Polazak u prvi razred osnovne škole veliki je korak u djetetovu životu, ali označava i veliku promjenu za cijelu obitelj. Nesumnjivo se radi o radosnom trenutku, onom koji se iščekuje s nestrpljenjem, uz 'leptiriće' u trbuhu i krišom obrisanu suzu u očima ponosnih roditelja. No prije svega je najvažnije utvrditi je li dijete spremno za polazak u školu, što podrazumijeva određeni stupanj zrelosti u više područja koja su potrebna za svladavanje školskih zadataka.

I dok dio roditelja tada izražava želju za odgodom upisa svoga djeteta, dio njih strepi od toga, pa stručnjaci u školama nerijetko svjedoče njihovoj zabrinutosti. Bitno je napomenuti da, neovisno o željama roditelja, samom postupku upisa prethodi utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta, što provode škole.

Pravilnik o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnih povjerenstava zakonski je okvir kojim se definiraju način i postupci prilikom odgode upisa u prvi razred osnovne škole. Prema navedenom pravilniku, odgoda upisa u prvi razred osnovne škole može se odobriti samo jedanput i to za jednu školsku godinu. 'Roditelji su često vrlo zbunjeni oko informacija koje imaju o odgodi upisa njihova djeteta u školu, misleći da stručnjaci koji provode postupak testiranja djeteta sami mogu donijeti odluku o tome hoće li mu biti odgođen polazak u školu. Važno je naglasiti da navedenu odluku donosi Stručno povjerenstvo nadležnog Upravnog odjela', kaže Silvija Crnković, prof. psihologije u OŠ Julija Kempfa u Požegi.

Kako se utvrđuje psihofizičko stanje djeteta?

Utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta provodi stručno povjerenstvo škole, a čine ga specijalist školske medicine, stručni suradnici škole (pedagog i/ili psiholog i/ili edukacijski rehabilitator i/ili logoped i/ili socijalni pedagog), učitelj razredne nastave i učitelj hrvatskog jezika.

Povjerenstvo na temelju dostavljene dokumentacije, neposrednog pregleda djeteta i razgovora s roditeljem donosi odluku o tome treba li djetetu odgoda ili ne.

Na pregled je potrebno donijeti djetetovu dokumentaciju, osobito nalaze i mišljenja ustanova u kojima je bilo obuhvaćeno procjenom, zdravstvenim, rehabilitacijskim ili drugim postupcima i/ili mišljenje jedinstvenog tijela vještačenja, uz što se predaje dokumentacija iz predškolske ustanove (ako ju je dijete pohađalo) ili programa predškole.

Na samom testiranju svaki od članova povjerenstva ispituje određeno područje kako bi se procijenila djetetova zrelost za školu. Promatra se njegova tjelesna, kognitivna i socioemocionalna zrelost, a ispituju se i gruba i fina motorika, grafomotorika i predvještine čitanja, pisanja, matematičke predvještine, ali i znanja koja dijete mora imati za svoju dob. 'Svaki roditelj, naravno, želi da njegovo dijete bude uspješno, no za pregled ga nije potrebno pripremati da bi uspješno riješilo zadane zadatke, nego treba omogućiti stručnjacima da procijene jesu li razine znanja i vještina koje ono posjeduje dovoljne da bi od jeseni moglo pratiti zahtjeve škole', kaže mr.sc. Nelica Šimleša, dipl. defektolog.

Uvidom u dokumentaciju i učinjenim testiranjem povjerenstvo donosi odluku, odnosno prijedlog o modelu školovanja. Ako se uoči da dijete kasni u razvoju određenih sposobnosti, što će mu znatno otežati praćenje i usvajanje školskog gradiva, a u godini odgode moglo bi napredovati uz stručnu podršku, povjerenstvo će donijeti prijedlog o odgodi upisa i uputiti ga na dodatnu obradu psihologu, logopedu i edukacijskom rehabilitatoru.

Psihološka obrada u tom smislu obuhvaća primjenu testova kojima će se utvrditi kognitivno funkcioniranje djeteta, ali i stupanj socioemocionalne zrelosti potrebne za adekvatno prilagođavanje svim nadolazećim zahtjevima škole.

Izuzetno važni faktori - emocionalna i socijalna zrelost djeteta

'Emocionalna i socijalna zrelost djeteta izrazito su važni faktori koji određuju način na koji će se ono prilagoditi školi, no mnogi roditelji nesvjesno umanjuju značenje toga, smatrajući da su visoke kognitivne sposobnosti i širok raspon općih znanja glavni preduvjet za to da bude uspješno u školi', ističe psihologinja Crnković.

No što podrazumijevaju emocionalna i socijalna zrelost djeteta? 'Emocionalna zrelost podrazumijeva da je dijete postiglo određeni stupanj emocionalne stabilnosti i kontrole, odnosno da su njegove emocionalne reakcije primjerene situaciji. To npr. znači da bi se dijete koje kreće u školu trebalo moći odvojiti od roditelja tijekom psihofizičke procjene i testiranja za upis u školu, da je u stanju primjereno reagirati u situacijama koje će za njega biti frustrirajuće, odnosno da na prihvatljiv način reagira u slučaju uskraćivanja nekih njegovih želja. Za većinu djece škola je mjesto u kojem će prvi put biti izložena sustavu vrednovanja i ocjenjivanja te se očekuje da u tim situacijama znaju reagirati na način koji je prihvatljiv okolini. Sve to podrazumijeva da je dijete razvilo odgovarajuću razinu emocionalne samoregulacije koja će mu omogućiti da se lakše nosi sa svim zahtjevima škole, ali i da ustraje u izvršavanju školskih aktivnosti i onda kada mu to nije baš zanimljivo. Istraživanja pokazuju da regulacija emocija ima značajan utjecaj u oblikovanju i socijalnog funkcioniranja djeteta, što igra važnu ulogu prilikom polaska u školu. Socijalna zrelost podrazumijeva da je dijete razvilo sposobnosti koje će mu omogućiti prilagodbu na pravila i norme ponašanja koji postoje u školi, da ima razvijene adekvatne vještine komuniciranja i prihvaćanja autoriteta te da ima određenu razinu samostalnosti u brizi o sebi, svojim stvarima i izvršavanju zadataka koji ga čekaju u školi', objašnjava Crnković.

Predvještine čitanja i pisanja

Polaskom u školu započinje proces opismenjavanja, odnosno učenja čitanja, pisanja te usvajanja matematičkih sposobnosti. Čitanje i pisanje su jezične vještine, a uspješno ovladavanje njima ovisi o usvojenosti predvještina čitanja i pisanja, odnosno o vještinama rane pismenosti. Rana pismenost se usvaja od najranije dobi i podrazumijeva sve ono što djeca znaju o čitanju i pisanju prije formalne obuke te obuhvaća fonološku svjesnost, dobro razvijen rječnik, vještinu pripovijedanja, interes za tisak i svjesnost o tisku te imenovanje slova.

'Fonološka svjesnost jedan je od najznačajnijih pretpokazatelja uspješnosti u čitanju i pisanju – odnosi se na sposobnost prepoznavanja, izdvajanja i baratanja dijelovima manjim od riječi. Obuhvaća slogovno stapanje i raščlambu, prepoznavanje i proizvodnju rime te glasovno/fonemsko stapanje i raščlambu. Prije polaska u školu dijete bi trebalo moći prepoznavati glasove u riječima, npr. ako kažemo V-O-D-A, to je riječ voda, te znati koja nam slova trebaju da napišemo riječ šuma', ističe Martina Ćužić, mag. logoped.

'Iako dijete prije polaska u školu ne treba znati pisati slova, poželjno je njihovo prepoznavanje, a nužna je i grafomotorička spremnost/spretnost – pravilan hvat olovke i pravilna postura tijela, odgovarajući smjer pisanja, mogućnost izvođenja različitih linija, pravilno smještanje oblika u prostor te uočavanje detalja', objašnjava Ćužić.

Znanja o prostornim i vremenskim odnosima, svojstvima, pojmu broja i količini potrebna su za razumijevanje matematike. A kao što se rana pismenost usvaja od najranije dobi, isto vrijedi za predmatematičke vještine.

'Djeca koja imaju poteškoće s izgovorom glasova, siromašan rječnik, gramatički nepravilne rečenice, teškoće s prepričavanjem, koja nemaju interes za slikovnicama ili ne vole da im se čita te ne pokazuju interes za crtanjem su rizična na nastanak teškoća i poremećaja s čitanjem i/ili pisanjem. Moguće je da dijete ima jezične teškoće ili razvojni jezičnog poremećaj koji često ostaju neprepoznati u ranoj dobi. Zbog toga je nužno pravovremeno upućivanje djece na logopedsku procjenu kako bi se pružila odgovarajuća intervencija te omogućio ravnopravniji ulazak u sustav formalnog obrazovanja,' napominje Ćužić.

Preporučena je odgoda od škole – što tada?

Psihologinja Crnković kaže da su jako različita stajališta roditelja kada od stručnjaka dobiju informaciju da bi u interesu djeteta bilo preporučljivo odgoditi polazak u školu, od onih koji automatski odbijaju takav prijedlog do onih koji samoinicijativno, bez obzira na stručna mišljenja, žele odgodu upisa. 'Nerijetko se radi o roditeljima djece čiji je datum rođenja vrlo blizu dobnoj granici koja određuje da su ona školski obveznici (djeca koja do 1. travnja tekuće kalendarske godine napune šest godina) te sami procjenjuju da bi još jedna godina povoljno utjecala na emocionalnu zrelost djeteta i svladavanje vještina koje će mu olakšati polazak u školu. Osim uobičajenih slučajeva u kojima je preporučljivo odgoditi polazak u školu, postoje mnogi specifični slučajevi i situacije u kojima su roditelji i sami vrlo zbunjeni i u strahu hoće li odluka o polasku u školu, odnosno odgodi upisa, biti prijeloman faktor u budućem školovanju njihova djeteta', kaže.

'Iz višegodišnjeg iskustva rada u školi mogu reći da je - u slučaju nedoumice roditelja oko toga trebaju li upisati dijete u školu ili odgoditi polazak na godinu dana - u većini slučajeva u većem interesu djeteta da to ipak bude odgoda jer ona ima manje socioemocionalnih posljedica za njega od onoga s čime se može suočavati tijekom školovanja u slučaju stalnog školskog neuspjeha ili pak stalnog ulaganja dodatnog truda u nošenje sa stresnim situacijama u školi kojima zbog emocionalne nezrelosti i preosjetljivosti nije doraslo', savjetuje Crnković.

Edukacijskom rehabilitatoru (ranije poznatom kao defektologu) se s pregleda za upis u prvi razred (radi odgode ili mišljenja o primjerenom obliku školovanja) upućuju djeca koja imaju odstupanja na bilo kojem razvojnom području.

'To uključuje odstupanja na području igre; interakcije, komunikacije i jezično-govornog razvoja i funkcioniranja; perceptivno-kognitivnih sposobnosti i vještina (teškoće pažnje i koncentracije, pamćenja - ako djeca otežano usvajaju znanja koja trebaju imati za svoju dob, kao što su shema tijela, prostorna i vremenska orijentacija, sortiranje, kategorizacija, praćenje slijeda i opća znanja); grube i fine motorike (s posebnim naglaskom na razvoj grafomotornih vještina); socioemocionalnog razvoja i adaptivnih vještina (gdje je posebno važno procijeniti djetetovu sposobnost na područjima brige za sebe i socijalnog funkcioniranja); senzornog funkcioniranja te učenja i radnih sposobnosti', kažu Abramović i Šimleša.

'Često roditelji pretvore vrijeme odgode u vrijeme intenzivnog vježbanja, pisanja, ispunjavanja radnih listića i sjedenja kako bi potaknuli djetetovu spremnost za školu, no to je (često) pogrešan pristup koji može postići kontraefekt', ističe Abramović.

Edukacijski rehabilitator prije svega s roditeljima radi na prihvaćanju novonastale situacije, promjeni gledišta na odgodu, uviđanju teškoća koje dijete ima i prihvaćanju njegovih sposobnosti, objašnjavaju Abramović i Šimleša. Sljedeći korak odnosi se na promjenu gledišta prema načinu na koji dijete treba učiti u periodu odgode. Djetetov prirodni način učenja je kroz igru i edukacijski rehabilitator će na osnovi učinjene procjene i anamnestičkih podataka roditeljima dati prijedloge na koji način u igru uklopiti znanja i vještine koje treba razviti, kako prilagoditi određene igre, ali i rutine i aktivnosti kojima je izloženo svaki dan. U prirodnom okruženju djetetu se pruža optimalna okolina za razvoj vještina i sposobnosti potrebnih za školu.

'Ako roditelj period odgode škole doživi kao pozitivnu priliku za razvoj djetetovih socioemocionalnih vještina, svojim optimističnim pristupom svakako može doprinijeti i jačanju njegova samopouzdanja', slaže se psihologinja Crnković.

'Roditelji često zaziru od odgode, no potrebno je gledati na to razdoblje kao vrijeme u kojemu će dijete moći razvijati potrebne vještine tako da bude uspješno polaskom u školu. Kao što nam je u svakom poslu potrebna dobra priprema, tako je i djetetu potrebna dobra osnova da bi moglo nadograđivati svoja znanja. Uzmite za primjer gradnju kuće - da biste mogli nadograđivati katove, staviti krov, vrata, prozore, ona mora imati čvrste temelje. Isto vrijedi za dijete - kako bi moglo usvajati nova znanja, kao što su čitanje, pisanje i matematika, te usvajati sve složenija i kompleksnija znanja, ono mora imati dobre predvještine koje će mu to omogućiti', ističu Abramović i Šimleša.