Roman Vječne ratnice počinje kao i svaka druga priča o odrastanju. Priča govori o tri djevojke u zabačenom gradu, o sarkastičnoj Yael, melankoličnoj Avishag i popularnoj Lei. No, ono što ih razlikuje od ostalih djevojaka je činjenica da kada navrše 18 godina moraju pristupiti izraelskoj vojsci
Autorica Shani Boianjiu u romanu Vječne ratnice u izdanju nakladničke kuće Znanje opisuje transformaciju djevojaka u vojnike, dok se pokušavaju uhvatiti u koštac s problemima odrastanja i odnosima s ljudima oko sebe, i dok stalna prisutnost straha izvlači najgore iz njih. Boianjiu povezuje motive odrastanja, seksualne inicijacije, strastvenog prijateljstva i potrebe za samostalnošću sa šokantnom stvarnošću vojničkog života.
Yael, Avishag i Lea odrastaju u pograničnom izraelskom gradiću u kojem pohađaju srednjoškolsku nastavu u montažnoj kućici. Njihovo prijateljstvo pomaže im da lakše podnesu monotoniju provincijske svakodnevice. Nakon unovačenja, djevojke se, svaka na svoj način, snalaze u teškim vojničkim uvjetima. Yael prolazi obuku za strijelca i flerta s momcima. Avishag nadzire izbjeglice koji pokušavaju prijeći granicu. Lea, na kontrolnoj rampi, zamišlja priče o ljudima koji prolaze pokraj nje.
Ulomak iz knjige
Moja starija sestra Sarit rekla mi je, ako dovoljno inzistiram, da će časnik za sortiranje popustiti. Da sve što trebam učiniti jest rećineću ići, neću ići, neću ići. Čak me posebno upozorila da je najgora stvar koja mi se može dogoditi da me stave u postrojbu vojne policije i daju mi groznu plavu beretku. Niti jedan vojnik više neće razgovarati sa mnom jer će svi vidjeti moju plavu beretku i bojati se da imam autoritet da ih prijavim i tužim jer imaju crvenu gumicu za kosu umjesto maslinastozelene, ili jer nose kaput radne odore preko službene odore ili što imaju slušalice kad prelaze cestu, ili zbog bilo kakve gluposti za koju su vojnici vojne policije odgovorni da prijave druge vojnike.
Rekla sam joj da prestane govoriti. Pa je moja sestra rekla da je bilo tko koga stave u vojnu policiju idiot. Rekla je da se treba paziti i drugih vojnih pozicija, i da je, naravno, najbolje ono što je bila ona, instruktorica padobranaca, a ja sam joj rekla da prestane govoriti.
'Možda ti kažu da će te strpati u zatvor. Da te nakon toga više nikad nitko neće htjeti zaposliti. Da će te mama i tata razbaštiniti. Da nikada nećeš naći ljubav. Da ćeš postati beskućnica. Što god ti rekli, ti reci, neću ići, neću ići, neću ići, i na kraju će te poslati nekamo drugamo, i…'
'Prestani. Govoriti!' rekla sam.
U uredu časnice za sortiranje na dan kad su me pozvali, časnica je progovorila prije nego što sam sjela.
'Vojna policija', rekla mi je. Naravno da je to rekla. Dakako.
'To je jedina osnovna obuka koja mi je slobodna ovaj tjedan.'
'Neću ići', rekla sam.
'Svi to kažu', časnica je rekla i prekrižila ruke. Smiješila se.
'Neću ići. Pametna sam. Imala sam dobre ocjene. Mogu prevoditi stvari.'
'Nemam mjesta u Obavještajnoj službi. Sve što imam mjesta su koja mi daju, a sve što mi je ostalo je vojna policija. Osim toga, pokušavaju diversificirati postrojbu, učiniti je više socioekonomski raznovrsnom ili nešto, a ti imaš dobre ocjene.'
'Mislite da nitko tamo ne zna čitati. Neću ići. Bogme neću provesti dvije godine života dijeleći neke izvještaje vojnicima koji
nose žute čarape na nekoj autobusnoj stanici«, rekla sam. Bilo me strah, bila sam sramežljiva zbog svoje samopouzdanosti. To mi je bio prvi dan kao vojnikinja. Imala sam osamnaest godina i bila sam prkosna. Nakon mature, kad više nije bilo cura prema kojima bih mogla biti zajedljiva, puno sam čitala i pratila sofisticirane američke TV serije: Zapadno krilo, Seks i grad.
Roman Vječne ratnice u u izdanju nakladničke kuće Znanje dostupan je u knjižarama po cijeni od 99,00 kn.