Bok, imam jedan problem. Zapravo ne znam je li baš problem ali pošto me muči već fakat dugo onda je problem. Ovako, meni je je zlo od dečki. I to ne metaforički. Meni je stvarno zlo kad sam u blizini dečka koji mi se sviđa. Ne znam je li to trema ili navala adrenalina, jedino što znam je da ne mogu izdržati dulje od pet minuta a da ne pobjegnem u WC i tamo se skrivam i 'prisjećam' svakog obroka zadnjih mjesec dana. Ne znam više što da radim. Mislim, već mi je 18 a tako se ne ponašaju ni curice. Prije mi nije bio problem to što nemam nikog. Nadam se da neću valjda ostati sama do kraja života zbog ovog mog problema a i prilično sam sigurna da i mami i tati nije jasno kako to da nikad nisam spominjala nikakvog dečka. Sva sreća da ne idem u isti razred s tim dečkom jer to bi tek bila katastofa. I da, počela me trema prati i zbog odlaska na vožnju u autoškolu a do nedavno je sve bilo OK. Iduće godine me čeka fakultet i sve što ide s tim. Joj, stvarno ne znam više što da radim. Ta glupa trema će me pojesti. Ili još gore, ubiti. Svi mi govore da pretjerujem. Please pomozite!

Redakcija Teena:Pa, nama se baš i ne čini da pretjeruješ kad ti ta trema od koje patiš uzrokuje prilično konkretne fizičke simptome. I kužimo te u potpunosti da ti ta situacija može biti prilično naporna. No, dobra vijest u svemu navedenom je ta da se kontrola nad stvarima nad kojima nemamo kontrolu može – naučiti. Znači, bilo bi ti vrlo uputno da zatražiš pomoć stručnjaka po ovom pitanju koji bi te naučio kako ovladati adrenalinom kada isti poput opake lavine udari i navali u krvne žile. No, moraš znati kako iznenađujuće osobe na ovom svijetu pate od sličnog problema. Mogli smo tako vidjeti kako slavni Bono Vox povjerava milijunima ljudi na Oprah showu da je baš minutu prije izlaska u studio imao sličnu epizodu poput tvoje, što je, naravno, zaprepastilo i nju i pola svijeta. Jer, od svih ljudi na kugli zemaljskoj, tko bi pomislio da će baš osoba koja je pomaknula toliko čvrsto zacrtanih granica na ovom svijetu imati ovako neočekivan problem. No, mi to povezujemo s osjećajem za odgovornost i određenim perfekcionizmom. S jedne strane si iznimno odgovorna osoba, a s druge imaš vrlo visoko postavljene standarde perfekcije, tako nam se barem čini kod osoba koje imaju veći problem s tremom. Znaš i sama da bezobraznike nije ništa sram, pa ako ne spadaš u tu skupinu, prije ćeš se naći u ovoj. No, dobra ti je vijest da se lakše izliječiti od treme, nego od bezobrazluka, pa svakako treba na tome (po)raditi. Lako je nekome odmahnuti rukom i reći kako pretjeruješ jer oni se ne nalaze u tvojoj koži, pa kako bi mogli znati zapravo kako se osjećaš. To je okrutno i bolje da ti svi kažu da su nezainteresirani za tvoj problem jer ovako ti samo pogoršavaju stanje. Ovo sa čime se ti patiš je vrlo opipljiva muka i stvara ti ozbiljne životne probleme pa mi to ne bi baš tako (o)lako shvaćali. Savjet ti je isti koji damo svakome kome gori žeravica pod petama – nazvati Plavi telefon! To je uvijek prvi potez jer je nalakša i najbrža (prva) pomoć koju se može izmisliti u toj sekundi. Za sve daljnje korake, dobit ćeš prave upute upravo na tom istom mjestu. Mi ti želimo da što prije riješiš svoj problem jer se to može. Pa, go!

Već ste mi jednom pomogli pa sam odlučila da ću vam pisati još jedan put. Naime, radi se o jednom dečku. Ja imam 14 godina, a on uskoro 18 i ide s mojim starijim bratom u razred. Poznajem ga duže vrijeme, sprijateljili smo se i zabrijali smo na jednom tulumu. Problem je u tome što nas je moj brat tu noć vidio zajedno i od tad ne priča s tim dečkom, a ja sam s njim pokušala o tome razgovarati i jednostavno me ne sluša. Takvih slučajeva je bilo i prije, pa sam shvatila da on misli da sam još uvijek njegova mala seka. Jako je tvordoglav i ne znam kako mu objasniti neke stvari jer ne želim se stalno sakrivati od njega. S tim dečkom sam i dalje ostala u kontaktu, svaki dan smo se čuli, ali sam mu prije tjedan dana poslala pruku i on mi nije odgovorio na nju. Na Facebooku je stavio status da je jako razočaran u jednu osobu i nije mi se javio od tog dana. Ne znam je li taj status bio za mene ili ne... Odlučila sam da ću pričekati da se on meni javi, možda je malo ljut na mene (iako ne znam zbog čega bi trebao biti). Užasno se osjećam od tad, ne znam što se dogodilo. Možete li mi dati savjet i reći što da napravim? Hvala unaprijed!

Girl with broken heart

Redakcija Teena: Eh, pa ovo ne može biti veća klasika od situacije. Mislimo da si se našla u središtu vrlo žestoke unakrsne rafalne paljbe, točno po sredini otvorene fronte tuđih mišljenja, stavova i očekivanja i ne može ti biti lako, to je sigurno. No, pazi, nemoj se ljutiti, ali, nije da tvoj brat nije baš bez razloga zabrinut, znaš. Ipak ti je činjenica da je razlika u godinama između vas dvoje četiri godine, što i ne bi bio neki drastičan problem da je zahvatio bilo koje drugo desetljeće vaših života osim ovog. Jer, opet se nemoj ljutiti, ali ova razlika između vas dvoje je kao da je 40 godina razvaline i pukotine među vama. OK, malo pretjerujemo, znamo, ali ti si još uvijek jaaako maloljetna, a on uskoro pa odgovara za sve svoje postupke i to je nešto što nijedno od vas ne može zanemariti. OK je zbližiti se, no kamo dalje nakon toga? Jesi li ti spremna za sve što prava veza sa sobom nosi? A ne vjerujemo da će taj dečko, sekundu do prave životne odgovornosti, htjeti razmjenjivati značke i salvete s tobom još par godina. Kužiš? Mi mislimo da bi trebala inzistirati na razgovoru i s jednim i s drugim te dobro raspraviti sve detalje koje se tiču ovog zapetljanog odnosa. Druge ti nema. S bratom moraš raspraviti vaš novi odnos i detalje koliko se on treba, a koliko ne treba petljati u tvoj život, pogotovo bez pitanja. A s tim dečkom trebaš raszgovarati misli li on zbilja da je zrelo od osobe koja svakim novim korakom sve brže juri u punu zakonsku odgovornost, a prema drugima se ponaša tako da samo zašuti i presječe sve spone, bez pokušaja rasprave. Pa, evo, imaš im priliku obojici i pokazati i dokazati da oni možda jesu stariji, ali, ti znaš biti zrelija. Kada treba. No, usput ipak dobro razmisli koliko zrela i zapravo spremna jesi za sve drugo što zrelost sobom nosi. Evo, to su naši prijedlozi, na tebi je red da povučeš (prave) poteze....Sreću želimo!

Postoji jedan dečko, koji mi se već duže vrijeme sviđa. A mislim da se možda i ja njemu sviđam, a to sam zaključila iz nekoliko situacija. Kad sam bila dežurna u knjižnici, taj dečko je došao sa svojim frendovima jer su imali slobodan sat. Kad je knjižničarka otišla, oni su odlučili otići na internet. Njegovi frendovi su se stalno zezali, a on im se smijao i neprestano gledao u mene. Zatim, jednom kad je mama došla po mene, on je s frendovima prolazio kraj auta, i gledao je tko je unutra, a čim sam ja pogledala, odmah je skrenuo pogled. No, primjerice ponekad na hodniku kada se sretnemo pravi se kao da me nema. Ponekad imam osjećaj da sve to preuveličam, a nekad mi se čini stvarno. Nas dvoje se znamo iz viđenja, a i starci nam se nažalost znaju. Ja bi možda i započela prva neki razgovor s njim, preko neta, no strah me, da kad ga sljedeći dan susretnem u školi, da mu neću pogledati u oči, a da bi stvar bila još gora, on je u učionici odmah do moje. A da bi sve bilo još kompliciranije, već sam se jednom bila dopisivala s dečkom u kojeg sam bila zaljubljena na nagovor frendice. No od početka sam znala da od toga neće biti ništa, a i viđala sam ga svake prijestupne. No ova situacija je potpuno drukčija, a ja se bojim napraviti prvi korak, jer nisam 100 posto sigurna sviđam li mu se, a i bojim se da bi mogla još više pogoršati situaciju. Znam da su praznici savršeni za početak nekakvog razgovora, jer ga ne vidim svaki dan, no strah od pogreške i dalje postoji u meni. Pomozite!

Unaprijed hvala

Zaljubljena

Redakcija Teena: Strah od pogreške će vječno ostati u tebi ako ga već odmah ne počneš lomiti na sitne komade, sve dok ti se za više godina ne razmrvi do sitnog praha. No, da bi čovjek došao do ovog sitno željenog praha, treba početi odmah ili vrlo rano. Za tebe to znači - sada! No, moraš znati jedno. Kamen i kada razmrviš, sitni prah ostaje - kamen. Znači, nikad se ti tog straha nećeš u potpunosti riješiti i uvijek ćeš imati ostatke u sebi koji će te malo žuljati. No, to je dobro jer strah je najjači motivator na ovom svijetu, on diže i potiče na akciju i zato ga se ne treba u potpunosti odreći. Isto tako moraš znati, budući si se potpisala kao 'zaljubljena' da čim ti je u životu do nekoga ili nečega stalo, nikada nećeš moći do krajnjih granica očvrsnuti da te ne bude strah da to do čega ti je stalo ne izgubiš. I to je tako logično, pa ne bi ti ni bilo stalo da ti je svejedno hoćeš li nekoga ili nešto izgubiti ili ne. Zato treba raditi ne na strahu da ćeš nekoga izgubiti, nego na stvaranju poteza koji će te izvlačiti iz mraka kada (i ako) se to dogodi. Kužiš? Jer, realno, ne možeš ništa učiniti što se tiče drugih, ali, čovjek uvijek može učiniti puno što se samog sebe tiče. Možda nekada ne možeš učiniti ništa da nekoga ili nešto (po)vratiš, no, možeš uvijek učiniti puno na činjenici da samu sebe regeneriraš, obnoviš, ohrabriš, (uz)digneš, popraviš, poboljšaš....Sve se to može i na tome kreni raditi. Isto tako, savjetujemo ti (pra)stari znak naših čukun-pra-pra-baka kojima se suprotnom spolu od kamenog doba daje do znanja da je zeleno svjetlo - upaljeno! Slijedeći put kada ga vidiš na hodniku, baci mu malo duži pogled i okreni se i uđi u razred. Taj potez možeš isprobavati svaki dan i vidjet ćeš, zna upaliti s velikim praskom. Osim ako taj dečko ne pomisli da ima mrlju na majici, ali, to je već problem s inteligencijom, kužiš? Pa, evo, s hrabrošću se ne može čekati kada su veliki i dobri ulozi u pitanju, pa kreni već sutra. Mi aktivno držimo fige! Go!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr.