Česta putovanja po svijetu, poslovni angažmani i nemirni duh koji vječno luta mogu otuđiti čovjeka da se odjednom izdvoji iz stada i postane vuk samotnjak. Tako otprilike izgleda moj život posljednjih nekoliko godina pa sam od grupnog lidera postala solo lutalica.

Kada sam s četrnaest godina došla u Zagreb u kojem doslovno nisam znala ući u tramvaj, osjećala sam se kao da sam 'bačena' u ralje zvane 'snalazi se kako znaš'. Iako je to bio najbolji potez mojih roditelja, vrlo rano sam se naučila funkcionirati sama.

Takav avanturistički život je izgleda stvorio dodatnu ovisnost u meni pa sam i za svoju profesiju odabrala posao lutalice po svijetu. Iako imam najbolje prijatelje na svijetu koje ne bih mijenjala ni za što, kako sam u zadnjih par godina zbog posla gotovo više boravila vani nego u domovini, naučila sam se da su nekada zvuk vjetra ili mirnoća tišine moji najvjerniji suputnici.

Puno puta mi se dogodilo da sam, boraveći u inozemstvu, večeri znala provesti buljeći kroz prozor hotelske sobe ili praznog stana jer sam davno naučila da je jedino gore od toga da budeš sam kada si sam u dvoje. Isto tako, kroz godine sam naučila da je bolje uživati u mirnoći svog duha nego prisiljavati sebe na razna 'isforsirana' druženja nakon kojih obično dođem doma toliko iscijeđena da mi treba odmor od dva dana.

Posao i razna snimanja uistinu su me odveli u svaki kutak ovoga svijeta i među razne ljude za koje me uvijek ljudi s divljenjem ispituju kakvi su, ne razumjevši da onog momenta kada se kreneš diviti tom svijetu i u glavi percipirati poznate kao da si njihov obožavatelj, možeš zaboraviti dobru novinarsku karijeru.

Za mene su svi ljudi na ovome svijetu jednaki i dijelim ih isključivo na dobre i loše, prema kriteriju njihovih unutarnjih kvaliteta.

Iako sam se trudila ne vezati prebrzo niti previše za nikoga koga upoznam u 'bijelom svijetu', moram priznati da sam upoznala toliko divnih ljudi da je nakon nekog vremena ta samoća dobila jednu divnu melodiju koja ju je pokrenula.

Brojni modni dizajneri, na izgled 'nedodirljive' zvijezde ili ljudi koji rade oko njih u više su mi slučajeva otvorili nego zatvorili vrata i znala sam se zapitati kako to da mi je nekada toliko lakše raditi i funkcionirati u 'krvavom' svijetu vani nego što mi zna biti tu.

Iako te prijateljstva kroz posao ne dirnu toliko u dušu kao neka intimna prijateljstva, upoznala sam, naravno, i ljude koji su mi dotakli srce.

Jedna od takvih je moja divna prijateljica Hofit Golan koja će me uskoro prvi put posjetiti u Hrvatskoj što me dodatno podsjetilo na neke divne uspomene koje dijelimo. Hofit sam upoznala prije pet godina u Londonu na godišnjim nagradama Cosmopolitan i 'kliknule' smo na prvu.

Iako već godinama radi kao voditeljica i novinarka na Fashion TV-u, njezin 'njuh' i 'sluh' za posao čine je jednom od najsposobnijih ljudi koje sam upoznala. Ne znam kada sam zadnji put upoznala nekog tko je toliko probitačan, snalažljiv i vješt u svom poslu. Naša ljetovanja u St. Tropezu, Turskoj, Grčkoj ili druženja u Londonu samo su dio naših zajedničkih uspomena od kojih Hofit, naravno, uvijek napravi zabavne reportaže, a posebno iščekujem što će mi spremiti nakon druženja kod nas.

I iako me mnogi pitaju, 'kako nisi usamljena tako sama po svijetu', zaključujem da su mi nekada upravo najbolji, slučajni savjeti došli od poznanika ili kolega čija je početna minimalna minutaža s vremenom postala konstanta u mojem životu i zapravo kada slušam često kako se ljudi razočaraju jedni u druge, uvijek kažem kako uistinu kada zatvoriš jedna vrata, Bog ti otvori prozor poslavši u život nekog drugog, jer se na ovome svijetu krije jako puno divnih duša. I veselim se što je jedna takva i moja Hofit Golan.