Izvan središta današnji Rim ne izgleda nimalo vječno. Tu su se estetika i graditeljstvo jako razišli. Kakofonija stambenih i poslovnih zgrada više podsjeća na neki mediteranski, arapski grad. Kaotični krovovi i balkoni, nadograđeni, zatvoreni, prošireni, bez glave i repa. Korišteni su svi materijali, od šperploče do valovitog lima. Prašnjave ulice s previše automobila, to je veći dio Rima. Rim svakodnevnog života, spavanja, pranja rublja, sušenja na balkonima, odlaska na posao, gužvi u autobusima, večernjeg gledanja televizijskih sapunica. Drugi, puno manje Rim, smješten je unutar tog imaginarnog pojasa sastavljenog od ljudi, asfalta, betona i prometa, uz lijevu obalu rijeke Tiber. To je Rim blještavila, izloga sa skupim odjevnim predmetima, zgradama državne administracije, bankama, bezbrojnim crkvama.

U tom Rimu nema prljavštine koja umara oči, ni autobusnih postaja prepunih ljudi poluzatvorenih očiju koji se bore sa snom na povratku s posla. Taj je dio grada prepun turista iz cijelog svijeta. Pun žamora na bezbrojnim jezicima. Neki od njih razgledaju, neki uživaju u restoranima, neki obilaze prodavaonice. Konobari brojnih restorana s jelovnicima na ulazu, na kojima su cijene otisnute tako sitno da se bez povećala ne vide, zovu s ulice turiste u restoran. Konkurencija je nesmiljena. Restoranima nema broja. Svaki je gost dragocjen.

No, Rim nije Milano. Račun koji gost dobije često je našvrljan rukom. Ima na tim računima i pola litre vina koje nije naručeno, dodatak za mjesto za stolom, poput dodatka za kerozin na cijenu zrakoplovne karte kod jeftinih aviokompanija, koji se pojavljuje niotkuda. Valja biti strpljiv, dešifrirati našvrljano na papiru, boriti se za svaki euro. Jug uvijek ostaje jug, bio on unutar Europske unije, poput Rima, ili izvan nje. Konobar će pokušati progurati svoje; u toj mediteranskoj borbi cjenkanja, zapravo varanja, na gostu je da se ne predaje. Tik do restorana tezga je na kojoj su izložene lažne torbice Gucci i Lous Vuitton.

U slastičarnicama, dok turisti iz cijelog svijeta neodlučno biraju koji će sladoled uzeti i tako stvaraju nesnosne gužve, slastičari iza pulta nerijetko puknu od nervoze i prostače na talijanskom, ne mareći ako pokoji turist i razumije ulični žargon tipa 'Che cazzo vuoi!' što je istovjetno masnoj hrvatskoj frazi 'Koji k...c hoćete!' U tom dijelu grada mnoštvo je mjesta koja vrijedi vidjeti; od Fontane di Trevi, Španjolskih stepenica, Vatikana, pa do novovjekih pokušaja Benita Mussolinija da izgradi novi, još stariji antički Rim po uzoru na onaj prvi, neponovljivi i jedini istinski Rim. Vječni Rim. Vječni Rim danas je uguran ili, bolje je reći, opkoljen modernim Rimom koji ga je agresivno progutao i poklopio. Tek tamo gdje je veličina bila tolika da se antički hram ili njegov dio nije dao preoblikovati u kršćansku crkvu ili neku administrativnu zgradu, kao što je to slučaj s Kolosejom, stari Rim ostao je u svojoj punoj veličini. Dolazi li putnik u Rim zrakoplovom i taksijem krene prema gradu, prizori koje će promatrati bit će bezlični. Vrijedi skrenuti s autoceste i krenuti nešto dužim putem te u Rim ući pravcem kojim su se vraćali vojskovođe s afričkih i mediteranskih osvajanja.

Umjesto na autocestu, iz zračne luke valja krenuti lokalnom cestom do mjesta Isola Sacra, zatim se spustiti tik do mora na Lido di Ostia, nekadašnju luku antičkog Rima, zatim se oko tri kilometra voziti uza samu obalu i u mjestu Lido di Castel Fusano skrenuti na cestu Via Cristoforo Colombo. Uz tu ravnu cestu koja vodi do Rima, rastu visoki borovi, i putnik, vozeći se njom, promatra isti prizor koji su gledali i antički Rimljani. Tek na njoj može se vidjeti koliko su ružni moderni prilazi gradovima načičkani jumbo plakatima. No, ta borovima uokvirena cesta nije cesta jurnjave. Od antičkog Rima, prvog velikoga grada na europskome kontinentu, ostalo je tek njegovo središte i prva gradska ulica Via Sacra. Taj je dio ono što zovemo 'vječnim Rimom'. Danas je on vidljiv na potezu od Koloseja pa do Foruma Julija Cezara. Nedaleko od Koloseja je Konstantinov slavoluk. No, u asfaltu i automobilskom prometu antički Rim još se tu ne osjeća u punoj snazi. Nekoliko desetaka metara dalje počinje Via Sacra i posjetitelj ulazi na Forum Romanum, u svijet antike, bez trubljenja i ispušnih plinova. Forum Romanum bio je, povijesno gledano, do jučer zatrpan debelim slojevima zemlje.

Besmisleno brdo, odlagalište otpada. Sve do kraja 19. stoljeća Rim kojim je vladao Vatikan nije držao ni koliko do pišljivog boba do svoje antičke, mnogobožačke prošlosti. Tek je 20. stoljeće vrijeme kad su započela otkopavanja i antički Rim pojavio se u svoj svojoj veličanstvenosti. Posjetitelj na putovanje u prošlost kreće Via Sacrom, istom onom kojom su trijumfalne procesije pobjedničkih vojskovođa ulazile u Rim, od Scipiona Afričkog do Cezara. Istim putem ušla je s golemom pratnjom u Rim i Kleopatra, vladarica Egipta, Cezarova ljubavnica i, nakon njegove smrti, ljubavnica Marka Antonija.

Na samom ulazu u Forum Romanum posjetitelj će vidjeti slavoluk izgrađen u čast imperatora Tita. Nikada ni jedan Židov u gotovo 2000 godina nije prošao ispod tog slavoluka. Imperator Tito je 70. godine uništio Jeruzalem i sa židovskim robovima trijumfalno ušao u Rim. Od te godine započelo je lutanje Židova svijetom. Proganjani stoljećima, vrhunac njihove tragične sudbine bio je holokaust za vrijeme Drugog svjetskog rata, a 1948. godine, osnutkom države Izrael, Židovi su se vratili u zemlju svojih predaka. Titov slavoluk i danas je prokletstvo za Židove.

Iako je Forum Romanum jedan od najzanimljivijih europskih spomenika – uostalom, svaka moderna republika sa svojom podjelom vlasti nastala je tu – posjetitelj neće biti zatrpan rijekom turista. Mjesto je to gdje se bez problema može šetati, promatrati, slušati cvrkut ptica i meditirati, ili naprosto izležavati se nedaleko od nekog hrama i uživati u suncu. Dio krivnje za to bez sumnje je na gradskoj vlasti Rima. Traljavi kakvi već jesu, nisu se pobrinuli postaviti na Forumu informativne ploče koje bi pomogle posjetiteljima da razumiju što je što. Neki dijelovi Foruma izvanredno su očuvani, a od nekih je ostalo tek nekoliko stupova, pa se mnogi posjetitelji teško snalaze i cijeli se posjet pretvori u nerazumljivo razgledanje kamenih ostataka bez puno smisla. Jedno od takvih 'nerazumljivih' mjesta na Forumu je kuća u kojoj su živjele vestalke, djevice koje su čuvale svetu vatru. Od njihove kuće sačuvan je samo bazen koji je bio na peristilu. Jednako je i sa Saturnovim hramom, od kojega je sačuvano samo pročelje.

Mnogobrojni dijelovi Foruma, oni koje se moglo razrušiti i odvući, iskorišteni su za gradnju u kasnijim povijesnim razdobljima. No, to je odlika svake vlasti. Želeći sebe glorificirati, nova vlast ruši ono što su gradili njezini prethodnici. I sami smo svjedoci tom glupom porivu osvajača. Od talibana koji su tenkovima srušili Budine kipove, do pretvaranja starih gradskih trgova u šoping-centre u srcu Zagrebu. No, antički je Rim nadživio svoje rušitelje. Bit će da ga zato i zovemo 'vječni Rim'. Barbari ne ostavljaju tragove. Ne umiju graditi.