Ako znamo je li osoba najstarija, najmlađa, jedinac ili srednje dijete, možemo pretpostaviti kako će se ponašati, što će misliti ili osjećati. Razumijevanje poretka rođenja može uvelike pomoći i u razumijevanju vlastite osobnosti, tvrdi Linda Blair, autorica knjige 'Birth Order: What Your Position In The Family Really Tells You About Your Character'.

Obično žude za odobravanjem, što ne čudi s obzirom da su prvih nekoliko godina svog života uživali u nepodijeljenoj roditeljskoj ljubavi i pažnji. Zbog gubitka dijela roditeljske pažnje prvorođena djeca počinju tražiti pohvale starijih osoba i onih na položaju. Iz istog razloga puno teže podnose kritike osoba na položaju jer kritiku osjećaju kao odbacivanje koje su već jednom doživjeli.

Ako ste prvo dijete u obitelji, velike su šanse da ste konzervativniji i teže usvajate nove ideje. Prvorođeni često imaju liderske karakteristike, pa ne samo da se dive osobama na vlasti, već se i sami žele domoći moći.

Dobri su učenici, marljivo uče i uglavnom prihvaćaju ono što im profesori govore, vođeni željom da udovolje roditeljima i učiteljima. Još jedan razlog zašto prvorođena djeca bolje prolaze u školi je i taj što puno bolje vladaju jezičnim vještinama, što je rezultat pažnje koju su im roditelji posvećivali prije rođenja braće i sestara. Budući da ste navikli pomagati drugima, uglavnom braći i sestrama, obično ste prvi kad treba priskočiti u pomoć i potegnuti na poslu. Krasi vas vjerojatno i dobra organiziranost.

Vaš duboko usađen strah od odbacivanja znači da se bojite neuspjeha, a budući da puno tražite sami od sebe, teško si opraštate kad ne uspijete ostvariti ono što ste zacrtali. Ta tendencija prema velikoj samokritičnosti obično je izražena ukoliko je mala razlika u godinama između vas i brata ili sestre. Djeca do četvrte-pete godine obično misle da su odgovorna za sve što im se događa u životu. Pa iako su vaša sjećanja na prve godine života jako maglovita i ne sjećate se najbolje trenutka kad ste dobili brata ili sestru, postoji mogućnost da ste zaključili kako roditelji više vole novu bebu nego vas. Mnoga prvorođena djeca u trenucima kad im se dogodi nešto loše zato osjećaju krivnju ili se smatraju odgovornijima nego što bi trebali biti.

Prvorođeni su skloni tome da teško delegiraju poslove, čak i ako su pod stresom i prezaposleni. Radije žele imati kontrolu nad cijelom situacijom, a loša stvar je što češće pate od tjeskoba, posebno od nesigurnosti i ljubomore.

Rođeni u sredini

U obiteljima s troje ili više djece svi rođeni između prvog i zadnjeg djeteta nalaze se u ovoj kategoriji. Ako je razlika između vas i sljedećeg djeteta veća od tri godine, vrlo vjerojatno ćete imati neke značajke koje su tipične i za srednjerođenog i za zadnjerođenog.

Do vremena kad ste stigli na svijet, roditelji su već bili opušteniji i sigurniji u ono što rade, a to znači da ćete se ponašati manje zabrinuto od svog starijeg brata ili sestre.

Vi ste kooperativni i pravi diplomat u obitelji. Uspijevate se dobro slagati s većinom ljudi i lako se uklapate u bilo koju grupu, bilo u razredu bilo u uredu. Povrh svega, vi ste osjetljivi na potrebe i osjećaje ljudi oko sebe. Kad se drugi posvađaju, obično smirujete strasti. Uostalom, tu ste ulogu najčešće imali u djetinjstvu.

Budući da ste odrasli okruženi starijom i mlađom braćom i sestrama, uglavnom gravitirate ljudima svoje dobi. Vrlo ste društveni, no ponekad znate slijepo slijediti druge. Kad ste okruženi ljudima svoje dobi, skloni ste tome da se uspoređujete s njima, pa zato i u odrasloj dobi ostajete realistični kad su u pitanju vlastite sposobnosti i talenti.

Nije jasno zašto, ali djeca rođena u sredini obično napuštaju roditeljsko gnijezdo ranije nego starija ili mlađa braća i sestre. Možda je razlog tome što su vam dojadili kompromisi ili ste jednostavno dovoljno samopouzdani da znate da ćete se snaći ma gdje se nalazili.

Vrlo vjerojatno ste uvijek bili inovativni kad je trebalo privući i zadržati roditeljsku pažnju. Zato se obično djeca rođena u sredini odijevaju upadljivije, imaju čudne frizure, vole se šminkati na neobičan način, pogotovo tijekom tinejdžerskih godina.

Zadnjerođeni

Još i prije nego ste se rodili vaši su roditelji vjerojatno zaključili da ćete biti njihovo zadnje dijete. Čak i u tom slučaju vjerojatno su osjećali nostalgiju i žaljenje zbog te odluke. Stoga je svaki vaš važan korak za njih postajao značajni 'zadnji put'.

Profitirali ste već zbog toga što ste imali više članova obitelji koji su vam bili spremni pomoći, što znači da se vjerojatno nikad niste trebali boriti s nekim problemom tijekom dužeg vremenskog perioda. Osim toga, nikad niste imali problema s mlađim bratim ili sestrom koji bi preuzeli vašu ulogu 'bebe' u obitelji. Zato nikad niste imali pravi razlog da biste odustali od svog djetinjastog ponašanja.

Zadnjerođena djeca su obično jako društvena i uživaju biti u središtu pozornosti, a lako je razumjeti zašto. Vaši stariji braća i sestre pažnju roditelja dobivaju jer su zreliji i jer pokazuju kako uče nove vještine, a vi ste morali pronaći drugi, atraktivniji način na koji ćete zasjati. Tad ste otkrili kako je djetinjasto ponašanje sasvim dovoljno da biste okupirali roditeljsku pozornost. Umjesto da postane zrelo, zandjerođeno dijete vrlo rano će naučiti kako šarmirati druge, a u ekstremnim slučajevima taj se šarm zna pretvoriti u manipulaciju.

Budući da velik dio svoje pažnje usmjeravate na ono što drugi mogu učiniti za vas, manje su šanse da ćete si postaviti neke veće ciljeve. Zapravo, očekujete da to rade drugi, pa zbog toga znate djelovati kaotično. No neorganiziranost ne mora nužno biti loša, pogotovo ako dolazi u kombinaciji s kreativnošću. Zadnjerođeni odrastaju s očekivanjem da će drugi ljudi automatski znati što žele i sve učiniti da im to i ostvare. Zbog toga nerijetko znaju kriviti druge čim se nešto ne odvija onako kako su zamislili.

Zadnjerođeni su često buntovnički raspoloženi, ali i to im se manje uzima za zlo nego njihovoj staroj braći i sestrama. Prirodno je da djeca testiraju granice koje im postavljamo. Roditelji, pak, često znaju pomicati te granice sa svakim novim djetetom, što znači da zadnjerođeno dijete ima najmanje ograničenja i da je spremnije za upuštanje u rizik.

U djetinjstvu, svi u obitelji su bili viši, snažniji, kompetentniji od vas. Imali su malu prednost, pa kad se uspoređujete s braćom i sestrama, nije čudo što se osjećate inferiorno ili manje kompetentno.

Jedinci

Poput prvorođene djece, jedinci su dosta uspješni u školi jer su se navikli družiti s odraslima i jasno se izražavati. Budući da nemaju braće i sestara, ne muči ih osjećaj ljubomore niti pate od tjeskobe. Uživaju u nepodijeljenoj roditeljskoj ljubavi i pažnji i imaju zdravu razinu samopouzdanja. Za razliku od djece s braćom i sestrama, jedinci se sami zabavljaju, i to prilično uspješno.

Budući da su okruženi odraslim ljudima, rano nauče kako potisnuti emocije i ponašati se logično. Kod jedinaca se rano razvijaju vještine za rješavanje problema, dobri su u planiranju, pravljenju listi i organizaciji, zbog čega kasnije u životu dobivaju zahtjevnije poslove.

Iako se roditelji jedinaca iznimno trude omogućiti svom djetetu da se druži s vršnjacima, to se obično događa u kontroliranim uvjetima, unaprijed planiranim, vremenski ograničenim situacijama pod paskom odraslih. Zbog toga jedinci teško uče kako uspostaviti svoj teritorij, diplomatski se zauzeti za sebe i pronaći način za dijeljenje igračaka i prostora.

Kao dijete ste si postavljali standarde u odnosu na odrasle, što znači da ste si sigurno visoko podigli letvicu. U tome nema ničeg lošeg, ali je isto tako jednako važno znati kako i kad se treba opustiti. Inače će jedinac sklon perfekcionizmu vrlo brzo 'izgorjeti'.

U velikim obiteljima uvijek netko nekome poremeti planove, pa braća i sestre jako brzo nauče kako rješavati određene probleme, što kod jedinaca nije slučaj. Kad se suoče s problemom, obično je pored njih odrasla osoba koja će im priskočiti u pomoć. Zbog toga nerijetko odrastaju s malo iskustva koje bi im bilo od pomoći u nepredviđenim situacijama, pa u neplaniranim situacijama znaju djelovati nestrpljivo i zahtjevno.