Od ožujka 2022. pa sve do ovog rujna Ralph Lauren nije prikazivao kolekcije u New Yorku. Tijekom godina pandemije brend je organizirao niz ekskluzivnih i manjih, ali ništa manje spektakularnih događanja izvan modnog kalendara. Stoga ni ne čudi to da je njegova revija bila glavni događaj nedavno održanog Tjedna mode u New Yorku, osmišljen kako bi uljepšao modni kalendar za koji američka modna industrija kaže da mu nedostaje zvjezdane prašine.

Lauren je pretvorio skladište Naval Yarda u jedno od najekskluzivnijih mjesta tog modnog tjedna. Gosti su stigli u prostor i zatekli ga transformiranog u ono što je brend opisao kao 'redefinirano umjetničko potkrovlje'. Svjetlucavi lusteri, vješto nabrano platno i organske teksture obnovljenog drva, gipsa i finog muslina prožimale su rustikalnu okolinu romantičnim duhom.

Pokazao je traper, krojeve u boji šarenih dragulja, fantastičnu svilenu haljinu s halterima, plus supermodele Nataliju Vodianovu u kaftanu sa zlatnim resama i Christy Turlington u svjetlucavoj zlatnoj haljini na jedno rame – i to publici koja se rijetko okupi ako nije sezona dodjele nagrada. Jennifer Lopez hihotala je s Diane Keaton, Amanda Seyfried i Ariana Debose slale su jedna drugoj poruke s druge strane sobe. Usred holivudskog štrajka, kada se slavne osobe praktički skrivaju, bio je to veliki izuzetak. Julianne Moore, Gabrielle Union, Sofia Richie, Keri Russell, Robin Wright i Laura Dern bile su također prisutne.

Kada je revija završila, Lauren se pojavio u tenisicama New Balance i naklonio se. A onda su se otvorila vrata nalik onima za štagalj i odjednom, poput fatamorgane, ukazao se restoranski prostor: istovremeno raskošan i skroman, što je klasična dihotomija brenda, ponovno destilirana - za svečanu večeru. Uređenje je bilo inspirirano Laurenovim rančem u Coloradu. Stolovi su bili osvijetljeni svijećama, a zgodni konobari kružili su s pladnjevima šampanjca i margaritama te s malim maljevima za kriket za miješanje koktela. Pojavila se salata od jastoga, a zatim i stotine odrezaka, sve savršeno srednje pečenih. I pomfrit u srebrnim trofejnim čašicama i malim srebrnim kantama punjenim kečapom. Sve u Laurenovom svijetu odgovara ružičastim sjećanjima na otmjene restorane ili odjeću ili pak ljude koje ste vidjeli u filmovima.

Iako se na Tjedan mode vratio nakon četiri godine, Lauren to ne doživljava kao svoj veliki povratak. 'Uvijek sam u New Yorku', rekao je, stavljajući ruku na srce. 'Ovdje sam odrastao.' New York naziva melting potom, time i domom za neke od tema prikazane u kolekciji – 'boemski američki glamur', kako kaže. U mnogim je aspektima, objasnio je, New York utjelovljenje njegova načina razmišljanja; grad prožet poviješću, ali koji slavi ono što tek dolazi. 'Uvijek se radi o slavlju novog i novostima', dodaje.

Very Ralph Lauren

Jedan je od rijetkih ljudi čije je ime postalo pridjev. No nazvati nešto 'vrlo Ralph Lauren' (very Ralph Lauren, kako je i nazvan film o njemu iz 2019.) za neke je ljude način da se kaže da je to možda malo previše savršeno, malo previše uredno, više kao scenografija nego stvarno, da možda ima određeni stupanj umjetnosti.

'Moj osobni život uvijek je bio isti kao i svijet koji sam stvorio. Mislim da se više trudim da stvari koje izrađujem ne pokazuju sav taj trud - želim da izgledaju prirodno i jednostavno. Želim da moja odjeća, moje trgovine, sve što dizajniram ima taj osjećaj da je prirodno i jednostavno. I za to je potreban trud, ali trudite se da se to, zapravo, ne vidi', rekao je Lauren u velikom intervjuu za Town&Country.

Ralph Lauren je specifično američki brend. 'Kad sam počinjao, osjećao sam da se Amerika previše bavi masovnom proizvodnjom, a da ono što mi napravimo može biti posebnije. Zašto bi ljudi morali ići u Europu, u europske brendove, po dobru odjeću? Htio sam pokazati da možemo napraviti nešto američko što je jednako dobro. Kad sam otišao otvoriti dućan u Moskvi, sjećam se da sam pomislio: 'Odavde su moji roditelji, a sada sam se vratio ovdje, ne samo da otvorim dućan, već da predstavljam Ameriku', rekao je jednom prilikom. I doista, upravo je Lauren velik dio onoga kako drugi percipiraju Ameriku.

Većina modnih velikana, koji su izmislili poslove kakve danas poznajemo, mrtvi su ili u mirovini: Karl Lagerfeld, Yves Saint Laurent, Gianni Versace, Virgil Abloh, Calvin Klein. Posljednji preostali muškarci su Lauren i 89-godišnji Giorgio Armani. Lauren je autentična slavna osoba, više nego što je to bio čak i sam Lagerfeld. Ljudi traže autogram od njega na ulici, jer 'very Ralph Lauren' simbolizira specifičnu američku eleganciju, klasu i sofisticiranost.

Graydon Carter, osnivač i urednik Air Maila i bivši šef Vanity Faira, čija je supruga Anna nekoć radila za Laurena te koji tog dizajnera i njegovu suprugu smatra prijateljima, kaže da je, uz Disney, Apple, Nike i Coca-Colu, 'brend Ralph Lauren vjerojatno najpoznatija američka marka izvan Sjedinjenih Država — i to je doista nešto'.

Brend prikazuje i širi određenu vrstu luksuznog životnog stila: pitoreskna seoska mjesta s konjičkim štihom, bijeg na obalu u pletenim džemperima vezanim oko vrata i s pijeskom na podu terase, uglađene večeri u New Yorku ili starom Hollywoodu s oštrim krojem i klasičnim linijama, a pritom signalizira novac - ali ne izvikuje to na sav glas.

S 56 godina na čelu brenda može se reći da je Lauren bio daleko, daleko ispred svog vremena: izgradnja svijeta kakvu je on započeo sada je imperativ za one koji se nadaju preživjeti u modnoj industriji, u kojoj su vrijednosti i semiotičke asocijacije proizvoda gotovo važnije od samih proizvoda. Čak i na najsuptilnijoj razini, kupci prihvaćaju priče, a ne samo džempere ili odijela. U takvoj klimi Laurenov model rada – čak i vidovitost – itekako su se isplatili.

'Gradim svjetove snova', rekao je u jednom od rijetkih intervjua za CNN, samo nekoliko dana nakon što se vratio na Tjedan mode u New Yorku. 'A to samo po sebi ima neograničene mogućnosti', dodao je.

Neograničene i - vrlo unosne. Tvrtka je izvijestila o prihodima od 6,2 milijarde dolara za fiskalnu godinu 2022., uglavnom zahvaljujući svojim robusnim ženskim i muškim kolekcijama konfekcijske odjeće, modnim dodacima za dječju odjeću, mirisima i artiklima za dom. Unutar toga su potkategorije: slavni Polo Ralph Lauren, koji se fokusira na pristupačniju i ležerniju odjeću, Purple Label, najluksuznija ponuda tvrtke, i Polo Sport, između ostalih.

U proteklom desetljeću tvrtka je svom ugostiteljskom portfelju dodala popularne restorane u New Yorku, Chicagu i Francuskoj, 'jer vjerujem u dijeljenje svog svijeta', objasnio je Lauren. (Polo Bar je još uvijek jedan od najpopularnijih u New Yorku.) Također je pokrenuo Ralph's Coffee, lanac kafića na lokacijama od Avenije Madison do Münchena i Malezije. Lauren također njeguje sponzorstva usklađena s izgledom svoje robne marke, a jedan od primjera je svijet tenisa - domaćin je glavne lože i na Wimbledonu i na US Openu.

'Tvrtku sam započeo - kravatom', rekao je Lauren o svojim počecima, kada je uspješno uvjerio tadašnje poslodavce u brendu muške odjeće Beau Brummell da mu dopuste lansirati liniju kravata. 'A onda sam dodao kolekcije za muškarce, žene, djecu i dom... Nikad nisam imao plan. Te se stvari jednostavno događaju prirodno.'

Brend star više od pola stoljeća i dalje puca visoko

Na prvi pogled, glavni ured Laurena smješten u visokoj zgradi na Aveniji Madison na Manhattanu - veliki toranj od stakla i čelika koji agresivno strši u nebo - zapravo se ne slaže s njime. Sve dok se ne otvore vrata dizala na šestom katu, a vas istovremeno obavije atmosfera jednaka onoj u vodećoj trgovini na Bond Streetu – sve udobno i slabo osvijetljeno, sa zidovima obloženim drvom, ćudljivim uljanim slikama i ljubavlju... tu su i izlizane kožne sofe s razbacanim kariranim jastucima. Čak su ugradili široko stubište od mahagonija u ovaj moderni neboder, i to kako bi povezali dizajnerske timove smještene na više katova.

Duž širokog hodnika nalazi se u Laurenov ured. Ogroman je to prostor pretrpan zanimljivostima, toliko da ne znate gdje prvo pogledati, a kamoli gdje odložiti visoku čašu vode. Knjige su nagomilane na svakoj površini; uokvirena umjetnička djela, naslovnice časopisa i nagrade poredani su po podu, naslonjeni uz sve zidove. Podignite pogled i vidjet ćete dva modela aviona iz 50-ih, izrađena od nečega što izgleda kao pergament, a nadvijaju se nad sjajnim crnim biciklom vintage izgleda. Srebrno uokvirene fotografije Laurenove lijepe obitelji – supruge Ricky, troje djece, Andrewa, Davida i kćeri Dylan, te petero unučadi – prekrivaju radni stol, uz druge sitnice, kao što su par malenih kaubojskih čizama i niz limenih robota, autića i helikoptera. Ostavljen je prazan prostor, ne veći od tanjura, za večeru, no zasigurno ne da bi Lauren ondje pojeo ručak. Zašto i bi kada mu je vlastiti restoran Polo Bar smješten nekoliko ulica dalje?

Karizmatičan i blagog glasa, Lauren je vitak (naime svako jutro vježba s osobnim trenerom 90 minuta) i nerijetko nosi otrcane, izbijeljene plave traperice, košulju, tartan sako i čiste bijele tenisice, a njegove akvamarin oči snažno svjetlucaju u kontrastu s preplanulom kožom.

Tajna uspjeha

Koja je tajna Laurenova uspjeha? Kao prvo, to je njegova izvanredna sposobnost prodaje fantazije - konkretno, njegova osobna vizija američke pastorale. Laurenov svijet obložen je mahagonijem i presvučen kožom. To je svijet u kojem jutra provodi jašući konja, a popodneva uz ležerne partije tenisa, koje igra protiv članova obitelji. To je svijet u kojem su žene ženstvene, lijepe i snažne, a muškarci grubi i nevjerojatno zgodni. To je svijet u kojem su i djeca i psi dobrodošli i svijet u kojem nijedna dlaka, zub ili crta lica nikada nisu na pogrešnom mjestu.

Ako se osvrnete na oglašavanje brenda tijekom godina, nećete vidjeti puno slavnih osoba. Zašto? 'Zato što osjećam da sam slavna osoba', rekao je dizajner u rijetkom iskazu svog ega. 'Nije mi neugodno zbog toga. Postao sam slavna osoba. To je Ralph Lauren. Došli ste kupiti Ralpha Laurena; ne dolazite kupiti nekog drugog.'

Još jedna tajna Laurenova uspjeha njegova je dosljednost, sposobnost da svake sezone pregleda proizvodnu traku bez potrebe za nepotrebnim petljanjem. 'Kao i kod svih velikih marki koje su izdržale test vremena – Giorgio Armani, Prada, Bottega Veneta – njegove kolekcije mogu se mijenjati s godišnjim dobima, ali srž, DNK njegovog brenda uvijek ostaje isti. Od polo majica popularnih boja s ponijem, kojima je stekao ime, do zaštitnih znakova Navaho Indijanaca nalik dekicama, otrcanih plavih traperica i otmjenih odijela s oštrim ramenima, nitko ne cijeni više američki stil. Iako je odstupio s mjesta izvršnog direktora 2015., i dalje je srce posla koji je izgradio od nule.

'Zašto to funkcionira, zato što sam ono što jesam. Ja sam proizvod', kaže. 'Ako vam se sviđa moj stil, svidjet će vam se moja odjeća', jednostavno zaključuje. Lauren doista živi svoj stil. Drugi dizajneri na kraju revije, nakon što su poslali 50-ak fantastičnih stajlinga niz pistu, izlaze u crnoj majici i hlačama. Lauren se pojavi u kargo hlačama, safari košulji i tenisicama New Balance.

Ne radi se, niti se ikada radilo, o modi - Laurena je oduvijek više zanimao životni stil, život koji se živi u odjeći, što je nedvojbeno pridonijelo njegovu uspjehu. On vas potiče da sanjate. U skladu s time, Lauren je uvijek više radio kao filmski redatelj nego kao dizajner.

Dizajnirao je prema svom ukusu, a ne prema nekoj ideji o tome što se može plasirati na tržište. 'Nikad nisam radio fokusne grupe. Otišao sam i radio stvari koje sam volio raditi. Bilo je to instinktivno i vrlo strastveno. Kad sam počinjao, cilj mi je bio izraziti se. Dizajnirao sam kravate i onda sam išao uokolo u bomber jakni i trapericama. Bloomingdale's je rekao da im se sviđaju, ali su htjeli da ih suzim i da im stavim etiketu Bloomingdale'sa, a ja sam rekao da to ne mogu. Šest mjeseci kasnije vratili su se i rekli: 'U redu, dat ćemo vam stalak, a kravate mogu nositi vašu etiketu.' I nakon toga sam počeo raditi košulje i nastavio dalje. Nije se radilo o modi, radilo se o onome što ja želim. A onda sam, odjednom, shvatio da gradim svijet, pričajući priču o stvarima koje volim.'

'Ali sam dobar ukus neće izgraditi tvrtku koja traje 50 godina. Znate, dobar ukus može biti dosadan, a klasika može biti nezanimljiva. Da je sve što imam dobar ukus, ljudi bi rekli da sam samo starac koji dizajnira odjeću. Trudim se raditi stvari koje su svježe i drugačije, čak i ako su inspirirane klasičnim stvarima. Želim da publika bude predsjednik odbora, ali i dečki u Harlemu, klinci koji žele seksi odjeću. Zašto Cary Grant uvijek djeluje svježe ili pak Frank Sinatra, dok netko drugi djeluje dosadno? Uvijek postoji vrtnja, nešto novo - kao i osjećaj da Sinatra pjeva samo vama. Stimulativno je to na isti način na koji sam uvijek osjećao da su Porschei i Ferrari stimulativni', ističe i dodaje:

'Moja je filozofija oduvijek bila da mogu prodavati chino hlače, majice kratkih rukava i haljine od pet tisuća dolara - samo moraju biti najbolje verzije onoga što jesu.'

Danas Ralph Lauren Corporation vrijedi više od 7,4 milijarde dolara, a iako je odstupio s mjesta izvršnog direktora 2015., ostao je izvršni predsjednik i glavni kreativni direktor te predsjeda svakom linijom - a to su Ralph Lauren Collection, Polo Ralph Lauren, Purple Label, Double RL i ostale. Imaju 1246 izravno vođenih trgovina brenda i koncesija diljem svijeta, uz pet restorana i brojne kafiće. 'To je moje i to je nešto što sam ja izgradio. Ponosan sam jer sam izgradio to s integritetom i ukusom, ali čovjek zapravo ne osjeća sve što mislite da ćete osjetiti. Uvijek sam naporno radio, ne spavam na lovorikama', kaže.

Malo je toga što Lauren, danas 83-godišnjak, nije vidio ili napravio; Audrey Hepburn, junakinja i filmska zvijezda njegova djetinjstva, uručila mu je nagradu CFDA za životno djelo, družio se s Caryjem Grantom na trkaćoj stazi, a savjetovao je i Franka Sinatru. 'Počinje time da budeš ono što želiš biti kad odrasteš. Nisam bio bogat - ni siromašan, ali nisam bio bogat - sanjao sam kao i svi drugi o životu koji je dobar. Priželjkivao sam kuću na selu, htio sam trkaći auto; bili su to dječački snovi koje sam pretvorio u stvarnost.'

Kada je Ralph Lifshitz postao Ralph Lauren, rodila se američka moda

Lauren prodaje puno više od mode: on prodaje život kakav biste željeli živjeti. Posjedovati kreaciju Ralpha Laurena, bilo da se radi o njegovim crvenim lakiranim čizmama, prepoznatljivoj polo majici ili otomanu iz njegove kolekcije namještaja, znači uživati u okusu američkog sna – sna koji je on definirao kinematografskim oglasima što pričaju priče, a ne reklamiraju puki modni trend.

Počevši samo s kravatom i odlukom da nikad ne ugrozi svoje vrijednosti, izgradio je carstvo vrijedno 10 milijardi dolara. Što je još važnije, on je uzdigao ono što Amerikanci vide kao moguće za sebe nudeći prikaz životnog stila koji se nekako čini dostižnim.

To je stil života koji čovjek rođen kao Ralph Lifshitz u Bronxu prije 63 godine nikada nije imao kao dijete. Kao najmlađi od četvero djece židovskih emigranata iz Pinska, želio je biti profesionalni košarkaš ili umjetnik poput svog oca Franka, a on je za život zarađivao oslikavanjem kuća. Otac mu je bio umjetnik, ali je vrlo često spajao kraj s krajem bojeći kuće. 'Kada sam odrastao, volio sam Johna F. Kennedyja, ljude koji su se isticali kao posebni, jer inspirirali su me da budem nešto više.' Nije bio najbolji učenik i moda ga nije posebno zanimala (nije ni išao u modnu školu). Rijetko gleda druge dizajnere i ono što rade, iako se sjeća da je pročitao novinski članak o Yvesu Saint Laurentu.

Kao tinejdžer, u dobi od 16 godina, promijenio je prezime u Lauren (prema Lauren Bacall) i počeo stvarati svoj osjećaj za stil, ponekad miješajući vojne uniforme s tvidom. Dizajner Calvin Klein, također rođeni Njujorčanin, rekao je: 'Kad sam bio dijete u Bronxu, vidio bih ga i pomislio: 'Tko je ova osoba? Tko se tako oblači?'

Njegova strast bili su filmovi i zvjezdana privlačnost glumaca kao što su Steve McQueen i Paul Newman: 'Uvijek sam volio vrstu glumaca koji bi nosili moju odjeću', kaže. Zbog toga uvijek postoji narativ za brend Ralph Lauren: on je pripovjedač koji dočarava vrstu optimističnog svijeta u kakvom svi žele živjeti, kojem žele pripadati.

Nakon što je služio u vojsci i radio kao prodavač odjeće, Lauren, tada 26-godišnjak, dizajnirao je široku kravatu u europskom stilu te ju je u prodao Neimanu Marcusu i Bloomingdale'su.

Svoju karijeru, dugu više od pet desetljeća, proveo je kao glavni prodavač američkog sna, ali on je također njegovo utjelovljenje. Njegova je priča dobro dokumentirana: ambiciozan mladić koji je počeo s dizajnom i prodajom kravata, onaj koji je odbio Bloomingdale's jer su željeli naručiti njegove kravate, ali pod uvjetom da ih suzi. Većina drugih startup dizajnera samo bi upitala: 'Koliko uske trebaju biti?' No ne i Lauren.

'Rekao sam: 'Ne mogu', a onda sam izašao', prisjeća se priče koja se baš nikada ne može izlizati. 'Vratili su se šest mjeseci kasnije i rekli: 'Želimo kupiti vaše kravate'', prisjeća se. Ta mala zbirka kravata postigla je prodaju od pola milijuna dolara u prvoj godini. 'Pa su rekli: 'Što još možeš učiniti?' Bio sam samo dijete, ali znao sam da kravate nisu dovoljne; znao sam da će ih netko kopirati, pa sam zato napravio košulje, a zatim žensku odjeću. Nije to bilo moderno, ali je bilo novo i to je ono o čemu se radi', rezimira Lauren. 'Rekao sam Bloomingdale'su - dajte mi trgovinu, pustite me da to učinim.'

Svoju prvu trgovinu otvorio je 1969. Uz sav njegov klasicizam, lako je podcijeniti koliki je Lauren bio pionir. 'Nikad nisam želio raditi ono što su svi drugi radili. Ako je netko nešto već napravio, onda me to nije zanimalo. Nisam znao da će išta od toga biti uspješno, ali sam znao da ako ja nešto želim, onda će i drugi ljudi to htjeti. Sve je to bio instinkt', kaže.

Bio je prvi američki dizajner koji je otvorio butik u SAD-u (na Beverly Hillsu, 1971.), a bio je prisutan u Europi daleko prije bilo kojeg američkog dizajnera. Nadalje, prihvaćao je različitost i inkluziju jer je, kako sam kaže, vjerovao da je to ispravno, a njegov izbor uvijek je uključivao sve dobi i rase - koncept koji većina industrije tek sada počinje shvaćati. Također je bio prvi modni dizajner koji je lansirao potrepštine za dom, i to 1983. Bio je to još jedan inovativni potez koji on pojednostavljuje i sliježući ramenima kaže: 'Mislim, znam da nisam dizajner interijera, ali znam kako želim da izgledaju moji domovi.' Danas se njegovo carstvo prostire cijelim svijetom.

Baš kao u bajci, sve dokle vam pogled seže, sve to pripada Laurenu. Čak i osoba iz osiguranja koja noću zaključava odiše njegovim stilom; nosi svijetlu plavu majicu i bejzbolsku kapu na pravi, udoban način. Posjetitelji njegovih domova u Bedfordu u New Yorku, Jamajci, Montauku i Tellurideu otkrivaju da im po dolasku čak daje garderobu inspiriranu lokacijom na kojoj se nalaze.

Koliko god njegov život izgledao šarmantno, suočio se i s nedaćama. Godine 1986. dijagnosticiran mu je tumor na mozgu te je podvrgnut operaciji. Od tada je bio potaknut da pristupi svom poslu sa žarom i intenzitetom koji se često rađaju u izravnom dodiru sa smrtnošću.

Obitelj kao iz američke reklame

Vikende provodi s obitelji u vili u Bedfordu u New Yorku. (Kada ga pitaju za tajnu njegova 58-godišnjeg braka, on sa znakovitim osmijehom odgovara: 'Morali biste pitati Ricky.') Tu je i njihov ranč od 16 tisuća hektara u Coloradu, kuća na Jamajci za odmor i golema zbirka sportskih automobila za igranje – 'loša navika', kaže, iako je to zapravo dobra investicija za koju se smatra da vrijedi stotine milijuna.

Što se tiče njegova profila kao zvijezde, Lauren sada preferira mirniji život. 'Nekada sam volio da me zaustave, da me prepoznaju, ali sada mi se to više ne sviđa. Naravno, lijepo je dobiti mjesto u restoranu, ali ovih dana volim više privatnosti.' Očito mu je uspjeh donio bogatstvo, ali mu je mnogo i vratio: ima dugu povijest podržavanja organizacija posvećenih borbi protiv raka. Kompanija je donirala milijune za istraživanje raka i njegu oboljelih, od Harlema do londonske bolnice Royal Marsden, te podupire inicijative za povećanje pristupa obrazovanju marginaliziranih zajednica.

Dok njegovi vršnjaci u New Yorku odlaze u mirovinu ili napuštaju glavnu pozornicu, Lauren to nema u planu. Pet dana u tjednu odlazi u ured i poletan je kao i prije. 'Volim graditi nove stvari', kaže, bilo da se radi o modnim kolekcijama, bilo restoranima ili trgovinama. 'Još uvijek to radim jer mi se ne da prestati. Volim ono što radim i dobar je to osjećaj.'

On je kreativni voditelj multimilijarderskog poslovanja, dizajnira nove linije odjeće i nadzire dizajnerski orijentirana poduzeća koja sežu od maloprodajnih trgovina preko restorana do namještaja za dom, a sve se temelji na onome što biste mogli nazvati idealiziranim slikama američkog stila, od preppy mode preko art deco glamura do Adirondackove lakoće.

Lauren je također očinska figura obitelji koja je sastavni dio njegove ostavštine. Njegova supruga Ricky i troje djece, Andrew, David i Dylan, dugo se pojavljuju u njegovim reklamama, a David je glavni direktor za inovacije i potpredsjednik Ralph Lauren Corporationa te je oženio Lauren, unuku bivšeg predsjednika Georgea H.W. Busha.

Na modnoj reviji povodom 50. obljetnice brenda u Central Parku, pokraj zvijezda kao što su Oprah Winfrey i Hillary Clinton, svi su Laurenovi ustali kad se naklonio, kao što to čine na svakoj njegovoj reviji.

Obitelj je uvijek bila konstanta, stup koji je držao Ralpha usredotočenim unatoč neizbježnim krivudanjima. 'Griješiš, ustaješ. Ja sam veliki obožavatelj Rockyja', kaže. S novim izvršnim direktorom Patriceom Louvetom i zaradom u usponu, Lauren je ušao u drugu polovicu stoljeća.

'Imam mnogo dobrih talenata, neki su ovdje već 30 ili 40 godina; jako su vjerni jer se dobro brinem za njih. Ali stvarno ne razmišljam o tome kako će brend izgledati kad mene više ne bude, što bi moglo biti za 20 ili 30 godina. Nisam zabrinut zbog toga. Dizajniram za zauvijek, nije to za modu, odjeća je s godinama sve bolja. Ne radi se o novostima ili starosti, radi se o bezvremenosti i o načinu na koji je nosite da je činite boljom; ne nužno odjeću, već kako ste je sastavili. Volim stvari koje traju; odjeću, aute, volim život koji traje. Znam da je život kratak i uživam u onome što imam i uživao sam u svom životu.'

Njegovu osobnost najbolje opisuje odgovor na pitanje što bi bio da nije Ralph Lauren. 'Bio bih vratar u svojoj zgradi', kaže bez oklijevanja. 'Često razmišljam o tome', priznaje, smiješeći se. 'To je istina. Svako jutro kaže: 'Zdravo, g. Lauren', a ja pomislim: 'To sam mogao biti ja.' Zašto ne? Ja nisam genije. On ima obitelj, ima život, ima svoje borbe i sretan je. Ja sam samo imao priliku raditi sve što sam želio u životu. Htio sam učiniti nešto veliko. Želio sam biti velik. Osjećam li se sretnim? Da. Jesam li zadovoljan? Da, mislim da jesam', kaže, zastajući i dodajući: 'Ne žalim ni za čim, jako sam sretan.'