Morgan Stanley, tradicionalna investicijska tvrtka, pokreće svoju prvu modnu suradnju. Kako piše fastcompany.com, udružili su snage s dizajnericom Rebeccom Minkoff te su redizajnirali njezinu kultnu Banker Bag. Strukturirana torba izgledom podsjeća na model koji muškarci, zaposleni u financijskoj industriji i odjeveni u odijela, nose na posao svakog jutra, a predstavljena na njezinoj reviji u sklopu nedavnog New York Fashion Weeka.

Alice Milligan, direktorica marketinga u Morgan Stanleyju, ističe da su žene, iako su napredovale u mnogim industrijama, još uvijek nedovoljno zastupljene u financijskom sektoru, a tvrtka je dogovorila tu suradnju kao dio svojih širih napora da zagovara ravnopravnost žena i podrži njihove karijere.

Naime u provedenom istraživanju Morgan Stanley je otkrio da manje od tri posto žena u financijskom sektoru posjeduje tradicionalnu bankarsku torbu, a više od 50 posto njih izjavilo je da im se trenutni izgled poslovnih torbi ne sviđa. I dok se odijela i aktovke tradicionalno povezuju s muškom moći u poslovnom svijetu, Milligan ističe model Banker Bag kao način simboliziranja ženske moći na radnom mjestu.

U sklopu ove suradnje Minkoff je ažurirala izgled 'bankarske torbe'. Ona se sada izrađuje od maslinaste štavljene kože koju je certificirao Declare Red-List Free Label, tvrtka koja provjerava odgovoran izvor materijala. Također, krase je dva logotipa, onaj brenda Rebecce Minkoff te Morgan Stanleyja. 'Uvijek mi je bila želja da torba govori o ženi, a ne da privlači pozornost logom. Logotipi na torbi su vrlo mali', kaže dizajnerica.

No izbor Minkoff za ovu suradnju nije bio slučajan. Bio je to dobro promišljen potez, baš u stilu financijske tvrtke. Naime Minkoff se na modnoj sceni pojavila 2001. godine kultnom majicom 'I Love New York'. Svoju prvu torbicu – onu koju je nazvala Morning After Bag – dizajnirala je 2005. godine. Tada je započela nevjerojatna putanja njezine karijere koja se usprkos izazovima uvijek uspijeva izdići iz pepela i iskoristiti baš svaku situaciju, ne dopuštajući da je strah od neuspjeha spriječi da barem pokuša. Vrlo vrijedna lekcija, složit ćete se.

Neuspjeh nije razlog za odustajanje

Minkoff ima besprijekoran tajming, u to nema sumnje. Godine 2001. skratila je i izradila majicu s natpisom 'I Love New York' za glumicu Jennu Elfman, a ona ju je nosila u 'The Tonight Showu' mjesec dana nakon 11. rujna. To ju je itekako uspješno pozicioniralo na modnoj karti. Zatim je torbicom nazvanom Morning After dokazala da se ne radi o jednokratnom modnom čudu. Nakon što je od svog istoimenog brenda izgradila globalni uspjeh pokrenula je Female Founder Collective (FFC) s Alison Wyatt 2018. - iste godine u kojoj je '2,2 posto rizičnog kapitala' postalo sve jasniji glas nezadovoljnih poduzetnica. FFC sada ima više 9500 članica i njegov logo nalazi se na tri milijuna tvrtki te jasno pokazuje da su one u vlasništvu žena.

Danas je Minkoff veliko modno ime, brend s golemim utjecajem. Da, tu su torbice, ali i odjeća, obuća, dodaci, naočale i parfemi. A od prošle godine je i autorica. Nakon 20 godina u industriji, naime, osjetila je da je došlo vrijeme da podijeli dio onoga što je usput naučila te je izdala knjigu. Njezini memoari pod nazivom 'Fearless: The New Rules for Unlocking Creativity, Courage, and Success' temeljeni su na lekcijama koje je naučila o poduzetništvu. Počela je raditi na njima u ožujku 2020., baš kad je COVID-19 desetkovao maloprodaju, a s njom i njezino poslovanje. Pa ipak, kriza je pokazala upravo ono što su knjiga i njezin brend trebali.

'Kada je krenula pandemija, svaka trgovina otkazala nam je narudžbe', kaže Minkoff te je, umjesto da sve zatvori, počela ispočetka. Nakon što je dva desetljeća provela u izgradnji brenda u jeku pandemije sjela je i napisala svoje memoare, a to se pokazalo dobitnim potezom.

'Dolaskom pandemije posao nam je pao za 50 posto. Morali smo otpustiti i staviti na led gotovo polovicu našeg osoblja, što je bilo grozno, i zatvoriti dvije trgovine. Lako bi bilo samo reći - žrtve smo covida. Propali smo. Ali mi (ona i njezin brat Uri Minkoff) smo osjećali da to dugujemo timu i sebi nakon 20 godina. Pa smo rekli: 'Dajmo sve od sebe. Ako padnemo u pokušaju, znamo da smo dali sve od sebe.'' S takvim stavom, kao da je ponovno 2006., krenuli su ispočetka.

U knjizi, nakon planiranih 20 pravila, dodala je i 21., a koje kaže: 'Beskrajno je: Uspjeh će te tjerati naprijed.' Tom pravilu u prilog govori daljnji razvitak poslovanja brenda. 'Uspjeli smo ponovno zaposliti 80 posto naših zaposlenika koji su bili na čekanju, kao i neke nove. Pokrenuta je home kolekcija, iz Kine pristižu velike narudžbe. Naši veleprodajni partneri su se vratili i, da, naručuju. A mi ulazimo u sve ovo s drugačijim načinom razmišljanja', napominje Minkoff. Kako objašnjava, prije pandemije svatko se u tvrtki držao svog posla i problema. No izazovna vremena naučila su ih zajedništvu, suradnji i timskom radu. Sada se svakodnevno pitaju kako tko može pomoći i doprinijeti. 'Svi radimo po pet poslova i izvan sebe smo od stresa, ali postali smo prava definicija tima', ističe.

Modna dizajnerica koja se uvijek osjećala kao autsajderica

Otkako je 2005. s bratom Urijem osnovala modni brend, Minkoff privlači obožavatelje romantično-buntovničkim kolekcijama torbica, odjeće i dodataka. U 2019. godini, netom prije pandemije, tvrtka je izvijestila da je ostvarila više od 100 milijuna dolara u maloprodaji.

No prije nekoliko godina našla se u nepoznatoj situaciji; osjetila je strah od povratka u ured nakon rodiljnog dopusta. Ljudi oko nje rekli su joj da doživljava burnout, a ona je to nazvala 'pseudodijagnozom' te je njezino rješenje problema, nakon male introspekcije o tome gdje zapravo leži njezina strast, bilo je da još dublje zaroni u posao. 'Doživjela sam burnout kada sam mrzila ono što radim', rekla je za The Times. 'Dijelila sam taksi 2019. s autorom i voditeljem podcasta koji mi je rekao da mogu ponuditi savjete vrijedne 20 godina. I počela sam pisati u siječnju 2020.', otkrila je Minkoff za PaperCity, a posvetila ju je: 'Svim djevojkama koje imaju samo san. To je tvoje. Sada idi i uzmi ga.'

Takav njezin stav neće vas iznenaditi ako pročitate pravila uz pomoć kojih je, kako tvrdi, izgradila tvrtku bez ikakvog formalnog dizajnerskog obrazovanja. U New York se preselila s Floride nakon srednje škole bez ikakvih značajnih veza ili financijske potpore roditelja. U knjizi otkriva kako se nosila s kritikama i apatijom 'elitne modne klike', utjecajne skupine urednika, dizajnera, kupaca i rukovoditelja koji imaju moć u industriji. Neugodnih i pomalo zastrašujućih situacija koje bi neke navele na odustajanje bilo je pregršt.

Tako je jednom prilikom Cynthia O'Connor, vlasnica popularnog izložbenog salona, 'rastrgala' njezinu torbu Morning After. Rekla je Minkoff da je pogrešne veličine, napravljena od pogrešnih materijala, a kvaliteta ne opravdava cijenu od 600 dolara. ‘Doslovno sam joj razderala torbu svojim riječima', rekla je O'Connor, a 15 godina kasnije priznala je da je znala 'biti malo oštra'.

U svojoj knjizi, prožetoj humorom i iskrenošću, Minkoff otkriva pojedinosti o svojim neuspjesima. No jedan aspekt njezinog života u knjizi ipak ostaje nerasvijetljen - članstvo u Scijentološkoj crkvi. Taj podatak otkriven je pak u drugoj knjizi za samopomoć, 'Dianetics', koju potpisuje L. Ron Hubbard. Iako dosad nije javno govorila o tome, Minkoff je izjavila da ne skriva svoja uvjerenja. 'Potpuno sam otvorena po tom pitanju', kaže. Prema njezinim riječima, okolina je tijekom godina izražavala zbunjenost time što se identificira i kao židovka i kao scijentologinja.

'Mislim da postoji velika zabuna kada ljudi čuju riječ religija - odmah čujete da se molim L. Ronu Hubbardu. 'Proučavam to, pohađam nastavu, to mi je pomoglo da ostanem usredotočena. Nemam sve odgovore. Kad sam nekoga trebala, bilo je to mjesto na kojem sam mogla potražiti odgovore', kaže Minkoff te ističe da o Scijentološkoj crkvi i njezinom sustavu vjerovanja vladaju užasne dezinformacije, a ona je smatra 'prvenstveno filozofijom samopoboljšanja'.

Najvažnija lekcija: Strah nikada ne bi trebao biti prepreka

Danas je Minkoff moćna modna dizajnerica i poznato ime. Vodi Female Founder Collective, majka je troje male djece. Kosa joj je sjajna. Djeluje kao netko kome sve prolazi za rukom i ne zna puno o suočavanju s problemima. No istina je drukčija.

I ona je većinu vremena uplašena. 'Uvijek je postojao strah', kaže za Glamour na temu desetljeća koja je provela stvarajući modni brend. Bilo ju je strah kad je pokrenula tvrtku. Kako je rasla, ponekad je zakazala, bila je opominjana, obeshrabrena. Trik, kaže, nije u tome da je savršeno svladala strah. Tajna uspjeha je u tome da je osjetila strah, prihvatila ga i svejedno nastavila. 'Nisam dopustila da me to spriječi', kaže.

U svojoj knjizi 'Fearless: The New Rules for Unlocking Creativity, Courage, and Success' Minkoff dijeli neke od svojih trikova za preuzimanje velikih rizika u zastrašujućem svijetu. 'Strah je normalna ljudska emocija koja nas može zaštititi, ali ako dopustite da vas isti osjećaj obuzme kada pokušavate postići cilj, slijediti svoju strast ili napraviti promjenu, to zaustavlja sve', kaže ona, dodajući: 'Tada ste u zoni zabrane.' U knjizi govori o tome kako razviti prihvaćanje koje glasi otprilike ovako: 'Svejedno to radim. Da, bojim se. Želim povratiti. Ali evo me.'

Za taj trik smatra da može promijeniti brojne živote, posebice žena. 'Nikada nisam čula muškarca da kaže da se boji neuspjeha, a čula sam da to govore mnoge žene', kaže ona.

Ugodno se osjeća žonglirajući između obaveza, posla i zadovoljstva. Odlično joj leži igranje različitih uloga. Uz dizajniranje i vođenje brenda, supruga je i majka. 'Volim zaroniti u područje o kojem ne znam ništa i učiti umjesto da radim isto ono što sam radila 15 godina. Upravo je to najuzbudljiviji dio posla kreativnog direktora', rekla je ova dizajnerica početkom godine za AD PRO.

Minkoff vodi i tjedni podcast pod nazivom 'Superwomen' te intervjuira žene iz svih društvenih slojeva o njihovim uspjesima i neuspjesima. Ali pisanje knjige bilo je nešto posve novo, čak i za nju.

'Pravila su funkcionirala, bez obzira vjerujete li svom predosjećaju ili dajete sami sebi dopuštenje', naglašava Minkoff te smatra da i uspjeh i neuspjeh mogu biti jednako poučni. Samo što odmah istražujete što ste mogli učiniti drugačije kada ne uspijete. Neuspjeh je gotovo uvijek prilika za učenje. Ipak, kad uspijete, Minkoff vjeruje da je jednako važno preispitati što je dovelo do toga.

Neispričana priča o poderanoj majici koja je proslavila Rebeccu Minkoff

U listopadu 2001. Minkoff je dobila poziv koji je promijenio putanju njezine karijere. Zvala ju je pomoćnica i prijateljica Jenne Elfman s nevjerojatnim vijestima: glumica je gostujući u emisiji Jaya Lena nosila majicu 'I love NYC' koju je dizajnirala za nju. Nije mogla vjerovati. Stotine narudžbi pristigle su joj preko noći. Prvi put u njezinom životu ljudi su htjeli kupiti nešto što je ona napravila. Osjećala se kao prava dizajnerica. Ono što nije mogla predvidjeti u svom euforičnom stanju jest da će razgovor s njom samo nekoliko godina kasnije izgledati kao kraj njezine karijere. Odnosno sve dok niz nevjerojatnih i teško zamislivih situacija nije stvorio temelj njezina današnjeg brenda.

Prije dva desetljeća dizajnirala je majicu, a svi su je ubrzo počeli zvati The Shirt. 'Stigla sam u New York i dobila svoj prvi pravi posao u modi. Moji su se ukusi uvelike razlikovali od ukusa dizajnera za kojeg sam radila, ali sam morala naučiti kako izgraditi brend sa snažnim temeljima i iz poslovne perspektive i iz perspektive kolekcije', istaknula je.

Igrom slučaja majica koju je dizajnirala dospjela je do Jenne Elfman, glumice najpoznatije po ulozi Dharme iz serije 'Dharma i Greg', te ju je odjenula za već spomenuto gostovanje u 'The Tonight Showu' s Jayem Lenom. Bilo je to nedugo nakon terorističkog napada 11. rujna 2001., a majica je imala znak srca koje simbolizira ljubav prema New Yorku. 'Djelovalo je nadrealno. Nisam mogla vjerovati u to dok nisam vidjela vlastitim očima: bijelu majicu kratkih rukava s legendarnom grafikom koju sam razrezala, izrezala, isjeckala, obrubila, zavezala u čvorove i ponovno sašila u ultimativnu posvetu gradu koji je volio čitav svijet. Majica je uistinu bila hommage gradu koji sam izdaleka idealizirala i o kojem sam sanjala', kaže dizajnerica. To ju je prvi put vinulo u modne visine.

'Prvi put u mom životu ljudi su htjeli kupiti nešto što sam napravila. Morala sam se više puta uštipnuti. Dan kasnije svi popularni tjednici objavili su snimke Jenne iz showa, a potražnja za majicama se udeseterostručila', kaže.

No nakon tri godine u poslu i uspjeha s majicama Minkoff je još uvijek spajala kraj s krajem i prihvaćala svaki dizajnerski posao koji joj se nudio. 'Ljudi još uvijek misle da sam postigla uspjeh preko noći, a ja im kažem: 'Možda se svima to tako činilo, ali ovo je bilo najdužih 20 godina u mom životu.' The Shirt nije platila moje račune. Bila sam švorc, ali omogućio mi je to da zovem butike i da mi ne poklope slušalicu', ističe za entrepreneur.com.

Jednom prilikom ju je Elfman pitala dizajnira li torbe. 'Rekla sam, naravno. Što nije bila istina. Nikada u životu nisam napravila torbu, a njoj je trebala za tjedan dana. Savršeno. Vratila sam se u New York i skicirala ono za što sam mislila da bi moglo biti torba', kaže Minkoff.

Uspjela ju je skicirati, pronaći tvornicu, proizvesti i poslati, no ipak ne na vrijeme. 'Kad me konačno nazvala Jennina asistentica, po načinu na koji me pozdravila mogla sam zaključiti da nešto nije u redu. Njezin ton bio je mješavina žaljenja i iskrene ljutnje: torba nije stigla i počeli su snimati s nekom drugom. I ne, neće ponovno snimati. I ne, neće je natjerati da nosi drugu torbu nigdje drugdje u filmu. Torba je stigla dva sata prekasno', kaže Minkoff.

'Torba je zakasnila. Propustila je svoj veliki trenutak. Kao i ja. Bila sam shrvana. Ne samo da je ta prilika nestala u plamenu, nego je to bio i moj zadnji novac', kaže. Naime za proizvodnju svoje prve torbice dala je zadnjih 1600 dolara, a našla se bez novca, uspjeha i naizgled bez nade.

Bio je to početak priče torbe Morning After. 'Moja prva Morning After Bag bila je od čokoladnosmeđeg platna s metalik obrubom i tirkiznim patentnim zatvaračem. Nisam imala ušteđevine i nikoga od koga bih mogla posuditi novac. Pa sam učinila ono što bi svatko učinio da zaglavi s torbicom od 1600 dolara: stavila sam sve svoje stvari u nju i nosila je posvuda sa sobom. Ljudi su poludjeli. Na dobar način. Svima se svidjela. Nisam mogla izaći, a da me netko ne zaustavi na ulici i pita tko ju je dizajnirao i gdje se može nabaviti', kaže.

Ubrzo se torba našla u tada jednom od najpopularnijih newslettera, Daily Candy, i krenula je ludnica. Svi su je željeli. Financijski joj je uskočio brat Uri te se od tada zadržao u vodstvu tvrtke, a ona je kreirala it komad koji ju je vinuo u visine. 'Kada sam dizajnirala Morning After, dizajnirala sam torbu koja mi se sviđala. Nije tu bilo puno dublje filozofije. Bila je to torba koju sam trebala i za koju sam mislila da je potrebna i drugim ženama. I dandanas osjećam isti val zahvalnosti svaki put kad vidim ženu koja je nosi. Ne bih bila ovdje bez nje', kaže.

Tijekom godina Minkoff je prihvatila svijet poduzetništva, postupno se identificirajući više kao žena u poslu nego kao žena u modi – tip žene koja vas ne štedi, obraća vam se vokabularom poslovne škole i zrači girl boss samopouzdanjem.

I dalje je kreativna direktorica i zaštitno lice svog brenda; nadzire dizajn svih kolekcija, modelira proizvode na svom Instagramu i vodi online marketing. Naime tijekom pandemije preuzela je ulogu autora tekstova nakon što je tvrtka otpustila polovicu zaposlenika u ožujku 2020. Ali osim planiranja događanja na Tjednu mode u New Yorku, koje u potpunosti nadgleda, nije puno uključena u dnevno donošenje odluka o dizajnu. Njezin brat vodi tvrtku kao izvršni direktor. A on dijeli sličan osjećaj ponosa zbog toga što su preživjeli sve prognoze da će biti 'zanemarena djeca u modnoj kantini', kako piše The Times.

'Nije bilo urednika ili trgovina koji su čekali u redu, gledajući nas kao sljedeću veliku it stvar', kaže Uri Minkoff, a u modu je došao iz svijeta tehnologije. Upravo ta borba i osjećaj 'da nisi dovoljno cool ili dovoljno uspješan ili bogat' da bi bio u unutarnjem modnom krugu pomogli su njegovoj sestri da stremi uspjehu koji predstavlja u svojoj knjizi.

Iz tog razloga naslovila ju je 'Fearless' (Neustrašiva) iako još uvijek osjeća strah zbog tjedana mode, budućnosti, podizanja troje djece nakon pandemije i sve većeg otpora prema poduzetnicama. Pisanje knjige bilo je pomalo katarzično iskustvo za samu autoricu. Uz popisivanje i dijeljenje životnih lekcija koje je dosad naučila, u knjizi ima i malo 'grube' ljubavi. Naime Minkoff je zagovornica proaktivnosti i preuzimanja odgovornosti za sebe i vlastitu sreću. 'Neustrašivost ne znači da se ne morate bojati. Ali možete naučiti kako živjeti uz to. To je više nešto kao: 'Bojim se. prestravljena sam. Ali idemo dalje'', zaključuje Minkoff.