'Važno je ono što govorim, a ako je ambalaža dobra, ni to nije naodmet', izjavio je nedavno jedan od favorita za predsjedničku fotelju, Nadan Vidošević, i time na najbolji način oslikao kakav stav imaju gotovo svi kandidati prema vlastitom izgledu i stilu – usputan, najčešće neosviješten i površan
Tome u prilog govori i brzinski pogled na njihovu kondiciju - gotovo su svi u nezavidnoj fizičkoj formi, a ni najbolje odijelo na svijetu, baš kao ni najljepša haljina, ne može izgledati kako treba ako je vješalica loša.
Naravno da izgled nije presudan i da je za budućeg predjednika ili predsjednicu puno važnije što misli te čime se i kako politički bavi, no to nije tema ovog teksta – ovdje govorimo upravo o tome kako izgledaju te što i kako nose.
Nije bezveze nastala izreka 'odijelo čini čovjeka', a kolik je značaj pojavnosti političara u suvremenim zapadnim društvima najbolje pokazuju obitelji Obama i Sarkozy – svaki njihov sastanak pretvara se u prešutno natjecanje tko je primjerenije i elegantnije odjeven, čemu svjedoče tisuće članaka i komentara na internetskim stranicama, od CNN-a do Pereza Hiltona.
Vezano uz važnost odijevanja političara, pogotovo u vrijeme izbora, postoje nebrojene teorije o značaju vizualnog dojma, boja i krojeva, pa čak i simboličkih gesta poput podržavanja lokalnih dizajnera. Uostalom, Gordona Browna nećete nikada vidjeti u Armaniju, baš kao ni Silvija Berlusconija u odijelu iz londonskog Saville Rowa. Nismo ono što nosimo, ali tako nas pamte, doživljavaju i procjenjuju. Tako i naši predsjednički aspiranti, uza sva druga teoretiziranja i analize, zaslužuju detaljniji pogled izbliza u njihov stil odijevanja.
Dame uvijek imaju prednost, stoga počnimo s Vesnom Pusić, koja je već godinama vjerna decentnom, klasičnom stilu, pa tako i u predsjedničkoj kampanji, ali s jednim osnovnim problemom – pomanjkanjem stilske dosljednosti u svojim javnim nastupima.
Na nedavno održanom televizijskom sučeljavanju pojavila se u kratkom sakou bež boje ukrašenom elegantnim brošem i crnoj haljini s dolčevita-ovratnikom te pobrala pohvale javnosti za svoj izgled. Ovih su dana najnovija istraživanja pokazala velik skok njene popularnosti u anketama – slučajno ili ne, upravo tim dojmom 'složene osobe koja se osjeća ugodno u svojoj koži' pojačala je uvjerljivost vlastitih argumenata.
To je zaista najbolji pokazatelj da će ljudi manje vjerovati nekome tko izgleda kao da je zaspao na uredskom kauču. Gđa. Pusić je među rijetkim kandidatima koja se odlučila za domaće dizajnere – tako je njen odabir i te večeri bio komplet modne kuće Image Haddad, a ovih je dana osvojila i titulu modne ikone 2009. u kategoriji najbolje odjevene političarke, i to najvjerojatnije upravo zahvaljujući njihovim kreacijama.
Vratimo se na nedosljednost – televizija je, očito, dovoljno važna pa joj je posvećena dužna pažnja pri odabiru odjeće i profesionalnom uljepšavanju, dok se gotovo svim drugim javnim istupima pristupa brzinski i usputno. No fotografije iste sekunde preplave čitav internet, pa tako najčešće nezgrapne odjevne kombinacije, prevelika i prepuna torba (koju bi netko iz njene svite zaista mogao pridržati dok dijeli naranče potencijalnim biračima) i suviše blijed make-up te nepočešljana kosa nikako ne mogu proći neprimijećeni. Imali smo je prilike vidjeti u dugim cvjetastim haljinama (valjda hommage 68-aškoj mladosti), presjajnim čarapama koje vizualno proširuju noge i vrlo često u bijeloj dolčeviti, što samo po sebi nije loše, ali je kontrast između bijele i drugih boja uglavnom prejak, pa umjesto sofisticiranog i nenametljivog dobivamo dojam nespretne neusklađenosti.
Počastila nas je i crvenom kožnom jaknom koja joj krojem i dužinom dobro pristaje, no ono gdje stvar pada u vodu je kombinacija s narančastim šalom. Šal je u kampanji gđe. Pusić zapravo koloristički akcent i lajtmotiv njenog vizualnog identiteta, no ni taj se odabir nije pokazao osobito sretnim. Osim što je predug i ne djeluje pretjerano kvalitetan, prvenstveno zbog artificijelnog sjaja, najčešće ga nosi samo prebačenog preko ramena, što više daje dojam sljedbenice Hare Krišne nego damske elegancije - kada ga više puta omota oko vrata i prebaci unazad dojam postaje mnogo bolji. Pažljivijim i pomnijim odabirom očito ključnog vizualnog elementa, poput primjerice duge svilene marame ili svilenog šala (mat teksture!), dojam bi bio puno primjereniji funkciji za koju se natječe te dostojanstveniji i profinjeniji. Vesna se obući zna i može, ali baš joj se uvijek i ne da!
Druga Vesna, Škare Ožbolt, najčešće izgleda potpuno u neskladu sa svojim godinama. Frizura joj nimalo ne odgovara, ni bojom ni oblikom, a često je i raščupana. Imali smo je prilike vidjeti u potpunosti bez make-upa, a sudeći prema fotografijama, vjerujemo da se ni ona sama nije osjećala pretjerano lijepo bez korektora, sjenila i rumenila. Odjevena u pletenu vestu podstavljenu umjetnim krznom i ukrašenu našivenim amblemima, djeluje kao da je upravo opustošila sinov ormar ili, u najboljem slučaju, kao da se upravo vraća s tržnice. Opći je dojam njenoga stila smušen i vulgaran i sasvim sigurno nimalo državnički, pa tako ni poruka koju šalje svojim potencijalnim biračima ne može nikako biti poruka o kvaliteti ili povjerenju. Zajedno možemo sve, ali spasiti stil Vesne Škare Ožbolt - teško!
Muška je konkurencija brojčano nadmoćnija, ali i znatno manje inspirativna za analizu. Kao i biznismeni ili odvjetnici, predsjednički kandidati monotono se odlučuju za tamna odijela, svijetle košulje, decentne kravate, uglavnom bezlične kapute i klasične cipele na vezanje. No i u tom stilskom 'wastelandu' postoje mali pomaci koji svakog od njih određuju u skladu s političkim svjetonazorima i životnim backgroundom.
Dragan Primorac u najboljoj je fizičkoj formi od svih kandidata, što se nikako ne može reći i za njegov stil. Odijela izgledaju jeftino i dosadno i često mu loše pristaju, a minimalni pomaci prema modernom, poput crnog kratkog balonera, utapaju se u općem dojmu rigidne bezličnosti. Kada tome dodamo i frizuru koja više podsjeća na nekog vojnog svećenika nego na suvremenog europskog političara, možemo poželjeti jedino – Primorca za makeover!
Miroslav Tuđman na vrlo zabavan način pokušava sličiti na svog pokojnog oca i valjda time pridobiti simpatije istih onih birača koji su ga držali na predsjedničkom tronu čitavo desetljeće. Međutim, pojava Tuđmana mlađeg staromodna je i ničime se ne ističe, osim često šlampavim odijelima, prevelikim sakoima, izgužvanim majicama i iznošenim cipelama (pa čak i tenisicama!), kao i penzionerskom frizurom i naočalama. Možda da ipak prvo obnovimo garderobu?!
Pojava dr. Andrije Hebranga sasvim je korektna, ali i lišena bilo kakvih uzbuđenja. Zaštitni znak, brkovi oblikom i dužinom više podsjećaju na kraj 70-ih godina prošloga stoljeća nego na drugo desetljeće 21. stoljeća, a zanimljiv su detalj i obrve, koje poput još dva brka ponosno i raščupano stoje na čelu. Najzanimljiviji stilski pomak koji prakticiraju dr. Hebrang i njegova svita odabir je jeftinih plavih sportskih najlonskih jakni koje zapravo izgledaju poput sponzorskih darova. Čitava bina zavijena u plavi najlon, kao i veći dio obožavatelja u gledalištu njegovih predizbornih skupova, tako više izgledaju kao prosvjed radnika HAC-a nego kao članovi ozbiljne političke stranke. Za europsku i ponosnu Hrvatsku, ali bez imalo osjećaja za eleganciju ili stil!
Profesor i skladatelj Ivo Josipović svoj stil, izgleda, tek traži. Uštogljeno vrluda nedosljednim kombinacijama, a odijela koja mu najčešće dobro pristaju djeluju nekako jeftino. U ležernijoj varijanti, na nedavnom predstavljanju na splitskoj Rivi, predstavio je i klintonovski look - pilotsku kožnu jaknu ispod koje proviruje košulja i koji mu zapravo dobro pristaje - pa možda tako svojim biračima dokazuje da će mu dobro pristajati i potencijalna uloga vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH?
Najnoviji modni dodatak od kojega Josipović ne odustaje je jarkocrveni šal s resicama, no tu nastaje preklapanje s lookom Vesne Pusić i njenom narančastom inačicom, pa se bojimo da ih ljudi ne počnu međusobno miješati! Šal(u) na stranu, ali možda je ipak trebalo potražiti neko drugo, manje slično rješenje, poput krupnije pletenog šala ili neke smirenije varijante tamne boje. Pravda za Hrvatsku, a za stil koga briga!
Daleko najekstravagantniji predsjednički kandidat bez sumnje je Milan Bandić. Njegov je stil modno neupućeno menadžerski, vođen filozofijom 'skupo je lijepo', pa su odijela najčešće krojem loše prilagođena njegovoj građi, s predugim rukavima i preširokim hlačama. S obzirom na budžet kojim raspolaže, mogao je naručiti izradu nekoliko odijela po mjeri i tako izbjeći boljke konfekcijskih disproporcija. Također, jedini je kandidat koji nosi mušku verziju bunde - produženu kožnu jaknu podstavljenu (najvjerojatnije) ovčjim krznom, koja možda i ne izgleda loše, ali teško je razumjeti potpuno neosjetljivu socijalnu poruku koju kandidat time šalje osiromašenim potencijalnim biračima.
Da ga ne bismo samo hvalili, Bandić je osigurao i čitav niz modnih gafova koje ne možemo zaobići. Na svojoj megaturneji često dva dana za redom oblači isto odijelo, kravatu i pripadajuću maramicu, koja pak najčešće previše, a koji put i premalo, viri iz džepa na sakou. Na posljednjem ispraćaju maestra Vjekoslava Šuteja pojavio se s jarkocrvenom kravatom i stajao u počasnoj straži uza sam lijes, a iako pojavljivanje na pogrebu zaista nije dio predsjedničke kampanje, ovakav gaf prelazi bilo kakvu modnu ocjenu i jednostavno govori o ozbiljnom pomanjkanju osjećaja pijeteta i pristojnosti. Naravno, tu su i neki potpuno banalni modni promašaji poput svijetlosmeđeg remena u kombinaciji s tamno-plavim sakoom i crnim hlačama, svijetle (krem, ne bijele) čarape na crna odijela, a skidanje cipela na polaganju vijenca da ni ne spominjemo!
Unatoč svemu navedenom, Bandić je moderno odjeven muškarac, što mu je donijelo i titulu modne ikone 2009. u kategoriji najbolje odjevenog političara, koji svojim outfitom zrači uspjehom i pragmatičnom filozofijom 'idemo delati, glečte kak sam sve sam napravil'. A kako ga doživljavaju glasači, nekako nam se čini, ima najmanje veze s njegovim izgledom, u tome je ipak puno manje upečatljiv nego u svojim nastupima i izjavama. S predsjednikom na posao, ali prije toga krojaču!
Nadan Vidošević–Ambalaža, moramo priznati, najbolje je odjeven predsjednički kandidat i ima najviše stila. Miljenik ženske populacije, za neke i pljunuti George Clooney, odijeva se decentno, elegantno i skupo. Sve što odjene odlično mu i pristaje, ponajprije zahvaljujući visini i činjenici da je izgubio 20 kg u dva mjeseca. Jedini je kojem dužina rukava sakoa džentlmenski otkriva dva centimetra manžeta košulje, a gornji dio rukava ne izgleda kao da je osvojio bildersku titulu mr. univerzuma i potom iznenada smršavio. Nije napravio nijedan modni gaf (unatoč ekstenzivnom istraživačko-novinarskom pothvatu pronalažanja istih) – čak je i u ronilačkom odijelu izgledao kao riba u vodi! I dok je Bandićev stil banalno menadžerski, Vidošević zrači direktorskim autoritetom. I upravo u tome je snaga njegove vizualne poruke biračima – izaberite mene za trećeg hrvatskog direktora!
I za sam kraj, osvrnimo se kratko na vizuale njihovih kampanja. Dok su zapravo svi uglavnom prezentni i korektni, ne možemo ne uočiti da jedino Josipović (SDP) i Bandić (ex-SDP) ne gledaju ravno u kameru – Ivo zamišljeno u budućnost, a Milan neodređeno prema podu. Možda oni vide nešto što mi drugi ne vidimo? Ili nisu shvatili jedan od osnovnih postulata vizualnog obraćanja lika i djela neke osobe široj javnosti sa svrhom prenošenja poruke – optimističan i siguran pogled ravno u kameru države vrijedi!
