Napadi panike zapravo su skup simptoma, a ne dijagnoza, tj. to su znakovi bolesti, a ne bolest sama. Napadi panike službeno su dio simptoma koji se mogu javiti kod anksioznosti (tjeskobe). U osnovi, napadi panike su manifestacija jednog od najprimitivnijih mehanizama kojima nas je priroda opskrbila, mehanizma kojim naše tijelo uočava životnu opasnost, pa luči adrenalin kako bismo dobili dovoljno snage za bijeg i tako izbjegli opasnost. Zorni primjer ovakvog mehanizma u prirodi je antilopa koja uočava lava i gotovo u istom trenutku počinje trčati nevjerojatnom brzinom. Za snagu i brzinu antilope zaslužan je adrenalin.

Ovakav mehanizam postoji i u čovjeku. Srećom kako je čovjek odavno napustio divljinu, potrebe za stvarnim bijegom od opasnosti sve su rjeđe, pa bi se ovaj mehanizam kod čovjeka trebao rijetko aktivirati. Međutim, kako je čovjek intelektualno i emocionalno uznapredovao, sve je svjesniji nekih drugih opasnosti koje na njega vrebaju, ne uvijek direktno. Tako čovjeka muči financijska neizvjesnost, strah od gubitka posla, ali i strah da se ne osramoti, da ne bude odbijen, da ne napravi budalu od sebe… Ako nas ovakve stvari jako muče, a posebno ako to nismo do kraja osvijestili i ne tražimo rješenja, naša podsvijest može 'pobrkati lončiće' i preuzeti kontrolu, pa se tako adrenalin može aktivirati i kad ne postoji stvarna opasnost ni životna ugroženost. Međutim, naš mozak, zbog signala opasnosti, daje signal za lučenje adrenalina. Kako se taj adrenalin nema gdje potrošiti, uzrokuje neugodne simptome poput lupanja srca koje kao da će iskočiti iz grudi, pritiska u grudima, gušenja, vrtoglavice, padanja u nesvijest.

Previše stresa koji je teško podnijeti

Anksioznost se kod svakog manifestira malo drukčije, no u biti riječ je o nagomilanom stresu. Općenito se može reći da je količina stresa kojoj je osoba izložena zapravo subjektivna kategorija jer se neki svakodnevno nalaze u ekstremno stresnim situacijama, a i dalje su zdravi, dok je drugima za napade panike dovoljan strah od izlaska na ispit. Napadi panike javljaju se

uvijek kad je količina stresa kojoj smo izloženi veća od naše tolerancije na stres, pa uopće nije bitno kakav je to stres i koliko ga je – to je jednostavno previše stresa za tu osobu i nema veze bi li tu količinu stresa netko drugi podnio bolje ili lošije.

Napad panike neki opisuju kao stravičan val energije koja se širi cijelim tijelom, kao da će uzrokovati eksploziju svih organa. Ovo je ustvari najbolji opis navale adrenalina jer funkcija adrenalina i jest dati tijelu impuls da pojuri u djeliću sekunde, pa se tijelo kojim kolaju velike količine adrenalina na određeni način i ponaša kao da će eksplodirati. Zamislite li da vas navala adrenalina zatekne u tramvaju ili na sastanku odakle ne bi bilo primjereno samo tako odjuriti brzinom svjetlosti, vjerojatno ćete uspjeti razumjeti kako se osjećaju ljudi pod napadom panike.

Za određen broj ljudi napadi panike toliko su neugodno iskustvo da se javlja želja 'strah od straha', tj. strah od budućih napada panike, pa počinju izbjegavati situacije u kojima su ranije doživjeli napade panike. Slično kao kod fobija, neki počinju zazirati od izlazaka, javnih nastupa, gužvi, šefa na poslu… Međutim, izbjegavanjem situacija koje izazivaju napade panike izbjegavaju se posljedice, ali ne i uzrok problem. Naš mozak zna da nismo riješili uzrok a želi da to učinimo, pa će nastaviti stvarati napade panike kao jasni znak za uzbunu… I koliko god mi budemo izbjegavali panične situacije, naš će mozak pronalaziti nove panične situacije. Ukoliko u međuvremenu nešto ne poduzmu, neki ljudi doći će do faze kad neće biti u stanju izaći iz vlastitog doma i čitav život postat će situacija koja ih životno ugrožava. Dakle, izbjegavanje nije rješenje, nego je često prečica prema pogoršanju stanja.

Psihičko preopterećenje, ali ne i bolest

Srećom, napadi panike potpuno su izlječivi i u pravilu bezopasni, iako ljudi u napadu panike nerijetko misle da umiru. To je prije svega zato jer je riječ o poremećaju od kojeg pate ljudi koji su 'sasvim pri zdravoj pameti'. Iako napadi panike ponekad mogu biti znak depresije, a u iznimno rijetkim slučajevima i uvod u tešku psihijatrijsku bolest, od ovog poremećaja nerijetko pate osobe koje smatramo uspješnima, optimističnima, snažnima, savjesnima, odgovornima i razumnima. U tome i jest kvaka – kad netko razumom samome sebi govori jedno, a u podsvijesti se nečega pribojava ili je psihički preopterećen, tijelo misli da mu treba signalizirati da nešto promijeni. Nakon sve ove filozofije, možemo reći da su napadi panike način na koji nam mozak govori da nismo svjesni kako se osjećamo i što je za nas dobro.

Ako je tako, nije teško dokučiti lijek za napade panike. Uobičajene metode psihoterapije pomoći će da osvijestimo zbog čega smo najviše pod stresom. Ponekad ćemo mijenjati stvarnu situaciju, primjerice manje ćemo raditi ili ćemo prijeći na manje stresan posao, no puno češće morat ćemo promijeniti vlastitu percepciju života. Među najvećim mudrostima je promijeniti ono što se dade promijeniti, a prihvatiti ono na što ne možemo utjecati. Živimo u nesigurnim ekonomskim vremenima, većina nas je u kreditima, a samo neki zbog toga ne spavaju. Čak i ako ste nezaposleni i niste platili režije šest mjeseci, uvije postoji rješenje, a sigurno neće pomoći ako u glavi vrtite najgore scenarije. Ovo je često lakše reći nego izvesti, jer mnogi ljudi koji pate od napada panike kažu da si svakodnevno ovo govore, ali si ne znaju pomoći, pa i dalje zbog briga ne spavaju i hvata ih panika.

Prof. dr. sci Miro Jakovljević, psihijatar i farmakolog, objašnjava da dio napada panike dugo ostaje nedijagnosticiran, a dio pacijenata se ne liječi adekvatno zbog srama i stigme, kao i zbog čisto fizičkih simptoma koje laici ne znaju povezati s psihološkim uzrocima. Liječnik i znanstvenik kojemu su medikamenti uža specijalizacija upozorava da se oni skoro nikad ne prepisuju kao jedini način liječenja za napade panike (pomažu da se čovjek opusti, odmori i naspava te da hrabrije ulazi u panične situacije). Najčešće se daju lijekovi iz skupine dijazepama te neki antidepresivi i antiepileptici. Većina ih izaziva naviku, a simptomi sustezanja su slični napadima panike, pa liječenje nikada ne treba naglo prekidati.

Humorom do zdravlja i mira

Najučinkovitije su kognitivno-bihevioralne terapijske metode (koje nas 'treniraju' za nove modele ponašanja) te meditacija, joga i slične metode relaksacije (duboko opuštaju i snižavaju nivo stresa). Ključno je i redovito se baviti fizičkim aktivnostima te dovoljno spavati i zdravo se hraniti.

Doktor Jakovljević naglašava da veliku ulogu u liječenju imaju prijatelji, obitelj i humor, a kod nekih ljudi i vjera. Ovo je logično jer, ukoliko nemaju razumijevanje okoline, ljudi će se sramiti svog stanja, osjećat će se manje vrijednima i sve dublje će upadati u bolest. Zato, ukoliko želite preventivno djelovati protiv napada panike, podijelite brige i probleme s bliskim ljudima, izađite van i zabavite se, gledajte komedije, više se smijte i obraćajte manje pozornosti na politiku ili katastrofične vijesti.