Dosta ljudi misli da je krumpir sličan kruhu, no istina je sasvim drukčija: 100 grama krumpira sadrži 86 kcal, a 100 grama kruha 220-250 kcal, ovisno o vrsti kruha. Također, krumpir sadrži oko 2,5 puta manje škroba nego kruh pa je odličan za prehranu dijabetičara. Krumpir je i dosta zasitan, pa ga je, suprotno mnogim vjerovanjima, dobro jesti i kad ste na redukcijskoj dijeti, jer nakon malog obroka s krumpirom nećete brzo ogladnjeti.

Ako računamo da prosječnoj odrasloj osobi, ovisno o vrsti tjelesne aktivnosti i tjelesnoj građi, dnevno treba od 1.800 do 2.300 kcal, kad bismo jeli samo krumpir, ispada da bismo smjeli pojesti od 2,1 do 2,7 kg krumpira dnevno a da se ne udebljamo.

Primjer Iraca pokazuje da se na krumpiru, u slučaju nužde, može preživjeti: u prošlosti su se siromašni Irci hranili uglavnom njime, a ostale namirnice su jeli rijetko i u malim količinama. Kad je polovicom 19. stoljeća krumpir postao nejestiv zbog zarazne bolesti, procjenjuje se da se skoro dva milijuna ljudi iselilo iz Irske, a procjene broja mrtvih variraju od 750.000 do dva milijuna.

Danas znanost zna zašto su Irci uspijevali preživjeti, pa i ostati zdravi unatoč tako jednoličnoj prehrani: krumpir sadrži puno vitamina C, vitamina B12, kalija, niacina, folata, pantotenske kiseline, tiamina, magnezija, fosfora, mangana i kalcija – jedan obrok čini od 10 do 25 posto dnevnih potreba za tim tvarima, pa je sasvim jasno da bismo zadovoljili dnevne potrebe za ovim tvarima kad bismo se samo hranili krumpirom odnosno kad bismo ga zaista dnevno pojeli više od dva kilograma.

Nedostatak krumpira je to što je siromašan bjelančevinama (sadrži ih skoro 15 puta manje nego soja). No ako ćemo cjepidlačiti, čak i to bismo mogli riješiti jedući krumpir: dnevne potrebe za bjelančevinama možemo zadovoljiti, primjerice, sa 173 grama soje odnosno s čak 2,5 kg krumpira. Naravno, nikome ne pada na pamet savjetovati jednoličnu prehranu jer i krumpiru, kao i svakoj drugoj pojedinačnoj namirnici, nedostaju brojni važni nutrijenti čiji dugoročni nedostatak može izazvati brojne poremećaje i bolesti.

Ako je sve ovo točno, vjerojatno se pitate zašto onda toliki povici na krumpir i zašto se ljudi koji jedu puno krumpira lako udebljaju. Odgovor je vrlo jednostavan – problem nije u samom krumpiru nego u načinu njegove pripreme.

Krumpir kuhan u ljusci, u vodi s malo soli i bez drugih dodataka, zadržava veliki broj vrijednih tvari. Kako se najveći dio tih tvari nalazi uz samu koru, kad se krumpir oguli pa skuha, već je izgubio puno visokovrijednih sastojaka. Dobro je i ispeći krumpir u kori, no sve se mijenja dodavanjem masnoća. Kad se peče u pećnici u namašćenoj posudi, a posebno kad se prži u dubokoj masnoći (pommes frittes), krumpir postaje hrana koju treba izbjegavati jer tako pripremljen sadrži jako puno kalorija i štetnih transmasnih kiselina (samo jedna velika porcija prženih krumpirića kakva se uobičajeno nudi u restoranima brze hrane sadrži skoro 600 kcal, što je skoro trećina energetskih potreba prosječne žene).

Još je jedna zabluda o krumpiru prilično raširena – smatra se da se krumpir ne smije jesti drugi dan. Međutim, krumpir kuhan u ljusci možete preko noći ostaviti u hladnjaku i sutra ponijeti na posao kao zdravu užinu (pripremljen, primjerice, na salatu), ali važno je da ga ponovo ne zagrijavate.

Krumpir je i ljekovit pa se u narodnoj medicini koristi za liječenje gihta, reume, upale zglobova, artritisa, povišene temperature, opekotina, ozeblina, upale sluznice želuca, visokog krvnog tlaka… No u ljekovite svrhe u narodnoj medicini se koriste uglavnom oblozi, pripravci od kore i sok krumpira. Nama 'običnim smrtnicima' su, nadamo se, sva ova saznanja dovoljna da krumpir stavimo na zasluženo mjesto u svakodnevnoj prehrani. Dakle, ne bojte se krumpira, dapače, slobodno ga jedite svakodnevno ako želite, i to kao samostalni prilog, u kombinaciji s drugim povrćem, u varivima, juhama, salatama, njokima, kao pire (umjesto maslaca bolje je dodati mlijeko ili jogurt)…