Prosječna Hrvatica ima između 40 i 49 godina, srednju stručnu spremu, supruga, vrlo vjerojatno živi u Zagrebu i okolici s dohotkom od oko tri tisuće kuna mjesečno, sluša Narodni radio, nikad se ne bavi sportom i rekreacijom, ne posjećuje kina, ne putuje u inozemstvo i vrlo se rijetko koristi internetom, tako barem kaže Pulsovo istraživanje koje je napravljeno na uzorku od 4000 ljudi - muškaraca i žena u dobi od 15 do 64 godine. Istraživanje je jučer predstavljeno na drugoj konferenciji Žene - lideri novog doba.

'Zanimljivo je naglasiti podatke vezne uz vožnju automobila jer one uvjetno govore o ženskoj neovisnosti. Samo 29 posto prosječnih Hrvatica voze automobil svakodnevno, a zbog slabe kupovne moći ne barataju često ni s karticama. One su tradicionalnog svjetonazora, vjera i obitelj su im vrlo važni te smatraju da bi svi trebali težiti tome da osnuju svoju obitelj, dok su kod muškaraca ti postotci malo drukčiji', objasnila je Maja Ćuk iz agencije Puls.

Vjera u Boga bez kreditnih kartica
Naime, 57 posto Hrvatica vjeru u Boga smatra jednom od najvažnijih stvari u životu, no ako je vjerovati statistikama, što su žene obrazovanije, manje se mole Bogu, a više računaju na vlastite snage. Najpobožnije su Slavonke i Dalmatinke, a najmanje pobožne Istrijanke. Kreditne kartice posjeduje svega 39 posto žena, a jednako toliko ih ima ambiciju napredovati na poslu.

Među kvalificirane radnice ih spada 17 posto, a u sličnim postocima kreću se kućanice i umirovljenice. Nezaposleno ih je 14 posto, a jednako toliko ih rade kao službenice. Obožavaju domaću pop glazbu, nešto manje narodnu, a svega ih 10 posto voli rock. Za malo više od polovice njih odlazak u teretanu, trčanje, joga, pilates ili bavljenje sportom su potpuna nepoznanica i nikad se ne bave sportskom rekreacijom, što je vjerojatno jedan od razlog zašto galopiramo prema vrhu liste zemalja s najviše pretilih.

U Hrvatskoj manjak uspješnih liderica
Skoro polovica Hrvatica nikad ne ide u kino, a trećina ih nikada ne koristi internet. Ova tri načina ispunjavanja slobodnog vremena najmanje su popularna u Sjevernoj Hrvatskoj i Lici, a najčešći su u Zagrebu i Istri. Čak 60 posto žena nikada ne putuje u inozemstvo, no to ne vrijedi za one u Istri zbog njihove povezanosti s Italijom. Imajući u vidu ovakve podatke, nije teško zaključiti zašto Hrvatskoj nedostaje uspješnih liderica te zašto na jedan poduzetnički pothvat žena dolaze od dva do 2,5 pothvata koje pokreću muškarci, dok je u Americi taj odnos 1:1,5.

Što se tiče liderica, kojima je i bila posvećena ova konferencija, rezultati pokazuju da se ta kategorija žena bitno razlikuje od hrvatskog prosjeka. Svega ih je osam posto, a čine ih više menadžerice, direktorice, stručnjakinje ili žene koje se bave slobodnim profesijama. U prosjeku imaju od 30 do 39 godine, visoku stručnu spremu i zarađuju od 4.000 do 6.000 kuna. Ambiciozne su, češće posjeduju kreditne kartice, a za razliku od prosječnih Hrvata i Hrvatica, koji slobodno vrijeme provode baveći se kućanskim poslovima ili, u muškoj verziji, ispijajući pivo u kafiću, 70 posto ih voli kulturne sadržaje i doživljaje. Vole aktivan odmor, druženja i zabave s prijateljima, odlaske u kino i kazalište, čitanje knjiga, edukacije te putovanja u inozemstvo.

Hrvati općenito vole godišnji odmor provoditi u miru i spavanju, dok liderice obilaze kulturne i povijesne znamenitosti, društvene aktivnosti ili uživaju u wellnessu i zdravstvenom turizmu. Vjerojatno zahvaljujući boljoj platežnoj moći, ali i obrazovanju, liderice spadaju u onaj dio populacije koja kupuju ekološke proizvode i trudi se hraniti zdravo. Kada odlaze u šoping, manje se vode cijenom i brandom, a važnija im je kvaliteta i pouzdanost proizvoda te zemlja porijekla. Izbjegavaju kupovati proizvode koji ničemu ne služe, dok je prosječnim Hrvaticama ipak važnija cijena i dobra reklama.