Prije dva mjeseca na njemačko je tržište stigla superkoka, zvana 'Lohmann Dual' (Dvostruki Lohmann) i u poljoprivrednoj je industriji dočekana s mnogo zanimanja.

Nakon pet godina provedenih u kokošinjcima, križajući različite pasmine, superkoku je uzgojio njemački genetičar Rudolf Preisinger. Preisinger je i direktor Lohmann Tierzuchta, najvećeg uzgajivača nesilica u svijetu sa sjedištem u Cuxhavenu u Donjoj Saskoj te je kokoš nazvana po tom 'inkubatoru za svjetsko tržište' ili 'pilećem carstvu Sjevernog mora', kako opisuju peradarski gigant s nekoliko pogona u svijetu, koji samo u Njemačkoj godišnje proizvede 45 milijuna nesilica.

Superkoka kao odgovor na' masovna ubojstva'

Što je to tako super u superkoki? Ta je pasmina uzgojena za meso, i jaja, a ne samo meso ili samo jaja kao dosadašnji hibridi domaće kokoši (Gallus gallus domesticus). To znači da kokice najnovijeg hibrida godišnje izlegu pristojnih 250 jaja, a pijetlovi nakon 70 dana tova lijepo su popunjeni i spremni za lonac.

To je odgovor Lohmann Tierzuchta na rastuće kritike konvencionalne prakse u modernoj proizvodnji jaja. Tvrtka time želi stati na kraj 'masovnim ubojstvima', kako zaštitnici životinjskih prava nazivaju praksu suvremenih proizvođača, koji ubijaju milijune muških piceka čim se izlegu, jer od njih nemaju dovoljno koristi. Pjetlići ne nose jaja, niti daju dovoljno mesa, jer su zbog svoje pasmine žgoljavi, a puno jedu pa ih proizvođači odmah smaknu kao kolateralne žrtve genetske manipulacije kojom se dobila superplodna nesilica (300 jaja godišnje, 100 više nego koke prije 50 godina) i jalov pijetao.

Zato samo u Njemačkoj 35 do 40 milijuna muških pilića godišnje čeka smaknuće čim ispadnu iz jajeta. Neki ih žive samelju i bacaju u smeće, a neki u plinskoj komori uguše ugljičnim dioksidom i potom lifraju kao hranu u zoološke vrtove i na farme za uzgoj gmazova.

Započeta u azijskoj džungli prije nekih 10.000 godina, epska priča o kokoši tako kulminira u tanjurima diljem svijeta i na masovnim farmama, gdje je toliko tijesno da na nekima od njih perad ne može ni raširiti krila gurajući se među 20.000, 30.000 tisuća njih u zatvorenim prostorima bez prirodnog svjetla. U Hrvatskoj je trenutačno registrirano 55 uzgajivača, u SAD-u – tek usporedbe radi – četvrt milijuna farmera, jer treba uzgojiti devet milijardi ptica koliko ih Amerikanci pojedu godišnje.

Najdemokratskije meso dostupno i siromašnima

Nekada ekskluziva, danas je jeftina hrana, najdemokratskije meso dostupno i siromašnima. Za kilogram piletine izdvojit ćete barem dva puta manje kunića nego za kilogram junetine i deset puta manje nego za kilogram zubaca. Jeftini protein raširio se globusom na kojemu je danas trostruko više pilića nego ljudi. Mi jesmo nemilosrdni mesožderi, ali zbog masovne proizvodnje i genetskog manipuliranja peradi, odavna se postavlja pitanje granica etičnog uzgoja hrane.

Nemilosrdni prema pilićima

Je li superkoka doista pravi odgovor na masakr muških pilića? Čini se da za sada još nije, jer nesilice ipak daju nešto manje jaja, a pijetlovi nešto manje mesa od peradi iz konvencionalnog uzgoja i troše više hrane, što u konačnici znači skuplja jaja i piletinu, čime kupci baš nisu oduševljeni. U Lohmannu stoga najavljuju usavršavanje dok istraživači traže high-tech rješenje na način da se spol pileta odredi još u jajetu, čime bi zadovoljili kritičare neetičnog uzgoja i smanjili troškove leženja pilića. Na Sveučilištu Leipzig istražuju metodu baziranu na hormonskoj analizi oplođenog jajeta, a na belgijskom Sveučilištu Leuven rade na tehnici skeniranja jaja, no tehnike još nisu dostupne i vjerojatno će biti izuzetno skupe. A do tada muški pilići i dalje će završavati na stratištu.

Čovjek ipak nije prema svim životinjama toliko nemilosrdan kao prema plebejskom piceku. Japanci se tako vrlo delikatno odnose prema aristokratskom 'wagyju' (u prijevodu japanska govedina) u uvjetima koji su sušta suprotnost masovnom uzgoju peradi. To najskuplje govedo na svijetu živi u superluksuznim štalama – kravljim hotelima s pet zvjezdica - s mnogo svjetla, čišćim i opremljenijim od nekih stanova, jede svježe sijeno pomiješano pivom, uživa u svakodnevnoj masaži, kozmetičkim tretmanima i glazbi Simona & Garfunkela. Neki japanski uzgajivači poje ih sakeom, kastriranim bikovima puštaju Mozarta, a neki njemački proizvođači s njima razgovaraju barem desetak minuta dnevno. Meso je navodno božanstveno, ali ne zbog slatkih riječi gazde i 'Male noćne muzike', kažu stručnjaci, nego zbog repice, soje, žitarica i krumpira kojima ih časte šest mjeseci prije klanja. I oni kao i pilići na kraju završe u loncu, ali barem žive kraljevski, no zato je i cijena kraljevska – 600 eura za kilogram wagyja, za što možete kupiti 200 kilograma piletine. Naši bi rekli: ni med životinjama ni pravice.