Svoje teze iznosi u najnovijoj knjizi 'Vagina - novi memoari', koja na američko tržište stiže sredinom rujna. Neki knjigu uspoređuju s kultnim hitom 'Pedeset nijansi sivog', tvrdeći da pripada istom carstvu erotske imaginacije. I ona je, kažu, pronašla ljubavnika / ljubavnicu koju treba zadovoljiti, služiti joj i veličati je. Stigla je nova domina. Ime joj je Vagina.

Pred vama je sjajno djelo na rubu znanosti i kulturne povijesti koje radikalno mijenja dosadašnje poimanje vagine, a time i razumijevanje žene – najavljuje Amazon knjigu 'Vagina - nova biografija', najnovije djelo američke liberalne feministice, socijalne aktivistice i političke savjetnice Naomi Wolf. Knjiga izlazi na američko tržište 11. rujna, a nakon autoričina prva naslova, svjetskog bestselera 'Mit o ljepoti' iz 1991. koji je doživio lavine reakcija, najnovija bi trebala biti jednako prevratnička.

'Mit o ljepoti' proslavljena autorica traktata o ženskim pravima i slobodama napisala je u dobi od samo 27 godina, s tezom da se 'prikazi ženstvenosti koriste protiv žena', zbog čega je postala glasnogovornica onoga što su kasnije opisivali kao treći feministički pokret. 'Ljepota je platežno sredstvo. Poput bilo kojeg drugog ekonomskog sustava, određena je politikom. Na suvremenom zapadu to je posljednji, netaknuti bastion muške dominacije', pisala je. Promatrati svijet kroz vlastiti život postao je njezin zaštitni znak. U idućoj knjizi, 'Promiskuitetne' (1998), ideju o korištenju seksa kao načinu podizanja ženske samosvijesti povezala je s vlastitim iskustvom single djevojke, navodeći pritom koliko je partnera imala prije udaje. U 'Pogrešno shvaćenima' (2001.) kroz iskustvo trudnoće i poroda progovorila je o statusu i odnosu prema majčinstvu u SAD, a 'Kućicu na drvetu' (2005.) posvetila krizi srednjih godina.

Feministica koja je od osobnog životnog iskustva napravila pravu malu tvornicu bestsellera (prva knjiga donijela joj je milijunsku zaradu), u posljednjih se deset godina otvoreno bavila politikom. Godine 2009. gostovala je i u Zagrebu kao gošća Zagrebi! Festivala na temu održive demokracije, ima svoju web stranicu 'Izgradnja demokracije', a prošle je godine bila uhapšena kao sudionica demonstracija na Wall Streetu, no u najnovijoj se knjizi kroz kulturnu povijest vagine vraća provjerenoj formuli javno plus osobno.

Kroz 'povezanost uma i vagine' ona otkriva kako znanstvene spoznaje mijenjaju odnos žena prema seksualnosti, ali i prema sebi samoj, te kako to u političkom i duhovnom smislu utječe na društvo kao takvo. 'Vagina – nova biografija' obećaje čitateljima pomoć u sazrijevanju svijesti o vlastitoj seksualnosti, što Naomi Wolf uspoređuje s pričom o Čarobnjaku iz Oza u kojoj mala Dorothy iz crno-bijelog Kanzasa prelazi u šareni, magični Oz. Vagina nije samo seksualni organ, tvrdi ona, to je integralni dio ženske dobrobiti, katalizator ženskog samopouzdanja i kreativnosti.

Naslov 'Vagina' Wolfica svjesno koristi kao lukav marketinški trik, jer je ta riječ ili tabu, ili ima negativne konotacije, ili je uvijena u sram, ili ima suho medicinsko značenje, pa joj treba 'vratiti prirodnost'. Knjiga je jednim dijelom biografska, jednim kulturna povijest, a jednim znanstveno putovanje kroz žensku seksualnost, pokazujući koliko žene malo znaju o vlastitoj anatomiji. Sve je počelo problemom koji je autorica imala u vlastitom intimnom životu: kvaliteta njezinih orgazama iznenada se iz doživljaja svjetla, boja i onoga što opisuje kao transcedentalno iskustvo, pretvorila u nešto sivo i beživotno. Umjesto psihoterapeutu, obratila se za pomoć jednom njujorškom neurologu.
'Nisam luda', kaže ona u razgovoru s novinarkom Guardiana Emmom Brockes. 'Znala sam da sa mnom nešto fizički nije u redu. Bilo je to fizičko iskustvo.'

I doista. Liječnik je ustanovio blagi oblik spine bifide, rascjepa kralježnice, koja joj je pritiskala granu karličnih živaca, objasnivši da impulsi karličnih živaca putuju do 'ženskog mozga', nakon čega joj je bilo jasno zašto tijekom seksualnog odnosa nema fizičke i psihičke reakcije.

'Bila sam toliko iznenađena tom spoznajom da sam gotovo pala sa stola za pregled', piše Naomi Wolf. 'Objašnjava li to razliku vaginalnog i klitoralnog orgazma, pitala sam se. Nisu li za to odgovorni neuroni? Kakva kultura, odgoj, patrijarhat, feminizam, kakav Freud? Nikad nisam pročitala da žene zapravo najintenzivnije doživljene orgazme mogu zahvaliti upravo živčanom sustavu.'

Operativnim putem ugradili su joj u kralježnicu metalnu pločicu, doživljaj boja i svjetla se vratio, a ona je počela razumijevati način na koji je vagina povezana s mozgom kao 'posrednik svijesti'. No može li neuroznanost odgovoriti na sva pitanja o smislu života, sreći, ljubavi, ljutnji, ovisnosti? Zasigurno ne može, kaže Wolfica, ali knjigom želi pridonijeti 'oslobađanju prekomjernog srama, neznanja, zbunjenosti i samooptuživanja zbog stvari za koje je odgovorna evolucija i anatomija'.

'Freud nije bio u pravu, ni seksologinja Share Hite nije imala cjelovitu sliku, a feministice su sedamdesetih vodile bitku oko klitoralnog i vaginalnog orgazma, što nema mnogo smisla kada se zna da su u svake žene živci drukčije povezani. Zašto nam to nisu rekli u školi? Saznanje o kompleksnosti neurološkog sustava i odnosa kičme i mozga potpuno je promijenilo moja shvaćanja o tome kako funkcioniramo', kaže Naomi Wolf.

Dio njezina istraživanja vrti se oko raznih hormona i neuroprijenosnika koji se aktiviraju u tijelu žene tijekom 'uspješnog' seksualnog odnosa, kao primjerice dopamina, 'odgovornog za osjećaj povjerenja, motivacije i usredotočenosti'. 'Dopamin je krajnji feministički kemijski sastojak ženskog mozga, a hormon oksitocin (izaziva kontrakcije maternice pri porodu, luči se pri orgazmu kod muškaraca i žena, smatra se da utječe i na ponašanje, budući da njegovo lučenje u mozgu može izazvati osjećaj zadovoljstva i nježnosti, op.p.) ženska je emocionalna velesila. Ako ženstvenost igdje boravi, onda je to među impulsima koji putuju od zdjeličnih živaca do neurona'.

Jedna od zanimljivih stvari o kojima Wolfica razglaba u knjizi jest i način na koji se koristi seksualizirani jezik da bi se umanjio značaj ženskih postignuća u mačo-svijetu, a to potkrepljuje pričom o prijatelju Alanu koji je priredio zabavu kada je s izdavačem potpisala ugovor za knjigu. Među ostalim delicijama, prijatelj je ponudio gostima zdjelu tjestenine oblikovane u obliku vagine i pred svima je nazvao 'picice'. Bila je to šala, ali autorica piše da je bila toliko užasnuta tim jezikom da se šest mjeseci nije mogla koncentrirati na pisanje.

U to je vrijeme, naime, imala samo ugovor, a knjigu je tek trebala napisati te ju je taj detalj podsjetio na sve prepreke koje treba rušiti.

Na njezinoj web-stranici knjiga je opisana kao 'začudna i inspirativna', kao 'poziv muškarcima i ženama na iskrenu i strastvenu raspravu', no prve kritike nisu baš nepodijeljeno oduševljene. Na blogu lista The Guardian jedan kritičer upozorava da bi feministice njezino traženje neurološke definicije 'ženstvenosti', o kojoj se godinama raspravljalo kao o pretežno kulturološkoj tvorevini, mogle shvatiti kao ograničeno i reakcionarno. Američka autorica Camille Paglia temu smatra 'zamornom i pase', 'Naominim očajničkim hvatanjem za davno prošlo djevojaštvo pod svaku cijenu'. Magazin The New Yorker 'Vaginu' uspoređuje s kultnim hitom 'Pedeset nijansi sivog', te kaže: 'Naomina knjiga pripada istom carstvu erotske imaginacije. I ona je pronašla ljubavnika/ljubavnicu koju treba zadovoljiti, služiti joj i veličati je. Stigla je nova domina. Ime joj je Vagina.'

Ipak, nije baš sve tako crno, pa kritičar časopisa Booklist kaže: 'Istraživanja Naomi Wolf obećaju vjerodostojan izvor novih informacija, pogotovo u vrijeme učestalih političkih i vjerskih rasprava o ženskim seksualnim i reproduktivnim pravima.'