Šarmantna Neda, nekadašnja članica 'all girl' benda Feminnem, uspješno se snalazi i kao solo glazbenica, a ova razgovorljiva Pločanka sa zagrebačkom adresom prisjetila se i kakva je bila kao tinejdžerica
To su uglavnom bile očeve kompilacije na kojima su bile stvari Erica Claptona, Deep Purplea, Rolling Stonesa, Tine Turner, Arethe Franklin... Kasnije me seka zarazila s Mariah Carey i Celine Dion, pa i nešto 'progresivnijom' glazbom kao što su Rage Against The Machine, Prodigy... S obzirom da imam osnovnu glazbenu naobrazbu, a seka i brat su na Akademiji (seka završila, a brat upravo upisao Glazbenu akademiju), slušala sam i nešto klasične glazbe, tako da konkretan odgovor baš i nemam.
Kako ste izgledali kao tinejdžerica?
Zbunjeno. Često sam mijenjala frizure, ali stil je uvijek bio isti. Traperice i crna majica. Imala sam period s crvenom, narančastom, plavom, smeđom kosom, ali crne majice su uvijek bile u điru. Nisam se nikad oslanjala na izgled, tako da sam nastojala privlačiti pozornost humorom pa se može reći da sam bila pravi mali šaljivdžija.
Omiljeni film ili serija iz tog doba?
Obožavala sam Leonarda Di Caprija i sve što je snimio, ali film koji je obilježio moje djetinjstvo, pa i život, možda je Prljavi ples... Urezao mi se zauvijek, a i sjećam se kad sam ga prvi put gledala, s pet-šest godina.
Kako ste se slagali s roditeljima?
Iskreno, nemam pojma. Mislim da svi tinejdžeri imaju 'problem' s roditeljima. Kako sam radila s tatom, imali smo poseban odnos koji se i dan danas razlikuje od tipičnog odnosa tata/kćer, a s mamom sam oduvijek imala zanimljiv odnos jer smo karakterno potpuno identične. Moja glavna izreka, i po tome me svi ukućani pamte, je 'mene nitko ne voli'... Znači, problem je bio u meni. Danas je sasvim očito da me roditelji vole, pa čak i previše.
Omiljeni predmet
...da ne bi možda bio tjelesni?
Najgori predmet
Svi su mi bili jednako mrski (smijeh).
Kakav ste bili učenik?
Vrlo dobar i ne znam na koju foru. Mislim da je šarm u pitanju. Nisam voljela učiti, čak sam se pravdala da patim od nekog poremećaja koji danas možda i ima ime i možda se zove hiperaktivnost (ADHD). Uvijek sam imala 'crve' i nisam se mogla koncentrirati na učenje. Bila sam dosta nemiran učenik, ali čini se da su mi neke stvari ipak ostale na tom satu jer sam isključivo zbog slušanja stekla znanje. U srednjoj sam odlično kužila poduzetništvo, gospodarstvo, knjigovodstvo i statistiku, pa čak mi se i matematika 'otvorila', ali sve na osnovi slušanja i valjda nekakve inteligencije, logike, što li već...
Gdje ste izlazili?
Nisam izlazila. Radila sam s ocem i obožavala sam svoj posao. Moguće da zbog tog adrenalina koji doživiš na sceni kao netko tko je u centru pažnje nisi u stanju dobro se zabaviti kad ne radiš. Nikad i nigdje mi nije bilo jednako lijepo kao kad sam na bini.
Najveći modni promašaj iz tog vremena kojeg se danas sramite?
Ja sam jedan veliki modni promašaj ako ćemo gledati današnje standarde. I moram priznati da mi nije žao jer mi se ne sviđa ono što u zadnje vrijeme vidim na curama. Nisam mogla imati promašaje u svakodnevnom životu jer su traperice i top jednostavno nepogrešiva kombinacija, ali da sam se na gažama oblačila svakako, to jesam.
Prvo pijanstvo?
Ne sjećam se kad, ali se dobro sjećam poslije... Tata se pobrinuo da se ne ponovi.
222968 ,222744,222625,222598
Najbolja uspomena iz teen perioda?
Brat, njegovo odrastanje i igra i sve zapravo vezano za njega od momenta kad se rodio do momenta kad sam otišla od doma.
Kako je izgledao prvi prekid i jeste li se dugo oporavljali?
Bio je to težak prekid od kojeg sam se dosta dugo oporavljala, ali je bio neminovan jer smo oboje prerasli vezu. Danas je prekrasna uspomena na prvu ljubav.
Kad ste se prvi put poljubili?
Ne znam. Možda sam potisnula.
Kakvi su vam se dečki tada sviđali?
Sviđao mi se samo jedan i ja sam se sviđala njemu i to je bilo najbitnije. Bio je pametan, zgodan, brižan, veseo, vrijedan...
Jeste li još u kontaktu s prijateljima iz srednje škole?
S nekima. Uglavnom smo raštrkani po svitu, tako da se ne stignemo viđati.
Jeste li bježali sa satova?
Da bježala!? Organizirala! (smijeh).
Najveći problem koji vas je tada mučio?
'Mene nitko ne voli' (smijeh).
Što biste, da se vratite vremeplovom u teen dane, savjetovali mladoj Nedi?
Imala sam odlične savjetnike. Ne znam... Bojim se ako bih išta savjetovala da ne bih bila gdje sam sada, a sada mi je baš lijepo.
Što se, po vašem mišljenju, najviše promijenilo u odrastanju tinejdžera u usporedbi s vašim tinejdžerskim danima? Je li danas teže biti tinejdžer?
Ne znam kako je to sada u manjim mjestima, ali mi smo se kao klinci penjali po brdu, gradili logore, gađali se kamenjem... Danas vidim da se klinci uglavnom zabavljaju doma, ali takva je situacija u Zagrebu. Vidim da se u Pločama ekipa još uvijek zabavlja u prirodi pa je možda to slučaj i u drugim manjim sredinama.
Jeste li imali problema s bullyingom vršnjaka? Što biste savjetovali mladima koji su izloženi vršnjačkom zlostavljanju?
Jesam! I to ozbiljan verbalni bullying. Ne sjećam se točno zašto je to sve počelo, ali znam da me obilježilo i nerado se sjećam tog perioda i tog osjećaja. U tim momentima nisi svjestan da je situacija promjenjiva i prolazna i, nažalost, sam ne možeš utjecati na okolinu. A opet mislim da je to bio lakši oblik u odnosu na stvari koje djeca proživljavaju, ali svejedno, odvratan je taj osjećaj bezvrijednosti koji djeca ne bi smjela imati. Moj savjet je da mladi ljudi shvate da je to prolazno i da koriste period 'ugnjetavanja' da postanu jači, jer ono što nas čeka nakon teen razdoblja je svijet u kojem je poželjno biti izgrađena, snažna i samosvjesna osoba. Treba znati svoj cilj i polako se fokusirati na njega.
Vaša poruka tinejdžerima?
Upravo je rekoh. Imati cilj je imati smisao. Zato hrabro naprijed!