Da mi je netko prije sedam, osam godina, dok su moje prirodno okruženje bile modne piste, rekao da će mi piste zamijeniti sportski događaji i utakmice, odnosno, mirnu modnu publiku glasni sportski fanatici, rekla bih mu da je lud.

No upravo se to dogodilo. Osim što me posao uveo u sportski milje pa sam često puta znala pogledati teniski meč, boksačku borbu ili nogometnu utakmicu, što bi uglavnom prethodilo nekom velikom intervjuu, stekla sam i neka lijepa prijateljstva pa i privatno znam otići podržati neki sportski događaj, što također nisam nikada mislila da će mi biti izbor za izlazak jedne proljetne večeri.

No eto, upravo sam tako provela sinoćnju madridsku večer te sam umjesto šetnje na predivnih dvadesetak stupnjeva, odabrala košarkašku utakmicu Real Madrid-Panathinaikos na koju sam otišla podržati svog prijatelja Dontayea Drapera, košarkaša Reala.

Iako mi je ovo tek četvrta košarkaška utakmica na kojoj sam bila u životu, moram priznati da su me se opet iznova dojmile pune tribine i narod koji diše i živi za svoj Real. Moje prvo upoznavanje s košarkom bilo je preko LA Lakersa koje sam intervjuirala i na čijih sam nekoliko utakmica bila. Budući da su Lakersi za Amerikance najveća sportska institucija, mislila sam da nigdje neću naići na takvu atmosferu kakvu oni naprave na svojim košarkaškim utakmicama, jer se to uistinu riječima ne može opisati.

No ipak, sada živim u gradu u kojem je 'Real Madrid' najveća izgovorena 'svetinja' pa me stoga ne čudi što je sve što ima veze s Realom vrlo slično najvećim američkim NBA događajima.

I tako je, uistinu, bilo i sinoć. Španjolci, koji su najstrastveniji sportski fanatici, napravili su takvo usijanje da je čak i mene, koja sam više modni nego sportski fanatik, ponijela atmosfera. Tribinama je vladao zarazni adrenalin i dvorana je prštala emocijama toliko da sam se iznenadila kada sam se i sama nekoliko puta naježila od napetosti ili sreće kada bi Real poveo.

Bez obzira na to što je Draperov tim na kraju tijesno izgubio, publika je dostojanstveno ispratila svoje 'bogove', dajući svima do znanja da su poraz emotivno proživjeli gore od igrača. No unatoč tome što je njegov tim izgubio, Dontaye i ja smo se odlučili počastiti jednom večerom za njegovu dobro odigranu utakmicu. S obzirom na to da je, kada je sve završilo, bila skoro ponoć, vozeći se Madridom i tražeći restoran zajedno smo još jednom prokomentirali životnu energiju grada. Svi restorani dupkom puni, ceste pune automobila i ljudi, narod koji tek ide na večeru oko ponoći, sve su to karakteristike koje obilježavaju moj omiljeni grad i zapravo mogu samo zaključiti da kada živiš u gradu kojim vlada takva energija, ne možeš se osjećati nikako drugačije nego samo dobro.