U povodu obilježavanja Prvog Međunarodnog dana svjesnosti o prijevremenom rođenju (1st International Prematurity Awareness Day) u Europskom domu održano je predavanje za javnost na kojemu su stručnjaci i roditelji govorili o prijevremenim porodima te važnosti pravovremene edukacije o svim izazovima s kojima se susreću roditelji prijevremeno rođene djece i sama djeca. Na predavanju je pokrenuta i inicijativa za osnivanjem prve udruge roditelja nedonoščadi u Bolnici 'Sveti Duh' u Zagrebu budući da se u Hrvatskoj godišnje rodi oko 2000 nedonoščadi.

Organizatori obilježavanja Prvog Međunarodnog dana svjesnosti o prijevremenom rođenju u Hrvatskoj su Centar dječjeg zdravlja i Hrvatsko društvo za preventivnu i socijalnu pedijatriju uz potporu Europske zaklade za brigu o novorođenoj djeci (European Foundation for the Care of Newborn Infants – EFCNI) koja je osnovana prošle godine kako bi pridonijela dugoročnom unaprjeđenju skrbi za bolesnu i prijevremeno rođenu djecu.

Psihologinja Jasminka Mužinić Sabol iz prve ruke je govorila o iskustvu prijevremenog porođaja koji je najčešće iznimno stresan i zahtjevan za bebe i roditelje. 'Roditelji prijevremeno rođenog djeteta se od samog početka susreću s brojnim pitanjima, u rasponu od praktičnih problema hranjenja i odijevanja djeteta do administrativnih, socijalnih i emocionalnih izazova' , naglasila je Mužinić Sabol. Kao majka prijevremeno rođenog djeteta te svjesna njihovih potreba za podrškom i usmjerenjem u tom osobito osjetljivom razdoblju njihovih života, Jasminka Mužinić Sabol jedna je od inicijatorica prve udruge roditelja nedonoščadi koja će se osnovati u suradnji s Bolnicom 'Sveti Duh' u Zagrebu.

Doc.dr.sc. Milivoj Jovančević u svom je predavanju govorio o respiratornom sincicijskom virusu (RSV), budući da je povećani rizik od infekcije posebno prisutan u sezoni RSV-a koja traje od studenoga do travnja te je potrebno poduzeti dodatne mjere opreza kako bi se spriječilo širenje ovog virusa. Naglašeno je da se među visoko ugrožene skupine ubrajaju nedonoščad, mala djeca do dvije godine života, djeca sa srčanim problemima (s kongenitalnom bolesti srca) i djeca s plućnim problemima (kroničnom plućnom bolesti, uključujući i bronhopulmonalnu displaziju).

Dr. Andrea Kostinčer Pojić osvrnula se na probleme nedonošene djece pri ostvarenju prava iz domene socijalne skrbi te, među ostalim, izjavila: 'Prerano rođenje djeteta unatoč intenzivnoj medicinskoj skrbi koja mu se pruža donosi moguće rizike za zdravlje i budući tjelesni, mentalni i senzorički razvoj. Da bi se iskoristile kompenzatorne mogućnosti nezrelog organizma nastoji se što ranije djecu uključiti u habilitacijske postupke koji se provode ako je moguće u obiteljskom okruženju pod nadzorom tima stručnjaka. Za uspješno provođenje takvih postupaka uz edukaciju i veliki angažman roditelja nužna je potpora društva.'

O nedonošenosti

Dijete se smatra nedonoščetom ako je došlo na svijet prije navršenih 37 tjedana trudnoće. Oko 10 posto novorođenčadi rodi se prerano, a 1 do 2 posto njih rodi se prije 32 tjedna trudnoće (2 mjeseca prerano). U Hrvatskoj se godišnje rodi oko 2000 nedonoščadi. Prijevremeno rođena djeca mogu imati različite zdravstvene probleme koji su veći i učestaliji što je trudnoća kraće trajala. U većini slučajeva, nedonoščad ima više zdravstvenih i razvojnih problema i bitno veću smrtnost nego terminska novorođenčad koja se rađaju od navršenih 37. do 42. tjedna trudnoće.

Već tijekom trudnoće uspostavlja se emocionalna povezanost između majke i djeteta koja se nastavlja nakon poroda tijekom dojenačkog perioda. Zasnovana na međusobnom razumijevanju i usklađenosti u komunikaciji ova povezanost postaje temelj svih odnosa kasnije u životu.

Prijevremeni porod prekida fine procese pripreme za roditeljstvo i umjesto osjećaja zadovoljstva, sreće i smirenosti nastupa period straha za zdravlje i život djeteta. Ovi strahovi značajno otežavaju harmoničnu i opuštenu komunikaciju tijekom prvih mjeseci a nerijetko i godina djetetova rasta i razvoja. Dugotrajni boravak na neonatološkom odjelu, brojne zdravstvene komplikacije, poteškoće hranjenja i terapijski zahvati značajno otežavaju bliski kontakt djeteta sa roditeljem.

Po otpustu iz bolnice, nastavlja se pojačana skrb i njega sa ciljem postizanja optimalnog razvoja djeteta. I ovaj period je obilježen roditeljskim strahovima, brigama i značajnim sudjelovanjem u procesima liječenja (fizikalna terapija). Susret sa brojnim administrativno- tehničkim problemima dodatno otežava njihovo funkcioniranje u izvršavanju roditeljskih zadaća. Upravo iz svih navedenih razloga, potrebno je opće podizanje svjesnosti o specifičnim potrebama ovih obitelji, kao cjelokupne javnosti, tako i različitih, nerijetko nekoordiniranih službi zdravstvene, socijalne i odgojno-obrazovne djelatnosti.