Nesluženo se, pak, uspijevaju doznati priče o tonama ručnika, jastuka i plahti koje svake godine nestaju iz hotela, a tu je i mnoštvo sapuna i šampona koji su doduše već uračunati u cijene hotelskog smještaja.

Iz usta hrvatskih hotelijera, međutim, puno je lakše doznati o stvarima koje gosti ostavljaju u hotelskim sobama gdje sobarice, osim uobičajene prtljage, često znaju pronaći vrijedan nakit, bunde pa čak i seksualna pomagala.

Istovremeno u svijetu bez kompleksa govore o mnoštvu vrijednih stvari što se svakodnevno kradu iz uglavnom luksuznih hotelskih soba. Apsurd situacije najbolje opisuje slučaj engleskih turista koji su krađu zlatnih ribica iz ekskluzivnog hotela pokušali opravdati pričom da ih upravo stanovnici hotelskog akvarija, u čijoj su krađi ulovljeni, najbolje rješavaju duboko nagomilanog stresa.

Bizarnim pričama ovdje nije kraj jer su mediji svjedočili da je iz jednog hotela u sastavu lanca Starwood nestao koncertni glasovir, a jedan je američki par uspio cijeli sobni inventar unijeti u kombi i odvesti ga u nepoznato. U oba slučaja hotelsko je osoblje bilo uvjereno da su kradljivci u stvari radnici što rade na preuređenju.

Direktor jednog američkog hotela prisjetio se kako je bračni par tražio sobu blizu parkirališta uz izgovor da su u selidbi te da svoje stvari žele imati na oku. Kada je sobarica sljedeće jutro došla pospremiti sobu, shvatila je da im je stvarna namjera bila preseljenje cijelog inventara koji je zajedno s njima netragom nestao.

Istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji pokazalo je da u tzv. svakodnevnim krađama najčešće nestaju tepisi, svjetiljke, ogledala i zavjese. Uz hotelske Biblije, koje se posebno u Americi mogu naći u svakoj sobi, često nestaju i knjige dojmova gostiju, vješalice, ogrtači i ručnici na koje hotelsko poslovodstvo, zbog učestalih krađa, mora trošiti i nekoliko puta više nego što je u prvu ruku planirano.

Unatoč zavjetu šutnje, hrvatskih hotelijera navodno ni kod nas nije rijetkost da iz soba nestaju tuševi, slavine, zavjese, reprodukcije slika, utičnice pa čak i televizori koje nije tako lako i neprimjetno iznijeti.

Čest predmet krađe su i olovke te blokovi s hotelskim logom koje nepristojni gosti često uzimaju kao uspomenu na mjesto gdje su proveli odmor. No to je jedna od rijetkih nezakonitih radnji koje domaćini od vas i očekuju, posebno ako je na olovci, uz logo, internetska adresa i broj hotelskog telefona.

Situacija, međutim, nije ista s ručnicima iako se i na njima vrlo često nalazi ime i logo hotela. Prema procjenama 's terena', američki lanac Holiday Inn godišnje ostane bez čak 560 tisuća komada ručnika, a tu je još i ogromna brojka popluna, plahti i jastuka.

Vjerovali ili ne, na popisu ukradenih hotelskih stvari često se nalaze i žarulje, bile one štedne ili ne, pa čak i baterije iz daljinskih upravljača.

Čak su i daljinski upravljači česta meta krađe pa sve i ako se njima ne može služiti nigdje drugdje nego u hotelu iz kojega su ukradeni. Situaciji je najbolje doskočio hotel Grand Hayatt u američkom Dallasu koji je za 14 dolara počeo prodavati svoje hotelske upravljače, iako se njima ne može služiti nigdje izvan hotela.

Uz spomenuto predmete, visoko na listi 'hotelskih lopovskih prioriteta' su i sušila za kosu, telefoni, kafe aparati, radio prijemnici, pegle...

S obzirom na to da hrvatski hotelijeri nisu skloni pričati o kleptomanskim navikama svojih gostiju mnogo hotelskih krađa ne bilježi ni policija koja je posljednjih godina uglavnom hvatala kradljivce koji su po hotelskim sobama krali od gostiju.

U Hrvatskoj stoga nema ni zanimljivih presuda gostima kradljivcima, no poučan primjer mediji su zabilježili u Nigeriji gdje je ženi imenom Bilkisu Dowodu sud zaprijetio s tri mjeseca zatvora ne plati li kaznu za ručnike ukradene iz Hiltona u glavnom gradu Abuja.

Kod nas se o takvoj kazni ne bi moglo ni sanjati, a i strani mediji procjenjuju da je jedan od razloga hotelskih krađa to što se takvi zločini rijetko prijavljuju pa samim tim i kažnjavaju.