Danska psihoterapeutkinja Iben Dissing Sandahl, autorica svjetskog bestselera posvećenog roditeljstvu i odgoju 'Danski odgoj djece', drugi put nalazi se u Zagrebu te je u razgovoru za tportal otkrila mnoge tajne danskog načina odgoja djece.

Majka je dvije kćeri od 21 i 24 godine, s kojima je, kako kaže, izgradila iskren odnos temeljen na poštovanju i povjerenju, a ističe da je ključna stvar pokazati djeci da im vjerujemo. Upravo ju je iskustvo odgoja tinejdžerica potaknulo na pisanje nove knjige 'Danski odgoj tinejdžera', a kod nas ju je objavio Egmont.

Ako ste pročitati svjetski bestseler 'Danski odgoj djece', onda već dobro znate kako danski roditelji uspijevaju odgojiti sretnu, samopouzdanu i uspješnu djecu. Autorica u svojoj novoj knjizi otkriva da takav odgoj i njihove tinejdžere čini samopouzdanima, sretnima, zdravima i karakternima.

Danska teorija odgoja sažima najvažnije komponente u odgoju, kao što su igra, autentičnost, empatija, zajedništvo i preoblikovanje. Postoji još jedna važna komponenta danskog odgoja, a to je - odgoj bez ultimatuma. Upravo u odgoju tinejdžera roditelji se suočavaju s teškim zadatkom balansiranja između postavljanja granica i prepuštanja odgovornosti.

To je razdoblje, kaže autorica, u kojem naši tinejdžeri traže mir i unutarnju ravnotežu, no rijetko ih postižu; ti su ciljevi nerealistični s obzirom na ono što se zbiva u njima, a istodobno se suočavaju s raznolikim svijetom neizvjesnosti i visokih očekivanja.

Koliko god se roditeljima činilo da tinejdžerima neprestano idu na živce, dodaje ona, i dalje im je potreban roditeljski zagrljaj.

Što vas je inspiriralo za nastavak knjige 'Danski odgoj'?

Oduvijek sam osjećala da će doći taj trenutak jer sam i sama bila u takvoj situaciji kao majka tinejdžerica. Naravno, mala djeca će odrasti i postati tinejdžeri pa je potrebno imati neku podršku… U igri su naravno iste vrijednosti ili principi, no sad ih trebate prilagoditi jer dolazi nova faza s kojom se suočavate kada imate tinejdžere. Budući i da su moja djeca bila tinejdžeri kada sam pisala knjigu, sve je to bilo tako prirodno… Cijelo vrijeme sam radila bilješke, zapisivala, razmišljala…

Mislite li da je danas teže odgajati djecu, osobito tinejdžere, nego prije zbog sveprisutnih društvenih mreža? Što roditelji mogu sami napraviti?

Da, to je dobro pitanje. Općenito je teže doprijeti do tinejdžera, a zbog društvenih mreža sve je teže jer se sad traži nekakav ideal, svi žele biti savršeni i savršeno izgledati. S druge strane pak dobivate puno najrazličitijih informacija iz cijelog svijeta, što stvara strah i nesigurnost. Ako im strogo ograničavate duljinu korištenja društvenih mreža, to isto nije dobro jer ih isključujete iz njihova društvenog kruga. Ono što možemo napraviti je ponovno stvoriti odnos u kojem možemo razgovarati. Važno je da znaju da imaju našu podršku ako se nešto dogodi. Trebamo biti uz njih kako bi osjetili da imaju našu potporu i da znaju da smo tu za njih te da je dom mjesto u kojem se osjećaju sigurnima i zaštićenima.

Najbolja stvar koju možemo učiniti ako se nešto loše dogodi online je da možemo o tome otvoreno razgovarati i biti im blizu u ovom novom svijetu, koji više nije nov…. Teško da im primjerice možete reći 'evo, možeš biti sat dnevno na društvenim mrežama' jer se puno njihove komunikacije događa upravo na društvenim mrežama, tamo se oni druže, razmjenjuju informacije, komuniciraju… No dobar je savjet koji uvijek vrijedi: treba ostaviti mobitel izvan spavaće sobe.

Je li po vama teže biti roditelj djeteta ili tinejdžera? U čemu je najveća razlika?

Teško je reći što je teže. Mislim da je tu najveća razlika u perspektivi - ako gledate kroz negativne ili pozitivne naočale, sve je naravno drukčije. Kad postanete roditelj, to je posve nova uloga o kojoj ništa ne znate, za vas je sve to novo… Stoga sam željela prvu knjigu posvetiti mladim roditeljima, a zatim djeca odrastu i postanu tinejdžeri pa morate ponovno krenuti iznova. Znači, moramo sad učiniti to na novi način, ali to je nekako isti princip, samo s novom perspektivom. Mislim da je jedan od najčešćih nesporazuma s tinejdžerima to da roditelji misle da više ništa ne mogu učiniti, samo sjede i gledaju ih sa strane jer su oni u fazi u kojoj više ne mogu utjecati na njih. No mišljenja sam da nas i dalje trebaju isto toliko kao i prije! Osim toga, mi smo skloni svoje strahove projicirati na njih jer smo i sami bili u tom razdoblju te ga se itekako dobro sjećamo. Znamo govoriti: 'Nemoj ovo, pazi na ovo'… To nas sve više razdvaja, a tu su najvažniji povjerenje i iskren pristup. Moramo im ostati blizu kako bismo im pomogli. Strogost, kažnjavanje i podizanje glasa ne pomažu, dapače samo ih dodatno udaljavaju od nas.

Često su Danci vrlo visoko pozicionirani na ljestvicama najsretnijih ljudi na svijetu. Slažete li se s time? Što je po vama osnovni razlog za to?

Rekla bih da je možda tako, mada svaki dan radim s obiteljima i djecom koji su imali problema… Rekla bih da su Danci najmanje nesretni ljudi… Odgajani smo tako da smo izgradili dobro samopouzdanje u djetinjstvu kako bismo se lakše nosili sa životnim tegobama, tako da je i to prednost.

Možda zvuči pomalo čudno, no jesu li danske metode odgoja primjenjive i na druge narode?

Danske metode su zbilja dobre i za druge nacije, to sam već vidjela i doista funkcionira, ne samo kao odgoj, već kao način života. Primjerice, u Meksiku, Australiji, Hrvatskoj… To su nekakve univerzalne vrijednosti.

Što je vaš sljedeći novi projekt?

Kreirala sam platformu, odnosno podcast aplikaciju Parenting by Iben Sandahl, gdje možete dobiti savjet i smjernice koji se tiču roditeljstva, odgoja, djece…. A možda bi logičan nastavak bila npr. knjiga 'Kako biti djed i baka na danski način' - to bi bilo zbilja zabavno. Sviđa mi se ta ideja!

Knjiga o danskim bakama i djedovima zvuči jako dobro jer često nije lako izbjeći sukobe oko različitih generacijskih pogleda na odgoj djece.

Bitno je da i oni poštuju da je ovo novo vrijeme te da nije isto kao kad su oni bili roditelji. Kad budem i sama baka, poštovat ću ako me moja djeca zapitaju za savjet i dat ću im ga, ali ne trebamo nametati svoje stavove. To je ono što čini većinu sukoba s djedovima i bakama jer bi oni htjeli raditi po svome. Žele nam dobro, no važno je poštovati odluke roditelja.