Već sam skoro dvije godine s dečkom, završavam srednju i više ne znam što dalje. No problem je što, otkad sam s njim, sve se pomalo mijenjalo, najviše moj život. Naša veza je još dobra na neki način, mi smo jako povezani, no ja nisam zadovoljna. Nisam sretna dovoljno, a ne mogu nikako utjecati na njega da uspijemo ovo srediti jer je zapravo svo nezadovoljstvo u meni. Izgubila sam veliki dio sebe, dala se u nepovrat, a nisam dobila isto toliko zauzvrat. Sada zapravo uopće više i nema mog starog života, udaljila sam se od prijatelja i onih najboljih. Stalo mi je do njega i teško bi mi bilo ostaviti ga, jer on je sada jedino što imam jer smo jako dugo bili skupa i navikli se jedno na drugo. Ipak, mislim da bi mi to bilo najbolje rješenje, već sam nekoliko puta to pokušala no kroz priču i suze sve bi se sredilo, a zapravo nastavilo isto. Ja znam da više ne mogu vratiti tako lako svoj prijašnji život ni povjerenje prijatelja. Teško mi je zbog toga i svaki dan patim, a nemam nikoga da mu se povjerim o ovome. Možda sam još mlada i ne znam koliko treba ulagati u vezu, ali ne znam isplati li se ulagati u vezu koja mi je oduzela sve ostale bitne stvari u životu.

Redakcija Teena: Čovjek uči dok je živ. Nekako mislimo da bi ti sada najpametnije bilo da ovu vezu upravo tako shvatiš jer nam se čini da si kroz nju naučila ono najvažnije – kako NE bi trebalo! Nitko od nas se ne rađa s uputstvom za rukovanje životom, pa da u malom prstu držiš životno poglavlje pod radnim naslovom 'veza' i kad se ona dogodi da znaš sve kako, što, kuda i gdje. Znači, to se uči. I to na primjeru pokušaja, pogodaka, pogrešaka i mnogo promašaja. Zato mi uvijek naglašavamo da nijedan neuspjeh to ne može biti jer ti je, zapravo, potreban da bi naučio što nećeš i kako ne bi trebao. Kužiš? Mi smo do sada u životu naučili da je isti (pre)pun iznenađenja, najčešće ti se dogodi da si uvjeren da znaš najbolje što i kako ti treba, a onda te tresne životna munja koja ti u 'heureka' stilu pokloni iskustvo koje te nauči baš suprotno. Ti si u ovoj vezi išla jednim stilom i načinom koji se zove 'uložit ću sve, nesebično', a sada vidiš i na svojoj si koži naučila da nije sebično tražiti prostora samo za sebe i zadržati svoje potrebe, ideje, vrijeme i sitne radosti. Naučila si najvažnije - da nije grijeh voljeti sebe! U biti, bilo bi ti mudro da sada ovo naučiš iz ove veze. Isto tako, bilo bi mudro da izvučeš kao dobro iskustvo iz iste veze da nije preduvjet za sreću da se daš bez ostatka, uložiš sve od sebe jer se, eto, tako mora. To vas, vidiš, nigdje nije dovelo. Bar ne tebe. Zato je važno da sada zahtijevaš i uzmeš mali predah, godišnji, praktički da zgrabiš i uzmeš vrijeme za sebe kako bi bila sama sa sobom, otkrila tko si, što si, kako i što želiš. Jednostavno, da bi sebe vratila sebi. Veza je dijeljenje, a ne davanje. Ako samo daješ, ostat ćeš bez ičega. I onda ništa više nećeš imati za dati, a u takvoj kombinaciji nitko zapravo nije zadovoljan. Zato je važno zadržati sebe i dijeliti, život, dan, emocije, vrijeme, sreću, bol...I sve drugo. Mi ti ne savjetujemo da prekineš vezu, nego ti savjetujemo da uzmeš vrijeme (SAMO) za sebe. To se može i u vezi, ali, moraš sama uzeti. Vjeruj nam, kada uhvatiš samostalno prvi zrak punim plućima, mozak će ti se razbistriti dovoljno jasno da ćeš znati kako i što dalje. A to je tako i tako sada samo na tebi da otkriješ. I povučeš potez! Pa - GO!

Bok, više ne znam kome bih se obratila za pomoć jer imam osjećaj kao da me nitko ne razumije i ne trudi se razumjeti me. Iimam dečka više od tri godine i bojim se da koliko ga volim toliko me ujedno i ubija ta ljubav koju osjećam prema njemu. Radim sve kako mislim da bi trebalo da bi i njemu, ali i meni bilo lijepo. Tri godine nije kratko razdoblje, ali bojim se da ću na kraju izaći povrijeđena iz cijele te veze jer se osjećam kao da ja dajem 150 posto od sebe, a dobijam samo mrvice. Dala bih sve na svijetu za njega, ali on to ne cijeni, ne znam više što da učim da me ne uzima toliko zdravo za gotovo i da počne cijeniti ovo što imamo. Molim vas, dajte mi neki savjet osim ovih gluposti koje non-stop slušam kako bih trebala raskinuti ovu vezu jer ta mi opcije ne pada napamet, jer znam da i on mene voli, ali odgojen je tako da mu je to teško pokazati jer se boji da će ispasti manje muško. Zbog svega se osjećam jadno. Hvala vam na pomoći.

Redakcija Teena: Prvo ti savjetujemo da dobro iščitaš prethodni odgovor. Pola ti je gore već ispisano. Druga polovica, koja se tiče ove tvoje kombinacije, je kako nekoga uputiti na način da te ne uzima zdravo za gotovo. Čuj, od svih metoda koje se tu daju isprobati, shvatili smo da najčešće (u)pali ona - šokantna! U smislu da treba malo prodrmati uspavanog princa na bijelom konju, koji se opustio u ugodnoj sigurnosti koju mu pružaš. Treba mu mali šok, da vidi što gubi, ako izgubi. Kužiš nas? Ne mislimo na prijevaru ili nešto slično, nego samo da mu pokažeš da si samostalna i da imaš svoj život. Brojčano rečeno, oduzmi 70 posto od ovih 150 posto koje konstantno ulažeš i na stalnom si gubitku. Svaki meštar na bilo kojoj svjetskoj burzi bi ti rekao da ti s ovom računicom nešto fakat ne štima, pa bi ti bilo možda mudro da počneš opreznije ulagati, čisto kako ne bi bila na konstantnom gubitku. Znači, počni ulagati, ajde, recimo, 80 posto sebe u cijelu priču. To će njemu biti, naravno, munja koja će ga opaliti posred razuma jer će odmah skužiti da ne dobiva više no što je zaslužio. I obično dođe do reakcije da se počne truditi da opet dobije barem 100 posto. Za onih daljnjih 50 posto se neće usuditi ni (po)misliti jer je i sam svjestan da, kada se druga strana jednom osvijesti i dođe do svog razuma, neće opet ulagati kako bi gubio. Nitko nije toliko lud. Evo, mi ti nismo predložili raskid, već (re)organizaciju. Potez(i) su na tebi. Good luck!

Molim za pomoć, imam 16 godima i imam jedan veliki problem. Kada sam imao sedam godina moja dva prijatelja (jedan godinu stariji, a drugi moje godište ) natjerali su me na seks. Drugi put su mi prijetili da će reći mojim roditeljima i tako je to trajalo neka dva mjeseca. Nakon toga su to čula druga dva moja prijatelja i ponovili isto to. Sada to nitko ne spominje niti se toga dobro sjeća. Nekako sam preživio da su me prozivali po školi za taj seks, sve sam negirao i nekako preživio. Sada smo svi dobro društvo a oni se toga vjerovatno ni ne sjećaju. Ali moj problem je ovakav, kada pogledam sliku nage žene 'ništa' ali zgodnog nagog muškarca bude suprotno. Kada gledam porno scenu sa ženama sve bude normalno. Bojim se da ne postanem gej. To sam počeo primjećivati kada sam ušao u pubertet i počeo gledati takve filmove. Molim vas recite mi postoji li nešto što mogu napraviti da to spriječim. Pošto vašu web stranicu redovito posjećujem, vidim da ste mnogima pomogli pa se nadam da ćete i meni. Usput još nešto, stranica vam je odlična za edukaciju mladih, naučio sam neke stvari o seksu i kontracepciji za koje se nadam da će mi jednog dana dobro doći. Unaprijed zahvaljujem na pomoći.

Redakcija Teena: Prvo, osnovno i najvažnije što ćemo ti sada savjetovati je da nazoveš Plavi ili Hrabri telefon i anonimno sve ispričaš što ti leži na duši. Tebi hitno i obavezno treba stručnjak koji ti može pomoći da se izvučeš iz kaosa koji ti se dogodio, ni krivom ni dužnom. Mi smo samo ljudi koji imaju ljudsku potrebu popričati ako netko to zaželi baš s nama, ali, nemamo stručnu podlogu kojom bi mogli biti puno efikasniji kada su u pitanju situacije kao ova tvoja s kojom se boriš. Mi ti jesmo i bit ćemo ti podrška, ali, ti trebaš čvrstu ruku nekog stručnjaka koji će te jednako tako sigurno i samouvjereno voditi kroz ovu iznimno lošu nametnutu situaciju koja je ostavila isto tako mučne posljedice u tebi. Mi se nećemo i ne smijemo upuštati u previše filozofiranja kada su ovakve situacije u pitanju, ali, možemo ti reći što se nama, s ljudske strane, čini. A čini nam se da si ti, nekim nevjerojatno nesretnim spletom okolnosti došao u situaciju koja se odvila bez ikakve kontrole. Bio si dovoljno mali da se ne bi znao, ni mogao obraniti, a bio si ulovljen u mrežu brojčano i mentalno (nad)moćnijih od sebe. To je strašan osjećaj, vjerujemo ti. No, još je strašniji osjećaj da se zbila situacija izvan tvoje kontrole, tako grozna, kojoj ti nisi mogao ništa, te se još kasnije okrivljenik i njegovi pomagači prave kao da ništa ne znaju i kao da se nije dogodilo. A ti si ostao sa posljedicama događaja koji se JE dogodio. I sada se sa istim boriš sam. Sve strašnije od strašnijeg. Zato ti savjetujemo da obavezno nazoveš i tražiš pomoć u rješavanju ove situacije jer ti treba i ovo ne možeš sam. Ljudi koji te tamo čekaju znaju kako i gdje te treba uputiti, a zaslužio si da posložiš ovaj kaos koji su ti, ni krivom, ni dužnom, priuštili i da dođeš do svog osjećaja mira u duši. Tebi je potrebno da dođeš do osjećaja tko si i što si, nevezano uz ovu nametnutu situaciju, koja ti je ostavila posljedice s kojima se boriš sam, ne znajući tko si, što si i što da misliš. Zaslužio si imati mir i za njega se sada moraš izboriti, kada se nisi mogao onda kada su drugi imali moć da tako bude. A jednako kao što ti napokon zaslužuješ svoj mir, tako i oni koji su krivi za to što ga nemaš, zaslužuju biti kažnjeni za ovako strašno djelo koje su se usudili počiniti. I to krajnje rigorozno kažnjeni! Evo, sve ovo ti moraš znati da bi mogao ustati za sebe i izboriti se s ovom situacijom koju su okrivljenici samo gurnuli pod tepih praveći se da nisu učinili ništa, a sve kako ne bi podnijeli dogovornost za strahotu koju su bili u stanju počiniti. Ne daj to i nazovi, ustani za sebe i bori se! Mi smo uvijek tu za podršku, to sigurno! Ti ovo možeš! Kreni!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr