Usred priprema za veliki koncert kojim će 23. rujna u Lisinskom obilježiti 50. godišnjicu karijere, sudbina je Terezi Kesoviji (71), primadoni hrvatske estrade, zadala još jedan udarac, piše magazin Gloria. Umro je njezin dragi prijatelj, dubrovački trubadur Marko Brešković, a legendarnu je pjevačicu njegova smrt toliko pogodila da nekoliko dana nije izlazila iz kuće.

'Noću ne mogu spavati, Markov lik me prati, stalno zbog njega plačem, a moja kujica Kike mi liže suze s obraza', kaže pjevačica.

Iako je pritišće rok za objavu, bila je toliko potresena da je nakratko prestala s pisanjem autobiografije, u kojoj njezini bivši muževi - Miro Ungar, s kojim je bila u braku 11 godina i ima sina Alana te Ronald Lopatny, s kojim je provela 16 godina - zaslužuju posebna poglavlja.

Pjevačica se prisjećajući se svojih brakova osvrnula i na glasine kako ju je Ronald Lopatny fizički zlostavljao.

'Po glasinama se podrazumijeva da me kontinuirano tukao, u nekoliko navrata, a to je takva gnusna laž, strašna neistina, zbog koje bih voljela da gore u paklu oni koji su to rekli, jer to nije istina. Dogodilo se jednom, je, ali, moram priznati, razlog je djelomice bila i moja provokacija', objašnjava Tereza te opisuje što se uistinu dogodilo.

'Bila je spomenuta moja majka, koja je umrla kad mi je bilo samo mjesec dana. Ja sam u tom trenutku bila jako pogođena, nije mi smio opsovati moju majku. Pojurila sam prema njemu s jednim dosta teškim predmetom u ruci, ali je on, vaterpolist, imao dobre reflekse, pa se izmaknuo i onda me udario po uhu tako da mi je puknuo bubnjić, strašno me zaboljelo. Njemu je istog časa bilo silno žao, molio me za oprost, ali mu nisam htjela oprostiti. Znala sam da bi to vječno stajalo između nas. I tu je naš brak pukao, rekla sam mu da ode.' Međutim, Tereza tvrdi da Lopatny nije bio jedini muškarac koji ju je ošamario.

'Jednom davno ošamario me i Josip Radeljak, kojeg znam jako dugo, još dok je bio muzičar. Hvala mu lijepa, jer stvarno mi je pomogao tim šamarom. Vraćali smo se, naime, Ungar i ja s nekog koncerta u Biogradu, vozila sam prekrasan Mercedes 250 SE i u jednom trenutku izgubila kontrolu nad volanom, udarila u stijenu, a auto se prevrnuo na bok i otklizao na drugu stranu kolnika. A iza nas je vozio Dikan, valjda je i on negdje svirao. I dok je Ungar gledao jesam li živa i koliko mu je oštećen auto, eto ti Dikana. Ja sam s velikom kvrgom na čelu histerično vikala da mi nije ništa, a on me ošamario da se smirim i odvezao me u bonicu. Poslije mi se ispričavao zbog tog šamara, ali drugačije mi nije mogao pomoći, jer stvarno sam bila histerična, a da toga nisam bila ni svjesna. U bolnici su utvrdili da sam doživjela jak potres mozga.'