Mnoge su studije pokazale kako samopouzdane osobe bolje prolaze u životu jer riskiraju i ne boje se neuspjeha.

Katty Kay i Claire Shipman 2014. objavile su knjigu 'Kodeks samopouzdanja: Znanost i umjetnost samopouzdanja - što bi žene trebale znati', a koja je izazvala ogromno zanimanje među roditeljima ženske djece te je vrlo brzo postala bestseler.

Autorice, inače majke djevojčica, pozabavile su se problematikom samopouzdanja jer su istražile tržište i zaključile kako postoji puno knjiga o ovoj temi za roditelje, ali ne toliko onih koje se bave samopouzdanjem djevojčica, a sve to se dobro uklopilo u globalnu kampanju s ciljem osnaživanja žena.

Claire Shipman, koja je u 90-ima radila kao izvjestiteljica iz Bijele kuće i međunarodna dopisnica, kaže da je nju i Kay inspirirala ranija studija.

Istraživanje je pokazalo da u dobi između osam i 14 godina samopouzdanje djevojčica opada za 30 posto. U studiji je sudjelovalo oko 1400 djece od osam do 18 godina te njihovi roditelji i staratelji. Utvrdilo se i da su tri od četiri tinejdžerice zabrinute zbog neuspjeha. 'Iznenadile smo se time koliko brzo se događa taj pad samopouzdanja', rekla je Shipman, pogotovo zato što do osme godine života nema razlike u razinama samopouzdanosti među spolovima.

Evo nekoliko savjeta za roditelje kako bi potaknuli samopouzdanje svojih djevojčica:

1. Ohrabrite vašu kćer da preuzme rizike i izađe izvan svoje sigurne zone

Jedna od najvažnijih stvari koju možemo učiniti kao roditelji kćeri, rekla je Shipman, ta je da im pomognemo da postanu hrabrije i spremne riskirati. Shipman i Kay uvjerene su kako će svojom knjigom pomoći promijeniti mišljenje da ne treba riskirati kako bi se postigao uspjeh. Roditelji mogu razgovarati sa svojom kćeri o tome kako da pristupaju riziku. 'Rizici mogu biti zastrašujući. Stoga ohrabrite svoju kćer i kažite joj: 'Da, normalno je da se bojiš. To je zastrašujuće, ali reci si -'bojim se, ali to ću ipak napraviti'', objašnjava.

2. Sudjelujte skupa u izradi popisa 'riskantnih' ciljeva

To što je vaša kći prošla određene riskantne situacije može joj samo koristiti u budućnosti kao podsjetnik za što je sve sposobna. Isto vrijedi za neuspjehe: isticanje neuspjeha i načina na koji su ih riješile može biti nevjerojatno jaka motivacija. Također, neka vaša kći ima popis fraza koje joj mogu pomoći kad se nađe u pomalo zastrašujućoj situaciji. Može reći - 'ranije sam već napravila nešto slično i mogu to opet učiniti, shvatila sam sve - znam što treba', ističe Shipman.

3. Podsjetite je na mogućnost druge šanse u slučaju neuspjeha

Naše kćeri moraju znati da će se neuspjeh nesumnjivo dogoditi i da to nije nešto što mogu izbjeći. Ali svjesnost kako se s tim možemo uspješno nositi može im samo pomoći. Potaknite svoju kćer da čini sve kako bi se opustila, bilo da je to čitanje, gledanje omiljenih serija, slušanje glazbe ili druženje s prijateljima ili kućnim ljubimcem. To će joj odvratiti pažnju od onoga što se dogodilo i pomoći joj da prestane razmišljati o tome iznova i iznova. Još jedan način nošenja s neuspjehom je da se iz druge perspektive promatra situacija koja se dogodila. Omogućuje to promatranje događanja s drugog aspekta, poput 'pa da, takve stvari se događaju, a zatim sve sagledamo iz drugog kuta i razgovaramo o tome'. Itekako je bitno zadržavanje smisla za humor, što nije nimalo lako kad se vaša kći nađe u situaciji koju smatra najvećim neuspjehom svog života. Zvuči banalno, ali možda i može pomoći: upozorite je kako nažalost uvijek može biti i mnogo, mnogo gore.

4. Uloga roditeljskih uzora

Jedan od iznenađujućih rezultata iz ankete koju su provele Shipman i Kay to je kako na kraju ipak očevi bolje prepoznaju nedostatak samopouzdanja kod svojih kćerki. Istraživanja su pokazala da očevi imaju oko 26 posto veću vjerojatnost da će točno procijeniti samopouzdanje djeteta nego majke.

Pa kako je to moguće? Ne bi li majke trebali biti intuitivniji roditelji? No kako je Shipman istraživala, otkrila je da majke možda ne prepoznaju odmah takve obrasce ponašanja kod svojih kćeri jer ih ne smatraju neobičnima.

'Čak i ako instinktivno znamo da nešto nije u redu, ne čini nam se to neobično jer smo to vjerojatno i same iskusile. Možda to i dalje radimo, a mislim da bi očevi koji imaju kćeri vjerojatno odmah pomislili: 'Što se događa s mojom 9-godišnjakinjom? Zašto sada odjednom misli da to ne može napraviti, što joj je?'', objašnjava autorica. Bitno je da kćeri vide i svoje roditelje, posebno majke, kako riskiraju i bore se.

Shipman ističe da nastoji pokazati svojoj kćeri kako se sama nosi sa stresom i neuspjehom. 'Pokažem da sam zabrinuta, ali idem dalje. Pitam i svoju kćer jesam li previše burno reagirala na tu situaciju i korigiram se', rekla je.

5. Stalno je podsjećajte da nema problem

Prilikom poticanja samopouzdanja važno je dati djevojčicama do znanja da se ne osjećaju kao da imaju problem koji treba riješiti, rekla je Shipman.

Djevojčice, pokazala su mnoga istraživanja, imaju višu razinu emocionalne inteligencije nego njihovi muški vršnjaci i to je njihova prednost, ali i mana. 'Mnoge djevojčice misle kako se svima moraju dopasti i ustručavaju se reći svoje mišljenje kako se ne bi zamjerile. Mislim da bi bilo predivno da naše male cure što prije shvate da svijet zapravo ne funkcionira kao škola. Bitno im je pomoći razumjeti koje će im vještine biti kasnije važne u životu, uključujući sposobnost zauzimanja za sebe, i ne brinuti se o tome hoće li ugoditi ljudima', rekla je Shipman.

Djevojčice vrlo često nastoje ugoditi svima, pa autorica ističe kako ima dužnost i obvezu upozoriti ih da to nije moguće. 'Nikad vas neće svi voljeti. Naravno, kad budu iskazivale svoje mišljenje, nekima će se svidjeti to što kažu, a drugima neće i to je sasvim očekivano. Treba im pomoći razviti taj, nazovimo ga oklop, tako da mogu reći - 'i to je sve sasvim u redu jer to je moje mišljenje'', objasnila je.

Božić i Novu godinu čitateljima tportala čestitaju Franka Batelić, Dani Olmo, Zlatko Hasanbegović, Ivan Mrvoš…