Osim povratka u školske klupe i novih radnih zadataka, neke je školarce dočekalo još novih promjena pa je tako još jedna škola u Hrvatskoj, konkretno u Šibeniku, odlučila da će djeca nositi uniforme, a druga u istome gradu objavila novi kodeks odijevanja koji se nije svidio svim roditeljima
Dok se u sklopu najavljene Cjelovite reforme školstva ne odrede smjernice etičkog kodeksa koji će vrijediti za sve škole, ravnatelji uz potporu učitelja i roditelja sami određuju kakva su pravila ponašanja ili odijevanja.
'Odijevanje je dio etičkog kodeksa. Mnoge ga škole imaju, no ne postoji takav kodeks općenito za škole. U sklopu Cjelovite reforme školstva planira se izraditi i etički standard za škole', rekla je Gordana Zuccon, glasnogovornica Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.
Objasnila je kako nošenje odnosno nenošenje školskih uniforma nije propisano nekim posebnim propisom i nije u nadležnosti Ministarstva. Naime, škola ima pravo, temeljem mišljenja Vijeća učitelja, Vijeća roditelja, Vijeća učenika te Školskog odbora, Kućnim redom, između ostalog, propisati i nošenje uniforma. Dodaje da to znači i dodatno financijsko opterećenje za roditelje (ako se ne nađe neki drugi sponzor).
Nakon što je Osnovna škola Antuna Mihanovića u Osijeku uvela polo majice za prvašiće kao uniforme u travnju 2013., a zatim i za ostale niže razrede, isto je najavila i šibenska OŠ 'Juraj Dalmatinac', a sve u svrhu postizanja veće ravnopravnosti u socijalnim razlikama.
Inicijativa 'ZA uvođenje školskih uniformi' na svojoj stranici na Facebooku također ističe da će uniforme doprinijeti osjećaju zajedništva te pripadnosti školi i zajednici. Neki se roditelji slažu oko uvođenja uniforma, a neki smatraju da nekoliko polo majica neće biti dostatno za cijelu godinu. Neke je roditelje iznenadio novi etički kodeks odijevanja u šibenskoj školi na Vidicama, a koji pak nema nikakve veze s uniformama.
Kako piše sibenik.in, ravnatelj škole na Vidicima Darko Relja rekao je da od ove godine učenici ne smiju nositi poderane i kratke hlače, poderane majice, 'neprimjereni piercing' te općenito usku ili prozirnu odjeću.
Iako se ovaj Etički kodeks čini sasvim ispravan jer u mnogim su školama zabranjene, primjerice majice na tanke naramenice za djevojčice te mini suknje, odluka ravnatelja nije bila draga svim roditeljima. Kodeks tumače tako da su zabranjene čak i popularne tajice što smatraju nepravednim.
Ravnatelj Relja dao je svoje obrazloženje: 'Recimo da tajice moraju biti prikladne, normalno je da ne mogu obući tajice i majicu golog trbuha, a upravo projektom naših školskih uniforma želimo učiniti odijevanje u školi primjerenijim kako bi se izbjegla ovakva pitanja.'
U ovom bi se slučaju, a i općenito, možda roditelji trebali zapitati zašto je uopće 'neprimjereni piercing' stavljen u kodeks i je li prihvatljivo da dijete s 12 ili 13 godina ima takve ukrase po tijelu, a nakon toga razmisliti ima li razlike između djevojčice u nižim razredima koja nosi tajice s tunikom ili majicom i suknjicom i učenice u sedmom ili osmom razredu koja nosi tajice, kratku majicu iznad pupka u kojem je piercing, a uza sve to ima kompletnu šminku i uvježbava idealan izraz lica za 20. sebić toga dana.
Do Cjelovite reforme školstva, u kojoj će valjda konačno biti jasno objašnjena i pravila odijevanja, baš kao i zabrane oko nošenja mobitela u školu ili šminkanja, na roditeljima je da s djecom razgovaraju o njihovu ponašanju i probaju utjecati na primjereniji modni izričaj.