Po pitanju seksa i seksualne želje u žena još uvijek postoji velik broj mitova. Žene su sklonije monogamiji dok su muškarci spremniji za povremeni seks, osim toga, muškarci su, za razliku od žena, vizualni tipovi, a ženama je za seks nužno potrebna emocionalna veza – istina ili pak obični mitovi?
Kada se radi o ženskoj seksualnoj želji, neminovno još uvijek vlada velik broj mitova i zabluda. Poveden time novinar Daniel Bergner u svojoj knjizi 'What Do Women Want: Adventures in the Science of Female Desire' raskrinkava neke od najvećih mitova iz tog područja.
Mit: Monogamija je lakša za žene nego za muškarce
Evolucijski psiholozi smatraju da su muškarci programirani za širenje potomstva, a žene za traženje partnera koji će im pružiti podršku i zaštitu. Međutim velik broj znanstvenika se ne slaže s time, a nova istraživanja doktorice Meredith Chivers, docentice na Sveučilištu Queens u Kanadi, sugeriraju kako je ženski libido puno složeniji no što se do sada smatralo. Stoga Daniel Bergner u svojoj novoj knjizi 'What Do Women Want: Adventures in the Science of Female Desire' kaže da, kada je riječ o seksu, monogamija može biti jednako problematična za žene kao i za muškarce – možda čak i više, piše womenshealthmag.com
Jedno istraživanje koje Bergner opisuje u svojoj knjizi pokazalo je da u dugogodišnjoj vezi ženska želja opada puno brže od želje muškaraca. No ukoliko su žene 'programirane' za monogamiju, njihova želja trebala bi ostati stabilna ili se čak povećati u dugogodišnjoj vezi, a rezultati istraživanja pokazuju upravo suprotno.
Mit: Kada je riječ o seksu, žene nisu tako snažno vizualni tipovi kao muškarci
Sigurno ste do sada čuli za izjavu 'muškarci su vizualni tipovi'. No nova istraživanja pokazuju da žene, kada je riječ o seksu, mogu biti u jednakoj mjeri vizualni tipovi kao i muškarci. Jedna od studija opisana u Bergnerovoj knjizi otkrila je kako žene zadržavaju pogled na erotskim slikama jednako dugo kao i muškarci. Bergner piše kako eksperimenti pokazuju neposrednu fizičku reakciju na erotske slike, kako kod muškaraca, tako i kod žena.
Mit: Ženama je potrebna emocionalna veza kako bi poželjele seksualni odnos
Prethodne studije ukazivale su na potrebu za ostvarivanjem emocionalne intimnosti prije seksualnog odnosa. U jednoj popularnoj studiji 200 sudionika je upitalo muškarce i žene hoće li izaći s njima na spoj te jesu li im privlačni. Otprilike isti broj muškaraca i žena odgovorio je potvrdno na pitanje o spoju, ali gotovo 75 posto muškaraca dalo je potvrdan odgovor po pitanju seksa, ali niti jedna žena. Prema riječima znanstvenika, u tom istraživanju pokazalo se da žene nisu zainteresirane za usputni seks.
No nedavno istraživanje tu teoriju dovelo je pod upitnik. U novijoj studiji muškarci i žene dobili su hipotetsku situaciju u kojoj ih atraktivna slavna osoba moli da provedu noć zajedno. Ono što su znanstvenici učinili je to da su oduzeli socijalnu stigmu povezanu s usputnim seksom te oduzeli stvarnost fizičke opasnosti. 'I kada se ti elementi izuzmu iz jednadžbe, pokazalo se da žene u jednakoj mjeri kao i muškarci priželjkuju usputni seks.' Kako napominje Bergner, emocionalna intimnost je velik prethodnik seksu, ali ne može se generalizirati i tvrditi da to vrijedi za sve žene.
Mit: Žene znatno rjeđe od muškaraca iniciraju seks
Vladajući stereotip da su muškarci inicijatori seksa nije potpuno točan. Kako Bergner navodi u svojoj knjizi, istraživanja ukazuju na to da stereotip može biti rezultat naše kulture. 'Cijela stvar može imati puno veze s činjenicom da naša kultura puno lakše prihvaća mušku inicijativu', napominje Bergner, dodajući kako je čitav stereotip povezan s društvenim strukturama koje utječu na način na koji doživljavamo želju.
Mit: Hormoni su čisto gorivo libida
Poznato je da hormoni utječu na libido, no postoji znatno više elemenata koji kontroliraju seksualnu želju, a ne samo razine testosterona i estrogena. 'Spojevi u mozgu doista moraju funkcionirati i biti u ravnoteži kako bismo osjećali snažnu želju', kaže Bergner dodajući da je, osim razina dopamina i serotonina (neurotransmitera u mozgu koji su uključeni u sustav nagrađivanja i raspoloženja), tu i norepinefrin, hormon sličan adrenalinu koji je uključen prilikom osjećaja uzbuđenja. 'Znanstvenici znaju da cijela stvar i nije tako jednostavna, no činjenica je da smo skloni jednostavnim objašnjenjima, a upravo to može stvarati problem', ističe Bergner.
