vezu

Izlika da je ljubav prešla u naviku koju mnogi često koriste za prekid veze ili braka, još je jedna teza koja 'ne drži vodu' jer je, pogađate, i ovdje riječ o prolaznoj zaljubljenosti, a ne pravoj ljubavi s čvrstim temeljima. Osobe koje tvrde da je njihova veza postala rutinirana i dosadna, objašnjava Zoran Milivojević, zapravo imaju stalnu potrebu potvrđivanja ljubavi od strane partnera te imaju iskrivljena očekivanja o tome kako ljubav treba biti uzbudljiva, neizvjesna i strastvena. I sam je svojevremeno pripadao toj skupini ljudi te tvrdi kako je riječ o velikoj zabludi.

'Ljubav je nešto što se podrazumijeva, nešto što nam pomaže da prolazimo kroz život emocionalno povezani s drugom osobom, u osjećaju pripadnosti. Neko je jednom rekao – nije ljubav kada dvoje gledaju jedno u drugo, već kada gledaju u istom pravcu. Drugim riječima, život je uzbudljiv, donosi pozitivne i negativne stvari što stvara dinamiku u vezi. I zato je važno ne pomiješati nestabilnu vezu sa zanimljivom, a stabilnu s dosadnom', naglašava Zoran Milivojević.

Privlače li nas sličnosti ili razlike?

Kada odabiremo osobu koju nam se na prvi pogled sviđa, većina nas se svim silama trudi pokazati u najboljem svjetlu, obično i boljem od istine. Riječ o maski koju stvaramo kako bismo kontrolirali ono što će osoba koja nam se sviđa misliti o nama. Iako predstavljanje u najboljem svjetlu nije nešto na što bi se trebalo gledati negativno, problem nastaje onda kada se toj osobi predstavimo kao idealni za nju, iako to zapravo nismo, te nas ona vrlo lako počinje idealizirati. Tada je riječ o zavođenju, u pravom smislu te riječi. Kada otkrijemo da osoba s kojom smo u vezi nije onakva kakvom se predstavljala, kreću problemi.

Ljubavni psihoterapeut Zoran Milivojević stoga napominje kako je važno prilikom odabira partnera uzeti u obzir pretpostavku da će nam se osoba predstavljati u lažnom svjetlu. Pitanje koje nam se samo po sebi nameće jest – privlače li nas osobe suprotne nama ili tražimo sebe u potencijalnom partneru?

Odgovor glasi – 'i jedno i drugo. Ljudi su različiti, zato ih privlače različite stvari. Jedna od teorija koja objašnjava ovu različitost tiče se odnosa osobe prema samoj sebi. Oni koji su zadovoljni sobom, koji se sviđaju sebi samima, njima se sviđaju slične osobine i kod druge osobe, dok oni koji nisu zadovoljni sobom u partneru traže one osobine koje visoko vrednuju, a koje sami nemaju', objašnjava psihoterapeut.

Ljubav je sredstvo, a ne smisao života

Često na odabir partnera utječu i raznorazni stereotipi koji nose društveno uvriježena pravila o tome što je ljepota, što je muževno ili ženstveno, što se smatra uspjehom ili pak kako treba izgledati veza. U korijenu brojnih stereotipa, tvrdi poznati psihoterapeut, nalazi se jedan arhetip – arhetip ljubavi kao vječne sreće.

'Otkada smo kolektivno spojili dvije visoke vrednote ljubav i sreću u jednu supervrednotu, a od toga ima 150 godina, počeli smo se zaljubljivati. Od tada ima prevelika očekivanja od ljubavi. Posljedica toga je da smo ljubav, koja bi trebala biti sredstvo u životu, pomiješali s ciljem i smislom života. Zbog toga smo postali opsjednuti ljubavlju i ljubavnim vezama', tvrdi Zoran Milivojević čija predavanja tradicionalno okupe veliki broj čitatelja ljubavne tematike, većinom žena, stoga ne sumnjamo kako će i Hrvatice pohrliti na predstavljanje najnovije knjige 'O ludoriji zaljubljivanja'.

Zašto ostajemo u lošim vezama?

Zasigurno poznajete barem jednu osobu koja je u vezu ušla kako ne bi ostala sama, iako možda ona i partner nisu jedno za drugo ili još gore, nekoga tko zbog straha od samoće inzistira na vezi unatoč tome što je nesretan ili s partnerom ne može razriješiti dugoročne probleme pa takav odnos na koncu ne vodi nigdje. Strah od usamljenosti ogroman je teret koji mnoge koči od izlaska iz veze koja ih ne zadovoljava.

'Za razliku od zaljubljenosti koja je zasnovana na psihološkom mehanizmu idealizacije, ljubav je emocionalno vezivanje za drugu osobu. To znači da kada volimo i kada smo voljeni da u emotivnom smislu nismo sami, da smo povezani, da pripadamo. Suprotnost tome je usamljenost, koju ne treba miješati sa samoćom jer je moguće biti usamljen i u grupi ljudi. Zato je usamljenost veliki problem. Danas mnogi usamljenost doživljavaju veoma negativno jer vjeruju da onaj tko je sam, tko nema partnera, nije dovoljno vrijedan da bi bio voljen', tvrdi dr. Milivojević.

Za razvod je kriv odgoj u djetinjstvu

Problem sve većeg broja raspada brakova koji je zahvatio današnje društvo ovaj ljubavni stručnjak vidi u tome što novije generacije odgajaju sve razmaženiju djecu kojima roditelji nisu postavljali granice između dopuštenog i nedopuštenog, nisu ih tjerali da rade korisne, a njima dosadne stvari, zbog čega nisu stvorili radne navike. Problem ovakvog načina odgoja jest to što roditelji izbjegavaju svaki konflikt s djetetom, zbog čega dijete nije naučilo povezati ljubav i konflikt. Ono razmišlja na način – ili me vole, ili smo u konfliktu.

'Osoba koja nije naučila razlikovati sebe od svojih želja ili svog ponašanja u partnerskim odnosima očekuje da će dobiti onu ljubav koju je dobivala od roditelja, da sve njezine želje i postupci budu prihvaćeni i odobreni. Na svaki znak konflikta u odnosu reagira kao da je to kraj, kao da je to dokaz prestanka ljubavi. Ljudi koji se vole ne mogu stalno i istovremeno željeti isto, tako da su konflikti neizostavni dio svake ljubavne veze. Uspješni parovi konflikte ne povezuju s tim ima li ili nema ljubavi, za njih to nije negacija ljubavi. I zato su nekada razmažena djeca kada odrastu razmaženi odrasli koji od partnera očekuju da im u svemu ugađa, što ih čini veoma napornim u vezama, a veze nestabilnima i kratkotrajnima', pojašnjava Zoran Milivojević.

Iako će mnogi muškarci reći kako im fizički izgled nije toliko važan koliko karakterne osobine, prava je istina da muškarci na prvo mjesto ipak stavljaju seksualnost i fizičku privlačnost partnerice, dok žene najčešće biraju samouvjerene, uspješne i duhovite muškarce.

U odnosu na prethodne generacije današnji muškarci i žene su više narcisoidni, tvrdi poznati psihoterapeut koji smatra kako su ljudi u vezi sve više usmjereni na sebe i na to da budu voljeni, a manje da vole. Zbog toga je više onih koji žele da im veza bude udobna, da im se partner prilagodi, da imaju dobru vezu, ali istovremeno i da imaju dovoljno slobode.

Ljubav nije dovoljna za sreću

Ako ste mislili da je za uspješnu i sretnu vezu ljubav dovoljna, prevarili ste se. Na partnersku terapiju dr. Zoranu Milivojeviću često dolaze parovi koji se uistinu vole, ali koji zbog brojnih razlika i oprečnih vizija o tome kako bi veza trebala izgledati nisu u stanju imati stabilnu, funkcionalnu i dugotrajnu vezu.

'Oni parovi koji su uspješni dijele poglede na važna životna pitanja, dakle sličnosti u osnovnim stvarima kao što su način pokazivanja ljubavi, seksualnost, odnos prema odgoju djece, odnos prema novcu i prema roditeljima, čine da je veza oslobođena onih najtežih konflikata. Ovi parovi također konflikte ne povezuju s tim da li ima ili nema ljubavi, već ih doživljavaju kao nužni dio zajedničkog života. I zato je važno da ljudi koji biraju partnera za ozbiljnu vezu ne gledaju samo u osobu, već i da sagledaju kakvu vezu ta osoba traži, da li se mogu uklopiti s njom. Kada se tako odabire partner, mnogo je veća vjerojatnost da će veza biti uspješna', smatra Milivojević.

Univerzalan recept za sretan ljubavni život ne postoji, no psihoterapeut kojemu parovi svakodnevno dolaze na ljubavnu terapiju tvrdi kako nije teško opisati kako treba izgledati kvalitetan odnos između partnera.

'Uspješan ljubavni par čine dvoje ljudi koji su zadovoljni svojom vezom, koji u njoj osjećaju sigurnost i stabilnost, tako da ta veza traje. Oni na konstruktivan način nadilaze krize i probleme koje donosi život. To su ljudi koji ne zaboravljaju da trebaju njegovati partnera i koji ne dozvoljavaju da ih druge društvene uloge poput uloge mame ili tate, ili poslovne uloge preokupiraju tako da zaborave da su partneri, da su muž i žena', otkrio je za tportal psihoterapeut dr. Zoran Milivojević.