Prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku, prošle godine je broj razvoda porastao za gotovo 20 posto u odnosu na prethodnu 2015. godinu. Od ukupno 20.467 sklopljenih brakova, njih 7.036 završilo je razvodom. Iako je Hrvatska s 34 razvoda na 100 brakova još uvijek ispod europskog prosjeka prema kojem se raspada svaki drugi brak, ti podaci zvuče zabrinjavajuće. Kada čujete da se svaki treći bračni par u Hrvatskoj razvodi, zasigurno vam na pamet odmah padne da bi to mogli biti vaši susjedi, kumovi ili možda baš vi. O tim temama razgovarali smo s Karmen Kmetović Prkačin koja razvode 'ima u malom prstu'.

Statistike pokazuju da svaki treći sklopljeni brak u Hrvatskoj završava razvodom. Zašto s godinama bilježimo porast razvoda? Ima li to veze sa sve većom financijskom neovisnošću žena i odumiranjem tradicionalnih patrijarhalnih vrijednosti u društvu?

Istina je da se sve više ljudi razvodi i da u Hrvatskoj svaki treći brak završava razvodom. Velika većina ljudi vjeruje da su se ljudi prije više poštovali i imali međusobnog razumijevanja, no zapravo razvod tada nije bio najzahvalnija opcija. Žene nisu mogle napustiti zlostavljača jer ih njihova vlastita obitelj zbog osude sredine i srama ne bi primila nazad. Često su financijski ovisile o supružniku, vjera je imala veći utjecaj na bračnu zajednicu nego danas, a sam razvod nosio je preveliku stigmu. Koliko ste samo puta čuli, dok ste bili dijete, da netko nekome ne želi dati razvod i slično. I dan danas postoje parovi u kojima jedan od partnera tvrdi da neće dati razvod drugom partneru, no danas je pravnim mehanizmima sve regulirano i nitko ne može nekoga prisiliti da bude u odnosu koji je narušen.

Knjiga 'Vodič za razvod brakova' pomaže bračnim parovima da prođu kroz bolan proces razvoda. Što savjetujete čitateljima, od kuda početi i o čemu trebaju voditi računa prilikom razvoda?

'Vodič kroz razvod braka' je priručnik koji je usmjeren na one bračne partnere koji imaju maloljetnu djecu. Zapravo je odluka o razvodu najteži dio posla. Odluka se ne donosi preko noći. Naš priručnik pomaže onima koji još uvijek nisu sigurni je li razvod najbolja opcija, da preispitaju sebe i sagledaju je li razvod zaista potreban. Nismo zagovornice razvoda, no sugeriramo da ako već do razvoda braka mora doći, partneri odaberu sporazumni razvod koji je najlakši, najbezbolniji i ostavlja najmanje moguće emotivne posljedice na cijelu obitelj.

Prilikom razvoda partneri trebaju voditi računa o interesu svoje djece. U praksi svjedočim neslaganjima među partnerima oko usklađivanja roditeljskih prava i obveza koje roditeljska skrb podrazumijeva – gdje i s kim će dijete živjeti, kako će se roditelji nastaviti skrbiti o zajedničkoj djeci i slično. U razvod partnera koji imaju maloljetnu djecu uključene su i institucije, poput CZSS-a i suda, a naš 'Vodič... ' detaljno informira čitatelja gdje treba prvo otići, koja sve prava može potraživati te kako se postaviti u pojedinoj situaciji (ako se ne mogu dogovoriti o visini alimentacije, rasporedu viđanja, kako podijeliti imovinu itd).

U svojoj knjizi pomažete čitateljima da odvagnu kako donijeti pravu odluku. Kako znamo da se za brak još uvijek treba boriti, osim ako je u pitanju fizičko i/ili psihičko zlostavljanje, a kada je vrijeme da nastavimo dalje sami?

Trebamo postaviti sebi pitanje zašto želimo ostati u braku. Ako je odgovor da želimo ostati samo zato što imamo djecu, zbog statusa ili nas je strah osude okoline, a partnera jedva da možemo podnijeti, onda to zasigurno nije dobar razlog za ostanak u braku. Brak bi trebao biti odnos u kojem oba partnera prihvaćaju i poštuju jedno drugo. Međusobno se usklađuju, rastu zajedno. U brak trebaju ulagati oba partnera, a ne samo jedan jer ako je ulaganje samo s jedne strane,  dugoročno će taj odnos postati nepodnošljiv. Za brak se treba 'boriti' ako ima imalo ljubavi među partnerima, treba pokušati raditi na odnosu i popraviti ona ponašanja koja su odnos narušila.

Jedan par nakon preljuba došao je na bračno savjetovanje želeći popraviti odnos. Međutim, na pitanje što vole jedno kod drugoga i što ih veseli zajedno raditi, nisu pronašli odgovor. Ostanak u zajednici bio je pakao jer je jedan od partnera, koji je odlučio oprostiti preljub, koristio svaku priliku podbosti partnera i nametnuti mu osjećaj krivnje. Također, jedan drugi bračni par koji je pokrenuo razvod braka, nakon jedne burne svađe u kojoj je partner izbacio drugog iz stana, nakon bračnog savjetovanja odlučio je ostati zajedno jer među njima postoje ljubav i svijest da trebaju poraditi na neučinkovitim ponašanjima kako bi bili sretniji i zadovoljniji.

Smatrate li da parovi danas nedovoljno rade na svom odnosu i braku i da je ljudima lakše odustati i zatražiti razvod, negoli poraditi na bračnim neslaganjima i zacijeliti odnos s partnerom?

Smatram da se parovi danas ne znaju dovoljno dobro usklađivati, prihvatiti, razumjeti drugoga, poštovati i voditi računa o sebi i o partneru. Upravo zbog toga Ivana Mijić Vulinović i ja napisale smo novu knjigu 'Vodič u sretan brak' koja bi trebala ugledati svjetlo dana početkom 2018. godine. Čitateljima dajemo odgovore na mnoga važna pitanja s kojima se susrećemo u svom radu, a koja predstavljaju najveći kamen spoticanja – biti u pravu ili biti u miru, financije u braku, svekrva/punica, preljub, bračni stres, kako u braku imati slobodu… a povrh svega dajemo odgovor na pitanje kako mi vidimo što je brak te kako brak može biti sretan, zadovoljavajući i ispunjavajući odnos.

Koji su najčešći krivi razlozi zbog kojih parovi odlučuju ostati u nesretnom braku, a zašto se, iz vašeg iskustva, parovi najčešće odlučuju za razvod?

Do sada sam imala iskustva da velika većina žena ostaje u nezadovoljavajućem odnosu jer financijski ovise o partneru,  nemaju gdje otići s djetetom, ne žele da im djeca budu stigmatizirana kao djeca razvedenih roditelja te se boje osude okoline: što će im reći roditelji, kolege ili susjedi. Iako to možda nije pravilo, prema mojim iskustvima partneri se najčešće odlučuju za razvod radi treće osobe.

Kao socijalna radnica i psihoterapeutkinja dugi niz godina radite s osobama koje su u procesu razvoda. Što savjetujete osobama koje vam se obrate za pomoć? Kako mogu sačuvati brak ako to oboje žele?

Svaki par s kojim radim u savjetovalištu u Dubrovniku je specifičan. Nisu uvijek neslaganja ista, bilo da se radi o odgoju djece, zajedničkim interesima, samoostvarenju ili nečemu drugom. Međutim, ono što je svima zajedničko je da svaki od partnera ima određena očekivanja od sebe, partnera, bračnog odnosa. Ono što vidi i očekuje jedan partner, ne bude onako kako očekuje drugi partner. Zato nastaju frustracije koje se, umjesto da se rješavaju, gomilaju. Malo pomalo odnos koji je bio temeljen na ljubavi, nježnosti i poštovanju, pretvori se u odnos pun kritiziranja, međusobnog optuživanja i prigovaranja.

Prvo što savjetujem svakome tko želi poboljšati svoj odnos jest rješavanje ubojitih navika svakog odnosa – kritiziranja, optuživanja, uspoređivanja, prigovaranja itd. Partnere poučavam teoriji izbora koja, ako žele, može zaista promijeniti cijeli njihov svijet na bolje. Ako žele sačuvati brak, partnerima savjetujem da uvijek imaju na umu kako je svrha braka/odnosa njihova individualna i zajednička sreća. Brak bi trebao biti nešto što nas ispunjava, oplemenjuje, obogaćuje, a ne nešto što nas iscrpljuje, umara ili frustrira.

Roditelji 'prirodno' stavljaju sreću djeteta ispred sebe. Trebaju li djeca biti prioritet kada se 'važe' odluka o razvodu ili je potrebno misliti na svoju sreću?

Djeca uvijek trebaju biti prioritet i svakako da prije negoli se donese odluka o razvodu, treba dobro razmisliti i vidjeti može li se odnos među partnerima popraviti. Međutim, ako je kod partnera nestalo ljubavi i interesa za poboljšanje, bilo bi sebično ostati u takvom odnosu pod izlikom da je to za dobrobit djeteta. Bilo je slučajeva u kojima su partneri imali svoje odvojene živote, ali su živjeli zajedno dok djeca ne narastu. Djeca uče iz našeg ponašanja što je dobro, a što nije. Vjerujem da velika većina ljudi ne bi htjela svoje dijete naučiti da je brak forma bez ljubavi i radosti i da su roditelji samo cimeri koji plaćaju zajedničku stanarinu.

Što kada se odlučimo da želimo zatražiti razvod od partnera? Koji je pravno-psihološki proces koji nas tada očekuje?

Ako partneri imaju maloljetnu djecu, najbolja opcija od koje se kreće je sporazumni razvod braka. Potrebno je napraviti plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi te otići u CZSS na savjetovanje. Djelatnici CZSS-a dat će vam potvrdu s kojom idete na sud. Ako razvod nije sporazuman, situacija se dodatno komplicira, no o svemu tome možete pročitati u našem 'Vodiču kroz razvod braka'.

Što savjetujete čitateljima, kako da porade na svom odnosu kako bi imali skladan i sretan brak? Što je važno za bračnu sreću?

Sretan i zadovoljavajući brak je onaj koji je stvoren i održava se na temeljima ljubavi, tolerancije, razumijevanja, prihvaćanja. To je ona vrsta odnosa u kojem oba partnera znaju koliko je važno u njega ulagati da bi bili sretni i zadovoljni. To je onaj odnos u kojem partneri ne teže biti u pravu. Oni žele biti u miru. Odnos smo zapravo mi sami, no ako želimo biti sretni i zadovoljni, trebamo partnera. Važno je voditi računa o tome približava li nas ili udaljuje od partnera to što činimo za naš odnos. U odnosu trebamo koristiti ponašanja za koja smatramo da bi mogla usrećiti našeg partnera, ali ne da bismo manipulirali njime ili da bi nam on to isto vratio, nego da mi zadovoljimo vlastitu potrebu za ljubavlju i pripadanjem.

Jedna meni draga teorija o kraljici i prasici kaže da bi se svaka žena trebala prema svom muškarcu ponašati kao prema kralju i obrnuto, tj. svaki bi se muškarac trebao prema svojoj ženi ponašati kao prema kraljici. Pitate se zašto? Upravo zato što kada se prema svom muškarcu ponašate kao prema kralju, vi ste tada kraljice, a ako se prema njemu ponašate kao prema prascu, tada ste prasice!

Time točno mislim na sljedeće – kada ste usmjereni na to da svog partnera gledate s ljubavlju, poštovanjem i divljenjem, tada iz vas proizlaze pozitivne i lijepe emocije. Vi se radujete, sretni ste i lijepo se osjećate. Sebi priznajete da ste napravili dobar izbor jer pored sebe imate kralja/kraljicu. Isto tako, kada se odlučite ponašati prema svom partneru kao prema prascu, fokusirajući se na one stvari koje kod njega ne valjaju, koje vam smetaju, koje biste mijenjali, u sebi proizvodite negativne emocije zbog kojih se osjećate jadno i nesretno.

Sve dolazi iz nas, iznutra. Ništa nije izvan nas. Kada osvijestimo da sve činimo za vlastiti smisao, tada možemo slobodno živjeti načinom na koji želimo, a i dalje se dobro slagati s ljudima do kojih nam je stalo.