Povratak u školu nakon praznika može biti vrlo izazovan za djecu, a samim time i za roditelje.

Iako za većinu školaraca početak nove školske godine najčešće prođe u znaku uzbuđenja i veselja zbog ponovnog susreta s prijateljima i druženja, neka djeca mogu biti razočarana time što više nemaju toliko slobodnog vremena koliko žele.

Psiholozi ističu da je ponekad potrebno i nekoliko tjedana da se postigne prilagodba na ustaljeni ritam obaveza, stoga je prije kraja ljetnih praznika poželjno uvesti neke promjene u svakodnevnom ritmu djeteta, poput ranijeg odlaska na spavanje te određivanja vremena za čitanje i ponavljanje određenog dijela gradiva kako bi se povratak u školske klupe odvijao sa što manje stresa i nervoze.

Djeci je važno olakšati prijelaz nakon bezbrižnih ljetnih mjeseci u svakodnevicu, a ona za neke, osobito one koji imaju brojne izvanškolske obaveze, zna biti itekako traumatična.

Kako ponovno uloviti radni ritam

Prema riječima psihologa Daniela Miloševića, mnoga djeca i njihovi roditelji ponovno će se suočiti s brojnim izazovima u tome kako uskladiti školske obaveze s izvanškolskim aktivnostima.

'Slobodno vrijeme koje je strukturirano i na neki način organizirano služi kao zaštitni faktor za djecu, posebice u vidu prevencije rizičnih ponašanja, ali i kad je u pitanju izgradnja pozitivnih navika (rutine i odgovornosti), razvoj socijalnih i emocionalnih vještina te općenito osjećaj da se dijete može ostvariti u nekoj aktivnosti (rast samopouzdanja) i iskazati neku vještinu te se kontinuirano usavršavati u njoj. Svako je dijete različito te na različit način pristupa svojim obavezama, kako onim školskim, tako i onim izvan škole. Svaki roditelj iz interakcije s djetetom već otprilike može prosuditi kako će se ono postaviti prema za njega do sada nepoznatim aktivnostima', kaže psiholog.

Dodaje da je u svemu tome najvažnija otvorena komunikacija djece i roditelja.

'Neka će djeca samoinicijativno tražiti upis ne samo na jednu, nego na više aktivnosti. Neka će se htjeti priključiti aktivnostima sportskog kluba, htjet će svladati određeni instrument te se baviti glazbom. Neka će s oduševljenjem pristupiti dramskoj družini i svoje slobodno vrijeme provoditi u učenju dramskih tekstova i svladavanju umijeća glume. Druga djeca neće tako entuzijastično i s jasnom željom pristupiti aktivnostima koje se odvijaju izvan škole, a neka će možda pokazati i otvoreni protest. Ono što je u bilo kojem od prethodno navedenih slučajeva beskrajno važno jest otvorena i podržavajuća komunikacija u kojoj roditelji razgovaraju o tome kako će izgledati djetetov dan, slušaju njegovu perspektivu i, ako je ono u protestu, pokušavaju razaznati zašto je tomu tako i što se krije iza tog protesta', objašnjava on.

Podržavati dijete u ostvarivanju njegovih potencijala u bavljenju različitim aktivnostima u školi i izvan škole, dodaje, nije lak zadatak i uvelike je to individualno određeno - svatko od nas je različit i zaslužuje da mu se da prostor da se ostvari na svoj način.

'Djeca koja imaju mnogostruke i različite interese možda će htjeti ići na više aktivnosti, a možda će odustati od neke od tih aktivnosti vrlo brzo nakon što je započnu, neka će biti sklona njihovom mijenjanju dok će druga pokazati strah i nelagodu pri spomenu prvih treninga ili činjenice da će ove godine krenuti s nekom izvanškolskom aktivnosti. Isto tako, tijekom vremena se mijenjaju želje i afiniteti te im se možda nešto što im se prije godinu dana jako svidjelo u ovom trenu manje sviđa - možda su se tijekom bavljenja tom aktivnosti zasitili i treba im odmak, a možda su baš upisom te aktivnosti shvatili da ona nije za njih. Sve te promjene ne trebamo nužno gledati kao negativne. Djeca su, kao i odrasli, podložna različitim utjecajima iz svoje okoline i nisu imuna na događanja koja ih okružuju. Možda se njihova najbolja prijateljica ispisala s te aktivnosti pa se ni njima više ne ide jer bi radije usmjerili svoje vrijeme na druženje s njom. Nekad djeca misle da moraju ići na neku aktivnost da ne bi razočarali roditelje ili druge odrasle koji su im pomogli da se ostvare na tom polju', ističe on.

Otvorena komunikacija je najvažnija

Ključ je, dakako, u jasnim i nedvosmislenim porukama.

'Primjerice, djeci koja bi poželjela odustati od neke aktivnosti važno je pružiti prostor da izraze koji su razlozi zbog kojih bi to željeli, što im se više ne sviđa ili što ih trenutno opterećuje u nekim drugim životnim područjima te koja su njihova očekivanja i misli o tome što će se dogoditi ako ostanu ili prekinu s tom aktivnošću. Tu ih je onda potrebno podržati i ohrabriti. Djeca sa svijetom nemaju toliko iskustva kao odrasli i način na koji ga oni percipiraju razlikuje se od načina na koji ga vide njihovi roditelji. A način interakcije prilikom kojeg slušamo i uvažavamo djecu omogućuje nam da im se približimo tako da čujemo njihove zabrinutosti, strahove i omogućimo im da ih u sigurnom okruženju stave u realne okvire i postepeno ih savladaju. Ponekad je i jedan razgovor dovoljan, a u većini slučajeva on je neizostavan prvi korak u pravom smjeru. Ovaj je prostor idealan i za učenje djece o važnosti odgovornosti, o njihovoj ulozi u nekom većem sustavu te o tome da im je dozvoljeno da se izraze o tome kako se osjećaju i što im se trenutno događa, uz spoznaju da ćete vi kao njihovi roditelji biti uz njih i u toj situaciji. Možda je u pitanju prolazna kriza ili zasićenje, nakon čega će se dijete s radošću vratiti odabranoj aktivnosti i nastaviti bavljenje njome, osnaženo i porukom da je samo sudjelovalo u tome, što svakako doprinosi osjećaju samoostvarenja. Ili će ostaviti dosadašnju aktivnost po strani i okrenuti se nekim drugim interesima te će se osjećati bolje i ugodnije, bez sumnje u svoju vrijednost i adekvatnost', smatra psiholog.

Vrlo važno u procesu biranja aktivnosti je, upozorava on, dati slobodu djetetu da sukladno svojim interesima, a ne prema unaprijed određenim interesima roditelja, pristupi aktivnostima kojima se želi baviti.

'Nerijetko je slučaj da se djeci govori da moraju naučiti svirati gitaru ili igrati tenis - umetnite ovdje bilo koju neostvarenu želju roditelja - zato što je to dobro za njih i da budu sretni što to imaju priliku učiti i time se baviti jer njihovi roditelji to nisu imali. Iako je pozitivna pozadina ovog htijenja roditelja da im obogate vrijeme poticajnim aktivnostima, učinci tih htijenja mogu biti nepovoljni jer se ovdje zanemaruje važna činjenica, a to je da je na kraju dana dijete ono koje će nositi svoj instrument, vježbati ga nekada i više sati dnevno te se zapravo baviti tom aktivnošću. Upravo zato aktivnosti kojima se bavi trebaju odgovarati baš tom specifičnom djetetu i roditelji mu trebaju pomagati da ostvari svoj potencijal, a ne nečiji tuđi. Važno je napomenuti da su i želje odraslih, u ovom slučaju primarno roditelja, za bavljenjem nekom aktivnošću jednako vrijedne te je važno podsjetiti ih da i oni imaju pravo baviti se aktivnostima koje su im srcu drage ili koje su oduvijek željeli. Istraživanjem vlastitih interesa i angažmanom u njima roditelji mogu biti pravi primjer djeci, a ona onda, učeći po modelu, uviđaju da bavljenje aktivnostima osim posla (a u dječjem slučaju to je većinom škola) može biti blagotvorno i imati brojne pozitivne učinke na pojedinca', kaže psiholog Milošević.

Važnost slobodnog vremena

Osim strukturiranih aktivnosti u kojima dijete ima neka pravila i slijedi ih, radi na nekim vještinama i više ili manje ulaže svakodnevni napor da bi se ostvarilo u njima, objašnjava psiholog, važno je da ima i slobodno vrijeme koje neće biti ispunjeno nečim unaprijed određenim, koje će služiti za odmor i razonodu, druženje s obitelji i prijateljima te kao predah od svakodnevnih obaveza s kojima se susreće u školi i izvan nje.

'Bitan aspekt djetetova dana je i odmor. Jednako kako se odrasli umaraju na svojim poslovima i dužnostima kojima se bave, tako je slučaj i s djecom. Važno je proučiti raspored i razmisliti ima li dijete svakog dana vremena da se - uz sve školske obaveze i zahtjeve koje nameće učenje te još pokoja izvanškolska aktivnost - i odmori te bavi sobom ili svojim bližnjima? Da je opušteno i da ima prostora na kreativan način izraziti sebe baš onako kako mu se sviđa u tom trenu? Ako je odgovor negativan ili u vidu toga da za to ima vremena vikendom - velika je vjerojatnost da je to dijete (pre)opterećeno. Tu je dakako ponovno važno naglasiti individualnost te da situacija nije ista za svu djecu. Neka će spojiti druženje i treninge, neka će se posebno sprijateljiti s djecom s kojom su u nekim aktivnostima te će htjeti s njima provoditi još vremena, a neka će osjećati teret aktivnosti i imati dojam da im se više ništa ne da. I onda krećemo u istraživanje tih ideja i stavova koje dijete ima te na kraju postupamo u skladu s njegovim najboljim interesom, uzimajući u obzir sve što nam je reklo, ali i ono što kao odrasli znamo iz prakse', kaže Milošević.

Cilj izvanškolskih aktivnosti, zaključuje on, nije samo puko popunjavanje vremena da bi se dijete negdje smjestilo i bavilo nečim dok su odrasli odsutni i zaokupljeni nekim drugim stvarima, već da se potaknuto svojim interesima i željama razvija i radi na ostvarivanju svojih potencijala koje roditelji podržavaju, na čijem su putu oslonac u vremenima krize te vjetar u leđa u trenucima u kojima sve ide kako treba.