Zoran Mišić, finalist talent showa 'Hrvatska traži zvijezdu' 2009. godine, ovoga mjeseca objavljuje prvi album 'Strah od nepoznatog', pa nam je to bila prigoda da popričamo sa susretljivim Valpovčaninom o njegovim planovima, očekivanjima i glazbi općenito
Predstavi nam svoj prvi album! Koliko dugo je nastajao, s kim si ga radio… Što on donosi u glazbenom smislu? Je li Zoki Mišić postao soft ili je još uvijek žestoki roker? Koje su ti pjesme s tog albuma najdraže?
Moj prvi album se zove 'Strah od nepoznatog' i odmah u startu želim reći da sam stvarno ponosan na njega. Nastajao je dosta dugo, skoro dvije godine, ali ozbiljno smo se uhvatili rada negdje u devetom mjesecu prošle godine. 'Strah' u glazbenom smislu donosi jednu eksplozivnu hard rock energiju koja povremeno u nekim pjesmama koketira s metalom. Iako je ovo moj solo album, donosi jednu bendovsku svirku i atmosferu, što mislim da je jako pozitivno, pogotovo za stil glazbe koji sviramo. Da ne bude nešto krivo shvaćeno, na albumu ima i nekoliko laganica, uključujući 'Gdje si sad' i pjesmu 'Park', koja je nedavno izašla kao najavni singl, ali sa sigurnošću mogu reći da Zoran Mišić definitivno nije postao soft, a mislim da će i moj album to opravdati! Najdraže pjesme s albuma su mi 'Moja generacija', 'Dolina suza', 'Ovo je tvoj dan' i 'Svoj', iako ni 'Vodi me' ne zaostaje za njima, kao ni poboljšani, izmijenjeni 'Izgubljeni raj'... Ma, sve su mi drage na neki svoj način!
Što se promijenilo u tvom životu od vremena kad si bio natjecatelj u 'HTZ-u' pa do danas?
Moj život je ostao više-manje isti. Družim se s istim ljudima kao i prije, idem na ista mjesta, radim iste stvari itd. (nisam baš tip osobe koji ide na događanja gdje će biti svi celebrityji i tako to..).. Ali ono što se stvarno promijenilo je to što je sad moj rad puno cjenjeniji od strane drugih ljudi, koncerti su znatno posjećeniji i brojniji, sve bolja i bolja ekipa dolazi na koncerte. Nakon 'HTZ-a', koji je bio odlična odskočna daska, ljudi su zbilja prihvatili to što radim kao nešto dobro i pružili mi punu podršku u svemu, a ja im se pokušavam odužiti tako što na svakom koncertu dam 120 posto sebe, naravno, zbog same ljubavi prema tome što radim, ali jednim velikim dijelom i zbog njih!
Je li te slava promijenila? Kako se nosiš s tom popularnosti? Jesi li na račun toga zaradio dodatne bodove kod cura?
To je dobro pitanje za ljude koji su me poznavali prije i poslije showa. Uopće se ne smatram slavnom osobom niti smatram da je sve što sam postigao dosad i sve ono što je tek ispred mene nešto zbog čega bih se ja trebao promijeniti kao osoba. Ja sam isti onaj čovjek koji sam i bio prije svih tih događanja na TV-u, a na sve to što se dogodilo, volim gledati kao na svoj uspjeh u karijeri. Mislim da se nisam promijenio. Mislim da se ljudi mijenjaju tek kada im se pomiješaju osobnost i karijera, a ja još uvijek uspješno balansiram. Što se tiče cura, puno ih više prilazi, žele se fotografirati ili žele moj potpis. Pokušavam maksimalno izaći u susret bilo kome tko to traži od mene jer smatram da je to najmanje što mogu učiniti za njih, iako ponekad ljudi znaju biti jako zahtjevni.
Što očekuješ od albuma? Misliš li da možeš vani nešto napraviti? Je li u planu turneja?
Iskreno, od albuma očekujem sve i ništa. Album je drugačiji, puno zešći i iskreniji od svega što se trenutno vrti na našoj ljigavoj estradi i zato vjerujem da neće baš ostvariti neki gigantski uspjeh, a opet, s druge strane, nadam se da će baš zato što je drugačiji biti svojevrsno osvježenje i da će zaintrigirati ljude da ga poslušaju. U ovom trenutku, stvarno ne mogu procijeniti što i kako će se stvari odvijati, najbolje je pričekati još malo i pustiti vrijeme da napravi svoje! U planu je promotivna turneja negdje na jesen, a što se tiče nekog rada vani, zasad to stavljam u drugi plan.
Je li se što promijenilo kod nas kad su u pitanju mladi rock glazbenici koji traže svoje mjesto na sceni? Postoji li zanimanje publike?
Zanimanje postoji, publike ima puno, no problem je u tome što mladi bendovi ne dobivaju medijski prostor. Nema niti jednog časopisa gdje se mogu pročitati članci i recenzije o mladim hrvatskim bendovima. Nema niti jedne televizijske emisije u nekom normalnom terminu i na nekoj malo bolje gledanoj TV postaji koja se bavi tom tematikom. Sve se svodi na internet i neke blogove, portale i forume za koje nitko ne zna osim 10-15 ljudi koji održavaju te stranice i njihove najbolje frendove koji to čitaju, eventualno na radiju, i to najčešće na nekim lokalnim radiopostajama i u nekom terminu kad nitko normalan nije budan. Postoji hrpa talentiranih glazbenika i bendova koji pokušavaju nešto izvan granica naše države baš zato što im ovdje svi lupaju vratima pred nosom. Još jedan razlog je uporno negiranje engleskog jezika i to od strane ljudi odnosno publike. Puno bendova radi na engleskom jeziku i baš zbog toga nailaze na ignoriranje jer, sve tuđe je bolje od našeg, a to je daleko od istine. Na svakom koncertu se zahvalim ljudima koji podržavaju mene i sve ostale mlade bendove koji slijede svoj san i pokušavaju nešto napraviti, jer bez njihovog feedbacka nema ni nas.
Kako ćeš provesti ovo ljeto? U kojoj je fazi tvoje fakultetsko školovanje?
Ljeto ću provesti, nadam se radno! Očekujem dosta koncerata po cijeloj Hrvatskoj, Bosni i Sloveniji i nadam se dobroj zabavi i dobrom odazivu! Hehehe, moje školovanje... Moje školovanje je završilo. 'Diplomirao' sam nakon prvog ispita. Jednostavno nisam sve mogao stić i nečeg sam se morao odreći. Bilo je ili faks ili glazba. Odabrao sam glazbu!
Što trenutačno slušaš? Planiraš li uskoro na neki veći festival ili koncert?
Osim Pantere i Alice in Chains koji su dio svake moje playliste, trenutačno sam u nekoj nostalgičnoj fazi Limp Bizkita, a osim tog tu su i bendovi Drowning Pool, Dropbox i Another Animal. Već polako pripremam neki materijal za idući album i ovi bendovi uvelike utječu na to. Planiram posjetiti festival UFO u Osijeku, a posebno se veselim koncertu mladog metal benda iz Našica koji se zoveForbidden Lifeform i koncertu crossover benda Joke iz Francuske s kojima sam se upoznao i svirao još prije par godina kao član Wasted Generationa. U svakom slučaju, veselim se ponovnom susretu s njima!
Imaš li neki zanimljiv hobi? Kako se opuštaš?
Vozikam se na motoru, igram se sa psom Arthasom, igram World of Warcraft, spavam i sprdam se s frendovima!
Koliko imaš tetovaža?
Zasad četiri, s tim da jedna pokriva cijelu nadlakticu na lijevoj ruci i još tri manje, ali na jesen/zimu su u planu još barem dvije-tri nove! Tetovaže su totalna zaraza! Jednom kreneš i više ne možeš stati, a ja, kako sam krenuo, za 20 godina ću cijeli biti išaran! Ali ja to volim gledati s pozitivne strane! Bar djeci neću morati kupovati slikovnice! Imat će mene! (smijeh)
S kim si u kontaktu od natjecatelja 'HTZ-a'?
Ne baš s puno njih. Uglavnom ih sve imam na Facebooku, ali se rijetko kada čujemo. Svatko od nas ima svoj život, svoje obaveze i probleme s kojima se nosi i jednostavno se ne stignemo čuti. Ali, kad god se sretnemo negdje na gažama ili ovako, nema loše krvi, čak štoviše! Atmosfera je kao da smo jučer ušli u HTZ kuću i odmah prevrnemo sve teme i napričamo se za godinu dana!
Što sad, s vremenskim odmakom, misliš o tom showu? Jesi li pratio kasnije sezone 'HTZ-a'? Možeš li nekog posebno izdvojiti?
Drugu sezonu sam pratio aktivno, a treću nažalost ne baš tako aktivno zbog osobnih obaveza, ali mislim da su obje sezone iznjedrile nekoliko vrhunskih pjevača pred kojima je uspješna karijera, a tu na prvo mjesto stavljam Kim Verson i Vilibalda Kovača, koji su, iako poprilično mladi, spremni za veliki stage!
Jesi li zaljubljen? Naše čitateljice sigurno zanima kakve te cure privlače? Moraju li i one biti rokerice?
Zaljubljen sam i već skoro godinu i pol imam curu koja me voli i upotpunjuje i s kojom sam stvarno iskreno sretan!