Penjačica tamnoružičastih cvjetova koja će svakom vrtu ili balkonu dati dašak tropskih krajeva krije se iza naziva bugenvilija (lat. Bougainvillea spectabilis), a poznata pod nazivima bugenvila, bugenvileja i bogumila. Odlikuje se snažnim rastom i prekrasnim pricvjetnim listovima, najčešće ljubičaste boje. Jedna je od rijetkih biljaka koju ne napadaju nikakve bolesti ni štetnici
Ljeto je počelo i mnogi jedva čekaju odlazak na more. Bezbroj je asocijacija koje vežu za ljetni godišnji odmor – plaža, sunce, more, turisti, lubenica, sladoled i prekrasna biljka koju viđamo u dvorištima vila duž jadranske obale. Najzastupljenija je ondje jer za svoj rast zahtijeva toplinu i sunčan položaj.
vezane vijesti
Bugenvilija, ukrasna drvenasta zimzelena penjačica pripada porodici noćurkovki (Nyctaginaceae). Premda je sam cvijet bugenvilije neugledan, njeni listovi (brakteje) variraju od bijele do različitih nijansi ljubičaste, ružičaste, crvene, narančaste i žute boje pa zahvaljujući njima ova biljka izgleda raskošno i obogaćuje svako mjesto gdje se nalazi. Odlična je vijest da je bugenviliju vrlo lako posaditi i uzgajati i na kontinentu. Može narasti preko 25 m u visinu i preko 6 m u širinu.
Postoji više vrsta
Smatra se kako danas postoji oko 18 različitih vrsti ove biljke, a najvažnije su bougainvillea spectabilis, bougainvillea glabra i bougainvillea peruviana, čijim se križanjem dobivaju ostale hibridne vrste bugenvilija.
Sadnja se preporuča na jesen
Može se posaditi u kasno proljeće ili rano ljeto, pa je upravo sada idealno vrijeme za to. Voli vrlo osunčane prostore, a može podnijeti temperature koje se penju i iznad 35 Celzijevih stupnjeva. Preporučuje se sadnja bugenvilije na jesen kako bi se, zahvaljujući preostalim toplim danima, do zime dobro ukorijenila. Biljka se stavlja najmanje 30 cm dalje od zida kako bi imala dovoljno mjesta za rast – zbog visine i bujnosti listova potrebno joj je čvrsto i debelo deblo. Dubina sadnje treba biti 10 do 15 cm dublja od razine u cvjetnoj posudi jer na taj način bugenvilija lakše preživi hladnoću i buru.
Svoje najbolje ruho će pokazati tijekom četvrte i pete godine rasta, a ako je želite li je podijeliti s nekim od ljubitelja biljaka, vrlo se lako može razmnožavati reznicama.
Za bogatu cvatnju poželjno je najmanje 8 sati izravnog sunčevog osvjetljenja. U pogledu tla nije izbirljiva, ali joj odgovaraju duboka, dobro ocjedita ilovasta tla koja je prije sadnje potrebno dobro pripremiti.
Prvenstveno se sadi zbog dekoracije. Može se uzgajati kao ukrasna živica, grmlje, bonsai, u cvjetnim lončanicama, visećim teglama, uz zidove. Idealna je za ukrašavanje krajolika, a sadnjom bugenvilije na određenom području moguće je suzbiti rast korova.
Uzgoj u posudi
Čest je uzgoj bugenvilije u teglama. Takav uzgoj se ne razlikuje mnogo od onoga od uzgoja u vrtu. Biljku sadimo u odgovarajuću teglu, u dobro propusnu zemlju. Dobro je na dno tegle staviti i nekoliko centimetara debeo drenažni sloj, budući ne podnosi zaostajanje vode u zoni korijena. Ukoliko se drži u zatvorenom prostoru, najviše joj odgovara južna strana i popodnevno sunce.
Presađivanje
Presađujemo je svake dvije godine u teglu nekoliko brojeva veću no što je bila do tad. Najčešće se presadnja provodi u proljeće, nakon posljednjih zimskih mrazeva. Supstrat za uzgoj u posudi koristi se s većim sadržajem treseta, no prevelika količina treseta dovodi do zadržavanje vlage u blizini korijena i uzrokovati njegovo truljenje. Iz tog razloga, na dnu posude trebaju biti otvori radi lakšeg ocjeđivanja vode.
Držimo li je u kući, preporučljivo je biljku sredinom proljeća iznijeti na otvoreno, a preko zime ju pospremiti u zimski vrt, staklenik ili u svijetlu osunčanu sobu. U uvjetima sobne temperature, vjerojatno će cvjetati veći dio godine, nešto slabijim intenzitetom. Zimi se preporuča smjestiti biljku na hladnije mjesto, te oskudno zalijevati. Tako će proći razdoblje mirovanja, a na proljeće će obilno cvasti.
Zalijevanje bugenvilije
Nakon sadnje biljka se obilno zalije, a to je potrebno i tijekom sušnih razdoblja dok je biljka još mlada. U razdobljima intenzivnog rasta, u proljeće potrebno ju je prihraniti gnojivima s većim udjelom dušika. Kasnije, u vrijeme cvatnje naglasak je potrebno staviti na fosfor i kalij. Uz intenzivno navodnjavanje i brz rast može doći i do simptoma nedostatka željeza pa ga je potrebno dodati prilikom prihrane.
Rezidba potiče cvatnju
Želite li da biljke ostanu manjeg rasta i uvijek cvatu u visini očiju treba ih redovito i prikraćivati. To se u pravilu obavlja čim se njezini šareni cvjetni listovi osuše. Rezidba se vrši tako da novi mladi prirast, koji lako prepoznajemo po zelenoj kori, prikratimo za polovicu. Kad se to napravi, biljka će ubrzo potjerati nove bočne mladice na kojim će se za tri do četiri tjedna pojaviti i novi cvjetovi.
Uzgajamo li je pak kao lončanicu, prikraćivanje izbojaka se obavlja češće, jer samim tim potičemo intenzivniju cvatnju biljke. Orezivanje (nužno je nositi rukavice jer ova biljka ima trnje) preporučljivo je učiniti nakon završene cvatnje, a jače orezivanje izvodi se jednom godišnje. Bez orezivanja vrlo brzo će joj se ispreplesti grane te će se lakše razvijati različite bolesti i nametnici.
