AUTORICE TEEN PSIHE: Čekaj malo, što to znači strašno strogi i ne smiješ izlaziti van? Drže te zaključanu u podrumu, na kruhu i vodi i ne smiješ ići u školu?? Kad kažeš svi idu, nama tu jedino škola pada na pamet (ajde, i WC). Što se pak tiče 'izlazaka van' (kao da se može izlaziti unutra), znamo i mnoge 14-godišnjakinje koje još ne izlaze (a sigurno znaš i ti, a i tvoji roditelji znaju da znaš pa se zato dodatno razljute kad im pokušavaš prodati da svi idu; svi onda valjda i nose štikle i svi se šminkaju.) Što se nas tiče, štikle i šminka 14-godišnjakinji stoje k'o piletu sise: ne znamo je l' više smiješno ili je više tužno vidjeti tako mladu curu da tetura na štiklama, oči k'o u pande, a maskenbal prošao! Jesi čula za onu što je pala pa završila na šivanju glave? (Dobro, možda je usput bila i pripita; nadamo se da se sutra nećeš žaliti kako ti roditelji brane alkohol. A svi piju.) Eto, pomogle smo ti. Sad sigurno uočavaš koliko si sretna što ti neka od nas nije mama.
Zaključak: imaj malo strpljenja - i sa štiklama i sa šminkanjem i s roditeljima. (I izbaci iz upotrebe fraze svi idu, svi mogu i sl. Roditelji podivljaju kad to čuju. I nemoj tražiti sve odjednom: i da ideš van, i da se našminkaš i da se natakariš na štikle; to sve jedva prolazi i sa 16. I, da, nije loše nešto ponuditi zauzvrat: oprat ćeš prozore, naučiti nešto za pet... Sama smisli što bi moglo proći.

316701,316521,316509,316419PITANJE: Ne znam kako da počnem jer će vam se na prvi pogled to činiti da to i nije neki problem. Ja sam pankerica i imam svoj stil koji mojim školskim kolegama jako smeta! Nazivaju me pogrdnim imenima i stalno me vrijeđaju. Rugaju mi se i izmišljaju tračeve o meni koje onda šire po školi. Prednjače dvije učenice koje misle da su vođe u razredu. Ne znam zašto im toliko smetam. Što sam im napravila? Ja te cure ignoriram, ali one ne prestaju. Zbog svega toga, sve se više osjećam frustrirano. Padam sve više u depru. Kako da se postavim?

AUTORICE TEEN PSIHE: Već si se skroz dobro postavila: i dalje ih ignoriraj! Pazi, kad nekoga počnemo ignorirati, on to u početku uopće ne skuži: misli da ga nisi čula ili vidjela, pa malo pojača maltretiranje. I onda se ti iznerviraš i time ga nahraniš. Hoće još. Dakle, ponavljamo: i dalje ih ignoriraj (i drži se svoga stila - sve dok se tebi sviđa taj stil).

PITANJE: Imam 15, visoka sam 161 cm i imam 57 kila! Budući da većinu vremena provodim pred TV-om ili kompjutorom, kile se samo 'lijepe', što me čini jako nesretnom. Molim vas, pomozite! U školi me svi zezaju i teško mi je zbog toga. Željela bih smršavjeti i znam da je za to najbolji sport. Koji da odaberem? HELP!

AUTORICE TEEN PSIHE: Prije svega, mi stvarno ne znamo koliko bi smjela ili trebala imati kila trenutno 15-godišnja cura koja je trenutno visoka 161 cm. Valjda ima koliko treba imati. Ono što sasvim sigurno znamo jest to da se sve to stalno mijenja – bavila se ti sportom ili ne. Puno je naših školskih kolega sa 15 bilo bucmasto, a već koju godinu poslije – kost i koža. Sport, vježbanje općenito, pomaže da se učvrste mišići (premda su 15-godišnji mišići još skroz dobro učvršćeni); ali s mršavljenjem, čini se, baš nema puno veze. Eto, kitovi i nilski konji non-stop plivaju i non stop su debeli! No plivanje ili neki drugi sport mogu ti pomoći (osim dodatnog učvršćivanja mišića i boljeg zdravlja!) da upoznaš drugu ekipu, ljude koji ne zezaju druge zbog njihovog izgleda. A prvo što nam je objema palo na pamet nakon što smo pročitale tvoj 'heeelp' jest glumica Gabourey Sidibe koju su neki zlobnici vrijeđali zbog (debelog) izgleda tijekom dodjele Zlatnih globusa. Rekla je: 'Plakala sam zbog toga prošlu noć dok sam u svom privatnom avionu išla na svoj posao iz snova.' Ma, sjajno! Pa nek' si misle! Dakle, vidi u čemu možeš biti dobra, posveti se tome i ne slušaj komentare sa strane. Uvijek će biti onih kojima se neće svidjeti tvoja visina, težina, nos, frizura, noge ili cipele. Nećeš valjda trošiti vrijeme i energiju na to kako se svima svidjeti! Em je nemoguće, em nećeš imati vremena pripremati se za posao iz snova (avion čak i nije nužan).

'Teen psiha' (Profil, 2013), interaktivni priručnik za rješavanje i razmišljanje, sastoji se od upitnika koji tinejdžerima pomažu da bolje upoznaju sebe te neposrednih i prisnih smjernica koje ih upućuju na to da se jače oslone na vlastite snage i lakše riješe probleme s kojima se svakodnevno susreću, kao što su - kako odgojiti roditelje ili što s nastavnicima. Pregledan i komunikativan, dizajniran poput đačke svaštare s grafičkim elementima koji zorno prate sadržaj, priručnik za odrastanje pruža tinejdžerima oslonac za snalaženje u društvu, a može poslužiti i kao povod za razgovor s vršnjacima ili odraslima.