Soja sadrži 40 posto proteina, 20 posto masti i 7 posto ugljikohidrata, a ostatak je voda. Ne sadrži kolesterol, zbog čega je dobra opcija za ljude koji žele smanjiti njegov unos u tijelo. 

No postoji i negativna strana. Soja sadrži fitinsku kiselinu, takozvani anti-nutrijent.

'On veže minerale u tijelu i time sprječava njihovu apsorpciju', tvrdi njemačka nutricionistkinja Brigitte Ahrens. 

Ova mahunarka sadrži i neke tvari koje mogu biti uzrok probavnih smetnji, zbog čega stručnjaci smatraju da nije dobra namirnica za dojenčad ili malu djecu.

Kao i druge mahunarke, i soja sadrži purin. On se razlaže u urinsku kiselinu i izbacuje iz tijela, no neki ljudi, poput onih koji pate od gihta, s time imaju problema.

'Urinska kiselina može se nataložiti u zglobovima u obliku kristala i time pogoršati tegobe gihta', ističe gastroenterologinja Astrid Konrad iz Muenchena koja savjetuje one s tom bolešću da izbjegavaju soju. 

Normalni, zdravi ljudi mogu konzumirati do 25 grama sojinog proteina dnevno, što je oko 75 grama soje. Njezine sjemenke najbolje je konzumirati fermentirane u proizvodima poput soja-sosa i tempeha, tradicionalnog jela iz Indonezije.

Miso, tradicionalni japanski začin na bazi soje koji dolazi u obliku paste, još je jedan od fermentiranih sojinih proizvoda. Sjemenke se za konzumaciju mogu pripremiti i kod kuće tako da se namaču preko noći. 

Konzumacija soje ima još jednu negativnu stranu. Ekolozi su sve zabrinutiji krčenjem južnoameričkih prašuma radi uzgoja soje.  Usprkos tome, većina soje koja se uzgaja u Južnoj Americi zapravo je namijenjena za stočnu hranu.